DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 10 <-- 10 --> PDF |
ljudi. Osim toga treba pri svakom tretiranju kemijskim sredstvima strogo provesti sve uobičajene mjere opreznosti i zaštite ljudi i svih korisnih životinja. Opet ističemo da ljudima i životinjama prijeti velika opasnost, kada se u njihovim organizmima sakupljaju ostaci (rezidue) kemijskih otrova. Otrovi se u čovjeka mogu postepeno infiltrirati preko biljnih proizvoda kojima se on hrani, kao i maslacem, mlijekom, mesom i drugim živežnim namirnicama. Po rezultatima američkih istraživanja kretao se sadržaj DDT-a u masnom tkivu ljudi, koji nisu imali izravnog kontakta sa tim otrovom od 3,6 do 54,6 mg/kg a u nizu slučajeva od 48 do 74 mg/kg. U Zapadnoj Njemačkoj, gdje se DDT manje primjenjuje nego u SAD, god. 1959. je ustanovljeno da ga u istraženom masnom tkivu ljudi ima 0,4 do 10 mg/kg. U SSSR-u su odlučili, da se kod obrade plodonosnih i prehrambenih kultura od god. 1970. prestane s upotrebom DDT preparata. Do tog vremena DDT će se moći upotrebljavati u poljoprivredi slobodno, ali ipak se izvjesnim ograničenjima. Tako se na pr. stoka smije pustiti na ispašu tek 30 dana nakon tretiranja površina ispaše sa tim preparatom. Nakon istraživanja brojnih po ljudsko zdravlje otrovnih kemijskih preparata, koji se primjenjuju u zaštiti bilja ustanovljeno je da na pr. nijedan prehrambeni proizvod ne smije sadržavati ni tragove aldrina, brometila, dinitrokrezola, otrovnih arsenovih spojeva, metafosa, nitropena, oktametila i poliklorpinena. Mlijeko, žito, jagode i maline ne smiju sadržavati ni tragove DDT-a dok ga u povrću i plodovima smije biti najviše 1 mg/kg. U žitu i proizvodima žita ne dozvoljavaju se niti tragovi karteksa (etilenske kiseline). Suhi plodovi ne smiju sadržavati sumporougljika i trifosa a brašno klorpikrina. Određena je ona maksimalna količina mnogih drugih kemijskih otrova, koju pojedine živežne namirnice smiju sadržavati. Prihvaćen je princip, da se tretiranja vrše sa takovim preparatima, koji se nakon svog djelovanja na poljoprivredne štetnike pod utjecajem vanjskih faktora brzo raspadaju na netoksične elemente. Interesantno je spomenuti da su u SSSR-u dopuštene minimalne količine ostataka (rezidua) otrova mnogo niže nego u SAD. Tako na pr. dozvoljena količina DDT u povrću i plodovima u SSSR-u iznosi 1 mg/kg a u SAD 7 mg/kg. U Zap. Njemačkoj upravo predstoji donošenje zakona, kojim će se postaviti granica primjene kemijskih sredstava obzirom na zaštitu zdravlja ljudi, potrošača i biocenoza. Taj zakon treba da se donese po prijedlogu, koji su izradile istraživačke institucije za zaštitu bilja i ljudskog zdravlja. Istraživanja su vršena više godina. Koordiniranom djelatnošću tih institucija postavljeni su slijedeći problemi: Sredstva za zaštitu bilja koja sadrže arsen već se od god. 1960. ne priznaju, izuzev iznimne slučajeve za koje treba tražiti posebnu dozvolu. To isto vrijedi i za endrin. Biološki savezni ured za poljoprivredu i šumarstvo treba da stalno na osnovu najnovijih znanstvenih dostignuća objavljuje vrijeme u koje se ne smiju primjenjivati sredstva za zaštitu bilja. Primjena perzistentnih sredstava je ograničena, a biti će prema daljnjim znanstvenim dostignućima i dalje ograničavana. Odgovarajuće Njemačke istraživačke institucije u saradnji sa FAO, Evropskim savjetom i sa EWG treba da izrade listu tolerance. |