DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 12 <-- 12 --> PDF |
koje nailazimo u tabelama za pojedine države. Cesto se podaci o toleranci razlikuju, ali je i duljina karence često različita. Tako se razlikuje karenca u talijanskim, njemačkim i holandskim tabelama. Važni su podaci o otrovnosti insekticida za pčele, koje su na njih osobito osjetljive. Od 190 preparata insekticida kojima je u nas dozvoljen promet samo su nekoliko za pčele selektivni, te su praktički za njih neotrovni. Ovamo spadaju preparati na bazi toksafena, tiodana i tetranitrokarbazola. Otrovnost insekticida, za pčele nije samo problem za pčelare, već i za zaštitare, voćare i ratare. Pčele postaju važan faktor u svim slučajevima, kada je stvaranje plodova ovisno o oprašivanju cvijetova. Zato treba težiti, da se pronađu insekticidi, koji su selektivni za pčele, pa autor preporuča staro pravilo da se sa sredstvima otrovnim za pčele ne smije prskati u otvoreni cvijet bilo glavne kulture bilo potkulture ili korova, kojeg posjećuju pčele, te da se prskanje izvodi naveče ili ujutro. U posebnom poglavlju istog članka nalazimo podatke o otrovnosti insekticida za ribe. Ustanovljeno je, da su emulzije otrovnije za ribe nego suspenzije ili prašiva. Svakako se jaki otrovi kao endrin, tiodan, toksafen, dieldrin, aldrin i slični ne smiju primijeniti u neposrednoj blizini voda u kojima žive ribe. U 9. broju Savremene poljoprivrede (Zagreb 1962.) izašao je naučni prikaz Balzer a i Britvec a o otrovnosti pesticida i mogućnosti određivanja njihovih rezidua u biološkom materijalu. Osim toga naći ćemo u časopisu Naše zdravlje (Zagreb 1963) od posljednjeg autora kratak pregled o pesticidima te o njihovoj otrovnosti, mjerama opreza i zaštiti pri radu. Sve su to zanimljivi i korisni radovi na koje upućujemo sve one, koji su zainteresirani za primjenu pesticida u praksi, kao i za sprječavanje neposrednih štetnih posljedica, koje bi uslijed njihove upotrebe mogle nastati. Međutim u nas kao i drugdje u svijetu nije do danas sve učinjeno, da se u cilju zaštite agrikulturne i šumske proizvodnje te u svrhu zaštite ljudi i životinja od štetnih organizama ona, istina efikasna, ali jako otrovna kemijska sredstva zamijene sa takovim od kojih neće prijetiti nikakova opasnost ljudima. I to ne samo neposredno i na neko kraće vrijeme, već i onda kada ta primjena bude vršena češće i na dulji rok. Ljude i njihovu okolinu svaki dan sve više opkoljuje, u njih ulaze i prozirniju sve raznoličnija umjetno proizvedena sredstva. Vrlo je veliki i još neistraženi problem do koje mjere i kako dugo će moći čovječji i životinjski organizmi podnijeti taloženje i sakupljanje otrovnih rezidua u njima. Koje će otrove čovjek moći razgraditi, koje podnijeti, te koji će mu nanijeti štetne, a koji pogubne posljedice ako se u njemu budu taložili dulji niz godina. Pitanja nisu jednostavna. Treba prići spremno i brzo njihovom rješavanju. Ubuduće će trebati usmjeriti proizvodnju kemijskih sredstava za suzbijanje štetnika isključivo na ona za koje se nesumnjivo ustanovi da su po ljude, životinje i cenoze potpuno i trajno bezopasni. Oni po čovjeka opasni otrovi smjeli bi se primjenjivati tek u iznimnim i potpuno ograničenim slučajevima i to tako da ne mogu ni njemu a ni njegovoj živoj okolini nanijeti nikakove štete. Paralelno s time trebat će svim sredstvima nastojati unaprijediti biološku borbu protiv štetnika, koja je danas na početku svog razvoja. Bit će zanimljivo čuti, što o toj metodi kaže već spomenuta američka spisateljica R. Carso n u svom djelu Silent Spring (Nijemo proljeće). U posljednjem poglavlju tog djela ona preporuča drugi put kojim treba da pođemo u suzbijanju štetnika. 274 |