DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 71     <-- 71 -->        PDF

MOGUĆNOSTI ZA ČUVANJE GENOFONDA PRIRODNIH ŠUMA


Gensko bogatstvo prirodnih šuma može se sačuvati u živim biljnim organizmima
koji rastu u prirodnim rezervatima ili su zasađeni u nasadima posebnog tipa.


Pod pojmom prirodnih rezervata podrazumijevamo ovdje velike šumske komplekse
kao i manje grupe stabala ili, u ekstremnom slučaju, čak i pojedinačna stabla
koja se stavljaju pod zaštitu zakona. Veličina rezervata i oblik gospodarenja njima
zavisit će, osim o osnovnoj namjeni — konzerviranju prirodnog stanja — i o drugim
ciljevima (kao što su nastavno-pedagoški ciljevi, turizam, rekreacija itd.) i potreba
proučavanja materijala u rezervatima (botaničke, genetske studije, itd.).


Mogućnosti za izdvajanje prirodnih rezervata, a s tim u vezi i za sačuvanjc prirodnoga
šumskog bogatstva u njima su razmjerno ograničene. Zato će se vrlo često
pojaviti potreba reprodukcije odabranog uzorka genskog bogatstva prirodnih šumskih
populacija i njegova presadnja u svrhu sačuvanja u specijalne nasade. Reprodukciju
odabranoga prirodnog materijala iziskivat će često i potrebe proučavanja.


Nasadi specijalnog tipa koji mogu biti namijenjeni sačuvanju genofonda prirodnih
šuma jesu:


— arboretumi i živi arhivi,
— sjemenske plantaže,
— testovi provenijencija,
— testovi potomstva i
— klonski testovi.
Svaki od nabrojenih tipova nasada ima određenu namjenu koja se može uskladiti
s potrebom očuvanja genofonda. Tu namjenu odaje naziv tipa nasada. Posebni
brojni radovi tretiraju problematiku i metodiku njihovog osnivanja. Ovu ćemo problematiku
zato prodiskutirati samo s aspekta mogućnosti očuvanja genskog bogatstva
u navedenim tipovima nasada.


Nazivi arboretum i živi arhiv odaju da su to tipovi nasada, namijenjeni sačuvanju
j^irodnog bogatstva. Ostale namjene tih nasada su naročito: biološka proučavanja,
korišćenje cvjetnog i sjemenskog materijala za hibridizaciju, nastavno-pedagoška
namjena i rekreacija. Nasadi spomenutog tipa rijetko se osnivaju na principima
statistike. Pogodni su naročito za očuvanje pojedinačnih predstavnika (stabala)
populacija ili za očuvanje genofonda s malim brojem predstavnika, a rjeđe
dolaze u obzir za očuvanje grupnih predstavnika prirodnih populacija.


Sjemenske plantaže su nasadi kojih je glavna namjena produkcija sjemena odabranih
roditeljskih partnera. Mogu biti osnovani s vegetativno razmnoženim materijalom
plus stabala odnosno elitnih stabala (»clonal seed orchards«) ili sa sjemenskim
materijalom plus stabala (biljkama »half-sib« familija) (»seedling seed orchards
«, Schreine r 1962). Klonske sjemenske plantaže osnivaju se obično s više
(20—30) genotipova roditeljskih stabala (V i d a k o v i ć 1960). Sjemenske plantaže se
sade obično u statističkom rasporedu. Na osnovi izloženoga zaključujemo da sjemenske
plantaže mogu na prvom mjestu poslužiti za očuvanje pojedinačnih, a često
i grupnih predstavnika genofonda prirodnih populacija. Osnivač takvih nasada
težit će redovno za time da u sjemenske plantaže uvrsti genotipove koji su odabrani
kao plus stabla i provjereni kao elitna stabla. Zbog toga će se u nasadima
spomenutog tipa teže sačuvati prirodna raznolikost genskog bogatstva .


Testovi provenijencija osnivaju se prvenstveno u cilju proučavanja genetske varijabilnosti
populacija šumskog drveća odnosno (više u praktičnom smislu) s ciljem
da se utvrde najpogodniji izvori sjemena (»seed-source tests«) za pošumljavanje pojedinih
područja (Bouvare l 1958; Callaha m 1964). Testovi provenijencija se
temelje na statističkoj osnovi. Taj oblik nasada veoma dobro može odgovarati i za
sačuvan je genskog bogatstva prirodnih šumskih populacija naročito putem grupnih
predstavnika. Kod utvrđivanja potrebnog broja predstavnika genofonda u pojedinim
parcelama testova provenijencija važno je računati i s neizbježnim smanjenjem
početnog broja stabia koje treba izvršiti proredama usporedo s njihovim razvojem
i starenjem. Osim toga. kod izvođenja proreda postavit će se i problem sistema proređivanja
zavisno o potrebi da se sačuvaju prirodne raznolikosti genskog bogatstva
iii samo materijala najboljeg fenotipskog izražaja. Testovi provenijencija su vrlo
značajni oblik za sačuvanje genskog bogatstva prirodnih šuma koji ujedno omogućuju
i proučavanje njihove genetske varijabilnosti i izdvajanja u rase.


Testovi potomstva su nasadi koji se osnivaju s ciljem da se izučavaju nasljedne
vrijednosti roditeljskih stabala (kroz vrijednost njihova potomstva) te genetska ve


69