DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 66     <-- 66 -->        PDF

It is necessary to go into more detail in order to establish standards for
selection and preservation of the gene pool. The selected and preserved trees
will be useful not only for comparative tests, but also for international exchange
of plant material.


SACUVANJE GENOFONDA PRIRODNIH SUMA


PCJAM


Pod izrazom genofond ili gensko bogatstvo (»gene pool«) podrazumijeva sc prema
Dobzhansko m (1951) skupnost različitih gena jedne populacije u kojoj su
pojedini geni zastupljeni definitivnom frekvencijom. Prema Lern er u (1958) gensko
bogatstvo predstavlja sveukupnost alela rasproređenih između članova jedne populacije
koja se međusobno oplođuje (»inbreeding«). U širem smislu riječi »gene pool«
ili »germpiasm« (nasljedna plazma) čini totalnu sumu nasljednog materijala jedne
vrste (Allard 1960).


Oplemenjivanje svake vrste ovisi i temelji se na njezinu prirodnom genskom bogatstvu.
Upoznavanje i sačuvanje genofonda šumskog drveća ima zato najveće značenje
te predstavlja prvi cilj kod svakoga smišljenog genskog programa (Schreine
r 1962).


Pod pritiskom evolucijskih procesa (prirodne i umjetne selekcije, itd.) kompozicija
genofonda može se mijenjati. Jednostavne eksploatacije šuma svojom retrogresivnom
selekcijom i lošim izborom sjemena reducirale su proporcije dobrih genotipova
te su u negativnom pravcu utjecale na izmjenu kompozicije genskog bogatstva
u svim populacijama šumskog drveća širom zemaljske kugle. Takvo negativno
djelovanje čovjeka ne prestaje ni danas pa nestajanjem elitnih genotipova i degradacijom
genofonda prijeti gubitak najvrednijeg genetskog materijala (M i n c k 1 e r
1953). Do te konstatacije došao je i Lindquis t (1954) opisavši iščezavanje vrijednih
genotipova običnog bora u Švedskoj.


VARIJABILNOST


Za pravilan izbor nasljednog materijala genofonda prirodnih šuma cd velike je
važnosti upoznavanje njihove genetske varijabilnosti.


Varijabilnost, raznolikost ili nejednakost je jedna od osnovnih karakteristika svih
živih bića, pa i individua koji pripadaju istoj vrsti. Nasljedne varijabilnosti individua
unutar i između populacija jedne vrste nastaju promjenom frekvencije gena i genotipova
populacija. Diferencijacija između stanovnika raznih lokaliteta kao i između
sukcesivnih generacija nastaje naročito djelovanjem disperzionih procesa, izolacije i
»inbreedinga« (Falcone r 1960). Tako se unutar jedne vrste stvaraju odvojene populacije,
rase, koje se od ostalih rasa iste vrste razlikuju po jednoj ili više nasljednih
značajki (St ebb ins 1950; Rohmeder i Schönbach 1959).


Genetske varijacije između populacija jedne vrste mogu biti kontinuiranog (»clinal
«, geografske rase) ili diskontinuiranog (lokalne, ekološke rase, ekotipovi) tipa
(Lan gl et 1936, 1959; Dobzhansky 1951; Syr a eh Larsen 1956; Wright
1962). Vrlo je važno poznavanje karaktera varijacija: kod diskontinuiranih varijacija
potrebno je poznavati ekološke granice (limite) rasa. Kod kontinuiranih varijacija
mogu se predvidjeti osobine neke nepoznate provenijencije po njezinu geografskom
položaju u odnosu na položaj provenijencije s poznatim osobinama. Geografske
rase obično se dosta jasno razlikuju po morfološkim značajkama. Ekološke
rase se naprotiv izdvajaju obično samo po fiziološkim značajkama i teže se razlikuju
(Wright 1962).


Rase se opisuju na osnovi rezultata dobivenih iz pažljivo postavljenih usporednih
ogleda kod kojih se genetske diferencije provjeravaju statističkim računima. Utvrđivanje
unutarvrsne varijabilnosti za najvažnija svojstva šumskog drveća danas je
jedna od najvažnijih potreba oplemenjivanja. Utvrđivanje rasa je značajan preduvjet
za deteKciju genofonda koji je vrijedan za sačuvanje (Ster n 1964).