DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 17 <-- 17 --> PDF |
se npr. u izvještaju Šumarskog fakulteta, Sjev. Karolina za 1963. godinu navodi da ie se za koju godinu moći odrediti selekcioni indeks pomoću kojega bi se mnogo tačnije odredila vrijednost selekcioniranog stabla koje će služiti kao roditelj za sjemensku plantažu. U tom je pravcu općenito više -učinjeno na koniferama, nego na listačama. Najmanje su u tom pogledu obrađene tropske vrste drveća. Budući da zasada uglavnom još ne rapolažemc selekcionim indeksima koji se baziraju na testiranju potomstva plus stabala, potrebno je pronalaziti takve metode selekcije koje će se osnivati na računskim procjenama i indeksima na osnovi kojih će ocjena stabala biti sigurnija, a subjektivni momenat eliminiran. To mišljenje zastupa i Cec h (8). On je do takvog zaključka došao na temelju komparacije pet sistema za izbor boljih stabala koji se koriste u južnim državama SAD. Na osnovi rezultata koje je dobio zaključuje da sam sistem nije toliko važan koliko procjenjivao, te zbog toga smatra da je numerički sistem bolji nego manje objektivni deskriptivni sistemi. Smatramo da je u tom pravcu interesantan pokušaj Douglass a (10) na izradi metode selekcije stabala japanskog ariša koja su bolja u produkciji drvne mase. Ta metoda selekcije bazira se na odnosu obujma stabla prema obujmu krošnje. Kod dosadašnjih metoda nedostaje pri izboru boljih stabala veza s prosjekom sastojine koja je potrebna da, kako Dougla s kaže, predskaže stupanj poboljšanja koji se može očekivati. Jasno je da bi se konačna ocjena boljih stabala osnivala na ispitivanju nasljednosti spomenutog svojstva. Osim toga ovakva metoda selekcije, kada. se detaljno utvrdi, bit će sigurno jedan korak naprijed u odnosu na one kod kojih se obujam odabranog stabla uspoređuje sa susjednim stablima, ili se uzima kao najjače stablo od izvjesnog broja stabala, ili kao stablo koje ima najbolji volumni prirast i neka druga dobra svojstva. Isto je tako vrijedno naglasiti i procjenu rasta kod selekcije južnih borova u SAD koju su opisali Brow n i Goddar d (4) Prema njima procjenu rasta u jednodobnim sastojinama treba bazirati na odnosu između prirasta temeljnice i veličine krošnje (duljina x srednji radius). Rudolp h (35) isto tako preporučuje da se kod ocjene stabala koristi odnos d2h (kvadrirani promjer stabla u prsnoj visini x visina stabla), prema D2L (kvadrirani promjer krošnje x duljina krošnje). Nanošenjem tih podataka na koordinantni sistem mogu se konstruirati krivulje za prosječna kao i za plus stabla. Razumljivo je da se i u tom slučaju najsigurniji rezultati dobiju kod ocjene stabala iz jednođobnih sastojina. Zbog toga smatramo da takve i slične radove treba nastaviti kako bismo što prije došli do sigurnijih mjerila (procjenbenih indeksa) za selekciju plus stabala u jednodobnim kao i u prebomim sastojinama. Razumljivo je da će uspjeh biti najveći u jednodobnoj sastojini gdje bi razmak između stabala bio jednak i gdje je jednako stanište te ako se selekcija vrši između stabala koja´pripadaju istom deb- Ijinskom razredu. 3. SELEKCIJA NA JEDNO. DVA ILI VIŠE SVOJSTAVA Selekcija plus stabala bit će mnogo uspješnija ako se vrši s obzirom na jedno ili dva svojstva (6, 36, 40). Stupanj poteškoće i mogućnost pogreški povećava se u geometrijskoj progresiji s povećanjem broja svojstva izuzevši ako nema genetske povezanosti između spomenutih svojstava. Osim toga vrlo je teško naći stablo koje m a više odličnih karakteristika. Ako se pak kriterij, tj. intenzitet selekcije snizi ne možemo očekivati u narednoj generaciji veće poboljšanje s obzirom na tražena svojstva. Možemo reći da se stabla sada sve više selekcioniraju uzevši u obzir jedne ili dva poželjna svojstva. Tako npr. imamo kvalitet-plus stablo, volumen-plus stablo, plus stabla odabrana s obzirom na tehnološka svojstva drva, plus stabla izabrana kao otporna na bolesti ili štetnike odnosno na abiotske faktore (mraz, suša ltd.). Dosadašnja su istraživanja pokazala da su kod šumskog drveća neka svojstva genetski vezana, tj. da između njih postoji korelacija. Tako je npr. Kiellande r (19) za smrču ustanovio da postoji k^ralacija između tjeranja izbojaka i otpornosti na proljetne mrazove. Kirs t (20) je utvrdio da kod bukve postoji korelacija između oblika kore i nekih svojstava drva. Langne r i Ster n (22) su pronašli kod smrče korelaciju između vremena otvaranja pupova s jedne strane te visinskog rasta i stvaranja kasnog drva s druge strane. Hols t (16) je kod obične smrče našao korelaciju između veličine krošnje i otpornosti prema insektima (pipama). Fielt ding (13) je za Pinus rađiata ustanovio da postoji koralacija između broja pršljenova kod grana koje se godišnje stvore i obilnosti uroda češera, zatim duljine i deb15 |