DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 68     <-- 68 -->        PDF

žene osobine kao rezistentnost prema mrazu, suši, vjetru kojima se danas još ne pridaje
velika važnost Zahtjevi će zavisiti i o razvoju i potrebama industrije za preradu
drva. Tako neka od dosada loše ocijenjenih svojstava mogu postati upravo tražena
(npr. velika količina grana). Osim toga postoji mogućnost da neka negativno
ocijenjena stabla posjeduju i tražene gene, ali u takvim kombinacijama koje ih prikrivaju
(Syrac h Larse n 1958). Ako bi se dakle gensko bogatstvo prirodnih šuma
odabiralo samo na osnovi svojstava koja su danas od ekonomske važnosti i pomoću
individua koji posjeduju pozitivno izražena takva svojstva, ne bi se postupilo
ispravno. Prirodno gensko bogatstvo želimo sačuvati upravo za budućnost, za
potrebe budućnosti te ga zato moramo uzdržati u svoj prirodnoj raznolikosti. Jedino
u tom slučaju se možemo nadati da će materijal, izabran na osnovi danas traženih
svojstava imati potencijal i takva svojstva koja će se eventualno tražiti u budućnosti.


KRITERIJI KOD IZBORA GENOFONDA ZA ČUVANJE


Kod izbora genskog materijala prirodnih šuma za sačuvanje glavni problemi su:
— što izabrati,


— kako izabrati i
— koliko izabrati.
Ako raspravljamo o problemu »što da se bira«, onda moramo naglasiti da osnovno
načelo treba biti: izbor nasljednog materijala s najboljim izražajem genetski vezanih
ekonomski važnih svojstava. Međutim, ako se imaju u vidu i eventualne buduće,
a danas još nepredvidive potrebe, rukovodeći princip izbora treba biti također:
konzerviranje prirodne raznolikosti u što većem stupnju.


Slijedeći problem izbora je da li bi se nasljedni materijal sačuvao u obliku pojedinačnih
genotipova populacija, tj. u obliku plus stabala odnosno elitnih stabala,
ili pak u obliku grupnih predstavnika populacija?


Plus stabla se biraju najčešće kao roditeljska stabla za hibridizaciju. U stvari,
i očuvanje genofonda ima sličan cilj: da se omogući njegova reprodukcija i (kroz to
i) oplemenjivanje. Prema tome, za sačuvanje genskog bogatstva u obzir dolazi svakako
i izbor pojedinačnih predstavnika populacija. No, ako imamo u vidu već naglašenu
potrebu sačuvanja genskog bogatstva prirodnih šuma u svoj svojoj raznolikosti,
onda prednost treba dati izboru grupnih predstavnika populacija. Većim brojem
genotipova jedne populacije sačuvat će se daleko kompletnije varijabilnosti
frekvencije gena, tj. sve tipične nasljedne karakteristike koje u stvari predstavljaju
genofond jedne populacije. Odluka o izboru pojedinačnih ili grupnih predstavnika
populacija zavisit će svakako i o obliku, te tipu nasada u kojem nasljedni materijal
želimo i možemo sačuvati.


Interesantan je i problem: kako i što birati ako se pretpostavi jedna ili druga
varijanta. Ukoliko se biraju pojedinačni predstavnici, izbor bi se mogao ravnati po
slijedećim principima: ako se bira samo jedan predstavnik, treba ga birati ili (a) između
jedinki koje su najbolje po fen.otipskom izražaju genetski vezanih ekonomski
važnih svojstava (plus stabla) ili (b) između jedinki koje su po fenotipu (i genotipu)
isto takvih svojstava bliski srednjoj vrijednosti varijacijskog niza. Izbor pod (a) ima
prednost što predstavlja u pogledu svojstava, na osnovi kojih je predstavnik selekcioniran,
najbolji dio populacije. Međutim, tako izabrani individium (sa krajnjih vrijednosti
frekvencijskog niza kvantitativnih svojstava) bit će vjerojatno u većoj mjeri
homozigotne konstitucije te će predstavljati u manjoj mjeri raznolikost genskog bogatstva
populacije, iz koje je odabrana. Ukoliko bi nam glavni cilj bio da sačuvamo
raznolikost genofonda, preporučljivije bi bilo birati predstavnika koji bi po svojim
karakterima bio blizak srednjoj vrijednosti frekvencijskog niza, jer je velika
vjerojatnost da je takav genotip heterozigotne konstitucije. Potomstvo tako biranog
predstavnika odrazit će u većoj mjeri gensko bogatstvo populacije iz koje potječe.


Za izbor pojedinačnih predstavnika genofonda prirodnih šuma mogli bismo dakle
preporučiti slijedeće: ako se iz populacije bira samo jedan predstavnik, uzimamo
ga iz boljega (po svojstvima pozitivnog) dijela ili iz sredine frekvencijskog niza. Akr
se biraju dva predstavnika iz jedne populacije treba ih birati iz krajnje pozitivnoga
i iz srednjeg dijela frekvencijskog niza. Ukoliko se bira tri predstavnika, trećeg treba
birati iz negativnog dijela frekvencijskog niza. Takav kriterij izbora preporučili
bismo s ciljem da se sačuva raznolikost genskog bogatstva populacije. U suprotnom,
izbor bi trebalo usmjeriti kao kod plus stabala, tj. birati sva tri predstavnika iz
krajnje pozitivnog dijela frekvencijskog niza.