DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 143     <-- 143 -->        PDF

potiske smönice imaju 26—28% vol. vlažnost venjenja pa otuda i mali dijapazon
aktivne vlažnosti. Za sličan teksturni sastav smonica u Coki ing. Augu st
a Muč i (1964) navodi da je u njima kapacitet za vazduh 3,28—11,25%.
Za dalje sagledavanje najvažnijih razlika jednoga i drugoga mikrolokaliteta
treba još podvući i razlike u sadržaju CaCO površinskih slojeva. Za profil
br. 28, s izuzetkom sloja 0—30 cm, može se reći da je beskarbonatan dok su
u profilu broj 29 slojevi 0—57 cm s približno optimalnim sadržajem CaCO-i.
Uz približno jednak sadržaj CaCO.s i sličan teksturni sastav kakav imaju
površinski slojevi profila 29 danas se kod nas u poloju roke Dunava nalaze
najuspelije plantaže topola (to se naročito odnosi na plantaže klona 1-214).


Ostale razlike koje se vide u tablici br. 1 su rezultati već navedenih razlika
te se na njihovu ponovnom isticanju nećemo zadržavati.


Klonovi topola u ogledu


U ogledu su proveravani sledeći klonovi topola:


Matični broj (registar Naziv
Zavoda za topole)


1 P. x euramericana cl. 1-214
2 P. x euramericana cl. 1-154
3 P. x euramericana »Ostia«
4 P. x euramericana »Jacometti 78 B«


169 P. euramericana cv. »Regenerata D«
156 P. euramericana cv. »Missouriensis Holland«


P. x euramericana (Dođe) Guinier cl. 1-214 poznat je klon topole italijanske
selekcije, proširen skoro na celoj zemaljskoj kugli. To je klon koji je u
celini svuda pokazao zadovoljavajuće pa i izvanredne rezultate te zaslužuje
stečeni renome. Do danas u Italiji ne postoji ni jedan drugi klon topole koji
bi zaslužio slično poverenje. To je klon veoma brzog rasta koji se dobro
adaptira i na manje plodnim zemljištima (S e k a w i n, 1959).
P. x euramericana (Dođe) Guinier cl. 1-154. Klon talijanske selekcije, proširen
u mnogim zemljama Evrope. S uspehom se uzgaja i u prekomorskim
zemljama, a naročito u Južnoj Americi (Argentina). U optimalnim uslovima
klon 1-154 ne može da konkuriše klonu 1-214 ni po prirastu, niti po kvalitetu
drveta. Međutim, vrednost ovog klona mogla bi biti naročito u rustičnosti
koja mu dozvoljava da se adaptira i u nenormalnim uslovima. Ta mogućnost
svakako zaslužuje detaljnije istraživanje (S e k a w i n, 1959).
P. x euramericana (Dođe) Gunier cl. »Ostia«. Pod tim imenom proširen
je posle drugoga svjetskog rata u Nemačkoj u dolini reke Rajne klon eurameričke
topole, razmnožen od matičnog stabla koje se nalazi u Šumskoj
upravi u Germesheimu. Spomenuto stablo uzgojeno je od reznice koja je 1926.
godine donesena iz Italije, a uzeta je s jednoga lepog ženskog stabla u okolini
Rima. Verovatno je da je to stablo pripadalo nekom kultivaru topole, koji se
u to vreme uzgajao i bio proširen u Italiji, a posle je zbog pojave bolesti prolećnog
opadanja lišća (Pollaccia elegans) bio potisnut klonovima koje je selektovao
Institut za kulturu topole u Casale Monferrato. Jedan veoma sličan.