DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 139 <-- 139 --> PDF |
POKAZATELJI ZNAČAJNOSTI I SPECIFIČNOSTI ODNOSA: TIP ZEMLJIŠTA — KLON TOPOLE* (Priloženi referat) L. ŽUFA i N. ŽIVANOV Zavod za topole — Novi Sad, Jugoslavija UVOD Uzgoj visokoprinosnih klonova topola u plantažama uzima sve širi mah. Plantaže topola osnivaju ne samo šumarske nego i sve veći broj poljoprivrednih organizacija. To je slučaj naročito u Vojvodini, Slavoniji i drugde. Poljoprivredne organizacije Vojvodine često puta žele da uzgojem topola rese pitanje zemljišta nesigurnih za poljoprivrednu proizvodnju. Topole sade na periodički plavljena zemljišta, na zemljišta izvrgnuta dejstvu podzemnih voda i stagnirajućih proljećnih voda. To su obično zemljišta težega mehaničkog sastava, slabo prozračna, s nepovoljnim vodno-vazdušnim režimom, tj. zemljišta koja nemaju osobine prirodnih staništa topole. Među tlima opisanih svojstava na kojima se žele uzgajati plantaže topola najznačajnija su neka iz grupe ritskih crnica. Plantažni uzgoj topola na ritskim crnicama započele su od 1960. godine naročito poljoprivredne organizacije u Potisju. Dosada je na ritskim crnicama Potisja osnovano ili je u toku osnivanje cea 3000 ha plantaža topola. Osnivanje plantaža na tako velikim površinama zemljišta koja po svojim fizičkohemijskim karakteristikama odstupaju od prirodnih zemljišta za topole započeto je bez dovoljno iskustava i potrebnih analiza. To se odnosi na eventualno potrebnu melioraciju zemljišta, na prethodnu pripremu, na negu zemljišta kao i na izbor klonova. Mere melioracije odnosno prethodne pripreme zemljišta ograničene su i usmeravane prema raspoloživoj mehanizaciji i finansijskim sredstvima. Izbor sorti bio je ograničen asortimanom sadnog materijala koji se u da tom momentu mogao nabaviti u okolnim rasadnicima. Ipak je potrebno naglasiti da je orijentacija uzgajivača na selektovan klonski materijal poznatih svojstava, u prvom redu na klon P. x euramericana cl. 1-214 i na topolu »robusta«, bila — u nedostatku detaljnijih podataka o mogućnosti uspevanja pojedinih klonova na ritskoj crnici — potpune opravdana u stručnom pogledu. CILJEVI ISTRAŽIVANJA Razvoj plantaža odnosno njihova konačna sečiva masa po količini i kvalitetu biće odraz zemljišnih uslova, preduzetih agromelioracionih mera, primenjene tehnike gajenja i najzad upotrebljenog klona — sorte topole. Za * Rad finansiran iz sredstava Saveznog fonda za naučni rad SFRJ. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 140 <-- 140 --> PDF |
uspešnu i rentabilnu proizvodnju topolina drveta u plantažama je od prvorazrednog značaja odnos svojstava zemljišta i genetskih osobina klonova. Odnos pojedinih klonova topole prema različitim tipovima tala je zato u zemljama s razvijenom populikulturom značajan predmet istraživanja. Iako se za rešavanje toga problema mogu donekle koristiti i strana iskustva, ipak možemo konstatovati da su stanišne prilike svake zemlje tako specifične, da se pitanje izbora sorti mora rešavati vlastitim istraživanjima. Izbor sorti klonova je predmet istraživačkog rada i jedan od važnih zadataka Zavoda za potole. Ovaj problem rešava se analizom podataka iz uporednih klonskih ogleda. Orijentacioni podaci o uspevanju pojedinih klonova na da tom staništu dobijaju se iz klonskih testova. U tim se testovima na srazmerno maloj površini u statističkim sistemima proverava veći broj klonova, svaki sa srazmerno malim brojem individua. Na osnovu orijentacionih podataka, dobijenih iz klonskih testova, osnivaju se zatim komparativni ogledi proizvodnog karaktera na većoj površini s manjim brojem klonova, svaki sa srazmerno velikim brojem individua (uzorkom). Mreža klonskih testova i komparativnih ogleda proširuje se svake godine. Ogledi se proširuju po broju ispitivanih klonova kao i po tipovima zemljišta, obuhvaćenih istraživanjima. S aspekta »klon — zemljište« ispituju se ne samo kloncvi koji su u drugim zemljama već selektovani, provereni nego i klonovi koji su u fazi selekcije. Pri tome se naročita pažnja poklanja zemljištima koja po svojim prirodnim fizičko-hemijskim osobinama mnogo odstupaju od prirodnih »optimalnih« zemljišta za topole. To su u prvom redu različite varijante aluvijalnih zemljišta (zamočvarena, peskovito-šljunkovita, itd.). zatim ritske crnice, pseudoglej, itd. Rezultati koje ćemo u ovom radu izneti odnose se na jedan od klonskih testova — oglednih objekata osnovanih u okviru istraživanja u kojem se na signifikantan i interesantan način ispoljio odnos svojstava zemljišta i genetskih osobina ispitivanih klonova. OPIS OGLEDNOG OBJEKTA Ogled je osnovan nedaleko Bačkog Gradišta (Potisje), u proleće 1962. godine Sistem ogleda je slučajni poredak. U ogled je uvršteno 6 klonova. Od svakog klona posađeno je 15 individua. U svaki od 13 blokova — ponavljanja zasađena je po jedna sadnica svih 6 klonova u ogledu (one tree plot system). Oko ogleda zasađen je zaštitni pojas od jednog reda sadnica klona P. x euramericana cl. 1-214. Površina ogleda je 0,58 ha. U jesen 1961. godine ogledna površina je uzorana na 40 cm dubine. Sadnice su sađene na razmak 7 x 7 m u jame duboke 80 cm. Za sadnju su upotrebi] ene prvoklasne 2/3 godišnje sadnice. Posle sadnje uzgajane su u toku prve tri vegetacije između redova sadnica poljoprivredne kulture. U godini sadnje (u prvoj vegetaciji plantaže) uzgajan je kukuruz. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 142 <-- 142 --> PDF |
PEDOLOŠKE KARAKTERISTIKE ZEMLJIŠTA Po pedološkim karakteristikama ogledna površina je neujednačena, ali tako da se na njoj praktično mogu izdvojiti samo 2 varijante jednog tipa zemljišta. Površinski jedna i druga varijanta imaju približno istu veličinu To je omogućilo (uz plan ogleda) da se za karakterisanje tih različitih uslova premeri dovoljan (merodavan) broj stabala od svakog klona tako da je stvorena mogućnost primene i matematsko-statističke obrade izvornih podataka. Zemljište je aluvijalnog porekla s profilom u kojem se nalazi pogrebena ritska crnica. Osnovni kriterij za izdvajanje dve, ekološki različite varijante unutar spomenutog tipa zemljišta bila je dubina na kojoj se nalazi ritska crnica. Također smo pri ovome davali veliki značaj i debljini, i osobinama nanosa iznad ritske crnice. U tablici broj 1 dati su najosnovniji analitički podaci i opisi profila br. 28 i 29 da bi se prikazale razlike izdvojenih zemljišnih varijanti na oglednoj površini. Profili su otvoreni 20. VI 1964. godine. U momentu otvaranja profila podzemna voda je u profilu broj 28 bila na 120 cm, a u profilu broj 29 na 153 cm ispod razine zemljišta. Manji uticaj podzemne vode na višem delu ogledne površine (profil broj 29) uslovljava uz drugačiju prirodu površinskog (nanetog) sloja niz drugačijih elemenata plodnosti u odnosu na niži deo ogledne površine (profil br. 28). U pogledu sadržaja humusa kao i boje humusno akumulativnog podhorizonta (Ai) pogrebene ritske crnice vidi se da je taj sadržaj nešto niži u profilu broj 29 i da čitav podhcrizont nema crnu nego tamnosmeđu boju. To je posleđica većeg uticaja hidregenih procesa u profilu broj 28 zbog čega je ovaj humus još i veoma otporan prema razlaganju. S obzirom na to da se radi o topolama koje razvijaju plitko, površinsko korenje, smatramo da najveći značaj treba pridati teksturnim razlikama jednoga i drugog profila u površinskim horizontima. U slojevima 0—30 i 30—70 cm profila br. 28 najveći udeo ima u teksturnom sastavu, kao što se vidi, fizička glina. Njezin sadržaj je naročito velik u sloju od 0—30 cm (73,6´%). Samo je nešto niži u sloju 30—70 cm te iznosi 64,0%. I u jednom i u drugom sloju najveći procenat čini koloidna frakcija. Uz takav teksturni sastav te zbog nepostojanja mikroagregata svi slojevi su zbijeni, slabo propusni i veoma osetljivi na promenu vlažnosti. U nedostatku vlage zemljište se stvrdnjava i puca, a jačim vlaženjem prelazi u žitku masu. (U momentu otvaranja profila čitava površina tog dela ogleda bila je ispresecana užim i širim pukotinama). Slojevi od 0—57 u profilu broj 29 po teksturnom su sastavu peskovite ilovače. Pothorizont Ai ritske crnice u ovom profilu ima samo 44,4% fizičke gline uz manji sadržaj koloidne frakcije (25,2%) koji u istom horizontu profila broj 28 iznosi 40,0%. Zbog toga profil broj 29 ima do veće dubine aktivni fiziološki deo za razliku od drugog profila u kojem se od površine pa sve do 70 cm dubine korenje topola susreće s fiziološki suhim i teško probojnim glinovitim materijalom. Prema podacima prof. Nejgebauer a (1959) vidimo npr. da uz sličan tekstuarni sastav kakav je u površinskim slojevima profila broj 28 140 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 143 <-- 143 --> PDF |
potiske smönice imaju 26—28% vol. vlažnost venjenja pa otuda i mali dijapazon aktivne vlažnosti. Za sličan teksturni sastav smonica u Coki ing. Augu st a Muč i (1964) navodi da je u njima kapacitet za vazduh 3,28—11,25%. Za dalje sagledavanje najvažnijih razlika jednoga i drugoga mikrolokaliteta treba još podvući i razlike u sadržaju CaCO površinskih slojeva. Za profil br. 28, s izuzetkom sloja 0—30 cm, može se reći da je beskarbonatan dok su u profilu broj 29 slojevi 0—57 cm s približno optimalnim sadržajem CaCO-i. Uz približno jednak sadržaj CaCO.s i sličan teksturni sastav kakav imaju površinski slojevi profila 29 danas se kod nas u poloju roke Dunava nalaze najuspelije plantaže topola (to se naročito odnosi na plantaže klona 1-214). Ostale razlike koje se vide u tablici br. 1 su rezultati već navedenih razlika te se na njihovu ponovnom isticanju nećemo zadržavati. Klonovi topola u ogledu U ogledu su proveravani sledeći klonovi topola: Matični broj (registar Naziv Zavoda za topole) 1 P. x euramericana cl. 1-214 2 P. x euramericana cl. 1-154 3 P. x euramericana »Ostia« 4 P. x euramericana »Jacometti 78 B« 169 P. euramericana cv. »Regenerata D« 156 P. euramericana cv. »Missouriensis Holland« P. x euramericana (Dođe) Guinier cl. 1-214 poznat je klon topole italijanske selekcije, proširen skoro na celoj zemaljskoj kugli. To je klon koji je u celini svuda pokazao zadovoljavajuće pa i izvanredne rezultate te zaslužuje stečeni renome. Do danas u Italiji ne postoji ni jedan drugi klon topole koji bi zaslužio slično poverenje. To je klon veoma brzog rasta koji se dobro adaptira i na manje plodnim zemljištima (S e k a w i n, 1959). P. x euramericana (Dođe) Guinier cl. 1-154. Klon talijanske selekcije, proširen u mnogim zemljama Evrope. S uspehom se uzgaja i u prekomorskim zemljama, a naročito u Južnoj Americi (Argentina). U optimalnim uslovima klon 1-154 ne može da konkuriše klonu 1-214 ni po prirastu, niti po kvalitetu drveta. Međutim, vrednost ovog klona mogla bi biti naročito u rustičnosti koja mu dozvoljava da se adaptira i u nenormalnim uslovima. Ta mogućnost svakako zaslužuje detaljnije istraživanje (S e k a w i n, 1959). P. x euramericana (Dođe) Gunier cl. »Ostia«. Pod tim imenom proširen je posle drugoga svjetskog rata u Nemačkoj u dolini reke Rajne klon eurameričke topole, razmnožen od matičnog stabla koje se nalazi u Šumskoj upravi u Germesheimu. Spomenuto stablo uzgojeno je od reznice koja je 1926. godine donesena iz Italije, a uzeta je s jednoga lepog ženskog stabla u okolini Rima. Verovatno je da je to stablo pripadalo nekom kultivaru topole, koji se u to vreme uzgajao i bio proširen u Italiji, a posle je zbog pojave bolesti prolećnog opadanja lišća (Pollaccia elegans) bio potisnut klonovima koje je selektovao Institut za kulturu topole u Casale Monferrato. Jedan veoma sličan. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 144 <-- 144 --> PDF |
a verovatno i identičan kultivar proširen je u drvoredima i u kulturama u rečnim dolinama u grčkom delu Makedonije i u Tesaliji pod imenom »Regenerata «. U Španiji se pod nazivom »Pinseque« isto tako uzgaja jedan kultivar topola koji je veoma sličan ovoj topoli (Müller — Sauer, 1961). Klon »Ostia« je u rasadniku slična klonu 1-214. Kao stablo, deblo mu se razlikuje glatkom, svetlijom korom od onoga 1-214. Osim toga grane su joj više skupljene, usmerene na gore, krošnja poluraširena, a stablo pravi je. Vegetaciju završava ranije nego topola 1-214. P. x euramericana (Dođe) Guinier cl. »Jacometti 78 B« je klon italijanskog porekla, selekcija prof. Jacometti , začetnika rada na oplemenjivanju topola u Italiji. Toj topoli se kasnije izgubio trag u Italiji. Međutim, od reznica dobavljenih od prof. Jacomettij a stvoren je u Nemačkoj novi klon, proširen naročito u dolini reke Rajne. Tu je pokazao veoma vredna svojstva: habitus (deblo i krošnju) sličan topoli »robusta«, prirast za 30—40% veći od topole »robusta«, otpornost protiv bolesti bakterioze, Dothichize i prolećnog opadanja lišća, otpornost protiv niske temperature. Jacometti-topola je ženskog spola, lista pre topole »robusta«, ali odbacuje lišće srazmerno rano (Da the, 1960). P. euramericana (Dođe) Guinier cl. »Regenerata D« Pod nazivom »Regenerata D« (Regenerata Deutschland) izdvojen je u Nemačkoj klon topole, verovatno identičan s topolom P. x regenerata Henry koja se kultiviše u Francuskoj. Klon »Regenerata D« razmnožen je u rasadniku grofa Mirbacha v. Harff na rečici Erft (pritoka Rajne u okolini Kolna) te se u Nemačkoj naziva i imenom »Harffer Pappel«. Ovaj klon je selektovan i definisan u Institutu za kulturu topola u Briihlu te se smatra kao jedan od najboljih među 16 nemačkih standardnih sorti topol a (Altstammsorten, Müller — Sauer, 1961). Za ovaj klon, inače poznatih morfoloških i fenoloških svojstava (polupiramidalna krošnja, nepotpuno pravno, blago krivudavo deblo, lista i odbacuje lišće 10—15 dana posle robusne topole), postoje opažanja koja ukazuju na njegovu plastičnost i mogućnost uzgoja na težim kompaktnijim zemljištima (Müller — Sauer, 1961). P. x euramericana (Dođe) Gunier cl. »Missouriensis Holland«. Pod gornjim imenom uzgaja se u Nemačkoj klon topola poreklom iz Ho landije (spominje se od 1891. godine i naziva se »Heidemij«, P. monilifera Aiton — Houtzagers , 1937). Uprkos imenu (deltoides missouriensis) to verovatno nije američka crna topola, nego euramerički hibrid. U Nemačkoj je proširena naročito posle drugoga svetskog rata. Izdvojen je i opisan u Insti tutu za kulturu topola u Bruhl-u (Nemačka) te se smatra za jednu od veoma vrednih između 16 nemačkih standardnih sorti topola (Altstammsorten, Müller — Sauer, 1961). Muškog je spola, po habitusu i prirastu slična je robusnoj topoli, lista ranije nego topola »robusta«. Prema dosadašnjim opažanjima topola »Missouriensis —´ Holland« je široko adaptabilna u pogledu zahteva za staništem (Houtzagers, 1937, Müller —Sauer, 1961). |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 145 <-- 145 --> PDF |
EKSPERIMENTALNI PODACI Na osnovi merenja obima u prsnoj visini (1,30 m) svih stabala u ogledu u proleće 1964. godine (početak treće vegetacije) izveli smo matematičko — statističke proračune sa sledećim ciljem: 1) da utvrdimo razlike u prirastu između klonova u ogledu na zemljištu opisanom po profilu broj 28 i na zemljištu profila broj 29; 2) da utvrdimo razlike u prirastu jednoga istog klona na gornja dva zemljišta. Statističke proračune izveli smo metodom analize varijance i to na dva načina: po hijerarhijskoj klasifikaciji (»samples within samples« — uzorak unutar uzorka klasifikacija) i po faktorijelnoj klasifikaciji (S n e d e c o r, 1959). Signifikantnost razlike postavljenih hipoteza ispitali smo postavljanjem Duncan-testa signifikantnosti razlike srednjih vrednosti (Steel-Torrie , 1960). Rezultat svih proračuna prikazali smo u tablicama broj 2, 3, 4 i 5. Tab. 2 Analiza varijanci — hijerarhijska klasifikacija Analyse de variance — classification hierarchique Stepeni Suma Prošek Izvori varijacija slobode kvadrata kvadrata F F-tablično Source de variation DF SS MS Podtip zemljišta Sous-types de sol 1 965,60 965,60 6,96* 0,05—1,96 Klonovi unutar zemljišta Clones memes 10 1387,14 138,71 8,90*** 0,05—1,91 Stabla unutar klonova Tiges dans les memes clones 144 2243,27 15,57 Au total 155 4596,01 Tab. 3 Analiza varijanci — faktorijelna klasifikacija Analyse de variance — classification d´apres les facteurs Stepeni Suma Prošek Izvori varijacija slobode kvadrata kvadrata F F-tablično Source de variation DF SS MS Promenljiva — Variables 11 2352,74 213,88 13,09*** 0,05—2,54 Zemljište — Sols 1 965,60 965,60 59,13*** 0,05—8,18 Klonovi — Clones 5 1068,17 213,63 13,08*** 0,05—3,55 Interakcija: klon x zemlj. Interaction: clone x sol 5 318,97 63,79 3,90*** 0,05—3,55 Ponavljanje — Repliques 12 87,63 7,30 0,44 0,05—1,83 Greška — Erreur 132 2155,64 16,33 Au total 155 4596,01 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 150 <-- 150 --> PDF |
3. Mülle r R. — Saue r E. (1961): Altstammsorten der Schwarzpappelbastarde, II Teil, Stuttgart. 4. Muč i A. (1964): Uslovi proizvodnje na meliorisanom području Agro-industrijskog kombinata »Coka« (magistarski rad). 5. Najgebauer V. — Miljković N. (1959): Prilog poznavanju dubine prokvašavanja i gubitka vode putem isparavanja na černozemu i Potiskoj smönici (cit. A. Muči). 6. SnedecorG . (1959): Statistical Methods Iowa State College Press. 7. Stee l R. G. O. — Torri e J. H. (1960): Principles and Procedures of Statistics, McGraw Hill Co. Inc., New York. 8. Sekawi n M. (1959): L´ experimentation en Italie des clones de peuplier selectionnes par l´lnstitut d´experimentation pour la Populiculture de Casale Monferrato, Ente naz. Cellulosa Carta, Roma. 9. Zuf a L. (1960): Selekcija topola u Italiji i u Francuskoj, Jug. nac kom., Topola, Beograd. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 146 <-- 146 --> PDF |
Tab. 4 Duncan test signifikantnosti razlika srednjih vrednosti Test Duncan des differences significatives entre les valeurs moyennes Broj Klonovi — Clones profila 169 3 156 2 4 1 No de profil Srednje vrednosti obima u prsnoj visini u cm. du sol Valeurs moyennes des circonferences de tiges ä hauteur d´homme en cm 29 21,98 22,57 26,00 29,61 30,06 31,32 156 3 169 1 4 2 28 18,71. 20,45 21,29 22,31 24,10 24,81 Tab. 5 Duncan test signifikantnosti razlika srednjih vrednosti Test Duncan des differences significatives entre les valeurs moyennes Broj K lonovi — Clones profila 1 2 3 4 169 156 No de profil Srednje vrednosti obima u prsnoj visini u cm. du sol Valeurs moyennes des circonferences de tiges ä hauteur d´homme en cm 28 22,31 24,81 20,45 24,10 21,29 18,71 29 31,32 29,61 22,57 30,06 21,98 26,00 REZULTATI ISTRAŽIVANJA Iz podataka, prikazanih u tablici broj 2 vidimo da postoje značajne razlike u debljinskom prirastu topola (posmatranih u celini) na dva različita zemljišta ,opisana profilima broj 28 i broj 29. Isto tako vidimo da su na svakom od ova dva spomenuta zemljišta veoma značajne razlike u debljinskom prirastu između pojedinih klonova topola. Na temelju podataka, prikazanih u tablici broj 3 vidimo, nadalje, da postoji veoma značajna interakcija između zemljišta i klonova u ogledu. Veoma signifikantne su razlike također u debljinskom prirastu — klonova u ogledu — na pojedinim zemljištima. Testiranjem značajnosti razlika srednjih vrednosti obima stabala u prsnoj visini posle druge vegetacije (tablice broj 4 i 5) utvrđujemo sledeće: Na zemljištu opisanom po profilu broj 29 najbolji su po debljinskom prirastu klonovi 1-214, Jacometti 78-B i 1-154. Obim stabala u prsnoj visini navedenih klonova posle druge vegetacije iznosi u prošeku 29,6—31,3 cm. Između njih nema signifikantne razlike. Klon »Missourisnsis — Holland« s prosečnim obimom stabla (na 130 cm) od 26 cm signifikantno ie slabiji od prva tri klona. U pogeldu debljinskog prirasta najslabiji su na ovom tipu zemljišta klonovi Ostia i Regenerata D (obim na 1,30 m u prošeku 22,0—22,6 cm). Između njih nema signifikantnih razlika. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 147 <-- 147 --> PDF |
Na zemljištu, opisanom po profilu broj 28 signifikantno su najslabiji po dcbljinskom prirastu klonovi: 1-154 i Jacometti 78-B (obim na 1,30 m pro- sečno 24,1—24,8 cm). Dalji redosled klonova (po klasama, prema signifikantnosti razlika) je sledeći: Jacometti 78-B, 1-214, Regenerata D (21,3—24,1) 1-214 — Regenerata D, Ostia (20,45—22,3 cm) Regenerata D — Ostia — Missouriensis Holland (18,7—21,3 cm). Dok su na dublje pogrebenoj ritskoj crnici (profil broj 29) razlike u deb- Ijinskom prirastu pojedinih klonova veće, izraženije, te su razlike na pliće pogrebenoj ritskoj crnici ublažene, manje; postoji razlika u valjanosti pojedinih klonova u pogledu debljinskog prirasta na ova dva zemljišta. Klon 1-214 najbolji je na dublje pogrebenoj ritskoj crnici, tek je treći po vrednosti na pliće pogrebenoj ritskoj crnici; nasuprot tome Regenerata D je najslabiji na dublje pogrebenoj crnici, a izjednačio se po vrednosti s 1-214 na pliće pogrebenoj crnici. Klonovi 1-154 i Jacometti 78-B signifikantno su najbolji na oba tipa zemljišta. Klon Missouriensis — Holland, četvrti po vrednosti na zemljištu opisanom po profilu broj 29, najslabiji je po debljinskom prirastu na zemljištu po profilu broj 28. Na osnovi toga zaključujemo: — da postoje signifikantne razlike u debljinskom prirastu pojedinih klonova topola; — da su te razlike veće na boljem zemljištu za topole, a manje na lošijem zemljištu za topole; — da postoji razlika u reagovanju (po debljinskom prirastu) pojedinih klonova topola na osobine zemljišta. Razlike u reagovanju pojedinih klonova topola na promene zemljišnih svojstava očiglednije su iz podataka tablice broj 5: debljinski prirast klonova 1-214, 1-154, Jacometti 78-B"i Missouriensis Holland na pliće pogrebenoj ritskoj crnici (profil broj 28) signifikantno zaostaje dok kod klonova Ostia i Regenerata D nema signifikantne razlike u debljinskom prirastu na dva ispitivana zemljišta. To znači da su navedena dva klona u znatno manjoj meri osetljivi na promenu uslova zemljišta. Ovu osetljivost na promenu uslova zemljišta u ogledu slikovito smo prikazali relativnim (procentualnim) odnosom razlike prosečnih vrednosti obima stabala u prsnoj visini. Ovo procentualno smanjenje srednje vrednosti obima stabala pri promeni zemljišnih uslova za pojedine klonove u ogledu je sledeće (vidi tablicu broj 6 i grafikon broj 1): Tab. 6 Srednja vrednost obima stabala na 1,30 m posle druge vegetacije u cm. Valeur moyenne de la circonference ä hauteur Naziv klona d´homme lors de deux periodes de vegetation en cm Clone Zemljište opisano po profilu Razlika u Vo Sol decrit d´apres le profil Differences 29 28 en «Vo 1-214 31,32 22,31 28,76 Jacometti 78-B 30,06 24,10 19,82 1-154 29,61 24,81 16,21 Missouriensis-Holland 26,00 18,71 28,03 Ostia 22,57 20,45 9,39 Regenerata D 21,98 21,29 3,13 145 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 148 <-- 148 --> PDF |
Oni klonovi u ogledu koji pod optimalnim uslovima pokazuju najveći debljinski prirast najmanje su plastični, tj. najoštrije reaguju smanjenjem prirasta na pramenu zemljišnih uslova. Među klonovima ove grupe u ogledu još su najplastičniji 1-154 i Jacometti 78-B. Zahvaljujući ovoj osobini, spomenuti klonovi na pliće pogrebenoj i težoj crnici imaju posle udruge vegetacije bolji debljinski prirast nego klon 1-214. Najveći plasticitet, tj. najslabije reagovanje na promenu zemljišnih uslova pokazali su u ovom ogledu klonovi Regenerata D i Ostia koji su pod optimalnim uslovima u toku prve dve vegetacije imali najmanji debljinski prirast. Međutim, zahvaljujući svojstvu plastičnosti ovi klonovi imaju posle druge vegatacije na težem zemljištu praktično isti prosečni obim debla u prsnoj visini kao i klon 1-214. DISKUSIJA REZULTATA Izneti rezultati istraživanja svakako se ne mogu generalisati; oni se odnose na navedene klonove i podtipove zemljišta i vrede samo za prve dve godine razvoja u plantaži. Vrednost gornjih rezultata je naročito u tome što pokazuju značajnost veze klon — zemljište, što indiciraju razliku u reagovanju pojedinih klonova na promenu zemljišnih uslova i što tako upućuju na veliki praktični značaj pravilnog izbora sorti — klonova za pojedine tipove zemljišta. Istovremeno navedeni rezultati omogućuju već i izvesnu orijentaciju u pogledu izbora sorti. Udruženi s rezultatima analiza drugih, većim delom već postojećih klonskih testova kao i rezultatima analiza u sledećim godinama, spomenuti rezultati će omogućiti sve sigurniju orijentaciju u ovom važnom pitanju. ZAKLJUČCI Statističkom analizom podataka o debljinskom prirastu posle druge godine razvoja u jednom klonskom testu — plantaži sa 6 klonova topola na 2 podtipa zemljišta (pliće i dublje pogrebena ritska crnica) zaključili smo sledeće: 1) Postoje veoma značajne razlike u debljinskom prirastu pojedinih klonova topola. 2) Razlike u debljinskom prirastu pojedinih klonova veće su na boljem zemljištu za topole, a manje na lošijem zemljištu za topole. 3) Na boljem zemljištu (profil broj 29) najbolji po debljinskom prirastu posle druge vegetacije su klonovi: 1-214, Jacometti 78-B i 1-154, a najslabiji su klonovi Ostia, i Regenerata D. 4) Na lošijem zemljištu (profil broj 28) najbolji po debljinskom prirastu na kraju druge vegetacije su klonovi 1-154 i Jacometti 78-B, a najslabiji je klon Missouriensis Holland. 5) Pojedini klonovi različito reaguju u debljinskom prirastu na promenu zemljišnih uslova. Najmanju plastičnost pokazali su klonovi 1-214 i Missouriensis Holland, a najveću klonovi Regenerata D i Ostia. Zahvaljujući ovom svojstvu poslednja dva klona izjednačila su se na pliće pogrebenoj ritškoj crnici po vrednosti s klonom 1-214. 6) U grupi najboljih klonova na zemljištu s profila broj 29 veću plastičnost nego klon 1-214 iaploljili su klonovi 1-154 i Jacometti 78-B. Zahvaljujući tom svojstvu, oni su na zemljištu s profila broj 28 ispoljili na kraju druge vegetacije veći debljinski prirast nego klon 1-214. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 149 <-- 149 --> PDF |
7) Gornji zaključci imaju samo orijentacioni značaj: oni se ne mogu generalisati jer se odnose samo na prve dve godine razvoja u plantaži te samo na 2 podtipa zemljišta (opisanih profilima broj 28 i 29) i na klonove u ogledu. 8) Ukazivanjem na značajnost veze klon — zemljište i na razliku u reagovanju pojedinih klonova topola na promenu zemljišnih uslova, rezultati našeg ogleda upućuju na važnost i potrebu daljih istraživanja koja će omogućiti pravilan izbor sorti — klonova za pojedina zemljišta. Resume LES INDICATEURS D´ UNE CORRELATION SIGNIFICATIVE ET SPECIFIQUE ENTRE LES CLONES DES PEUPLIERS ET LES TYPES DE SOLS Nous avons tire les conclusions suivantes d´ une analyse statistique (voir les tableaux no 2—5) des donnees sur 1´ accroissement en diametre de six clones de peupliers (I—214, I—154, Ostia, Jacometti 78 B, Regenerata D et Missouriensis — Holland) dans un test clonal (plantation comparative) apres deux ans de vegetation, sur deux differents sous-types de sol (les terreaux alluviaux les uns superficiellement et les autres profondement ameublis): 1) II y a des differences significatives concernant 1´ accroissement on diametre dos clones examines. 2) Les differences d´accroissment parmi les clones sont plus grandes sur le meilleur sous-type de sol que iur le pire. 3) Sur le meilleur sous-type de sol (donnees d´analyse pedologique sont presentees en tableau no 1, profil no 29), significativement les meilleurs sont (d´ apres 1´ accroissement en diametre ä la fin de la deuxieme saison de vegetation) les clones suivants: I—214, Jacometti 78 B, et I—154, alors que les pires sont Ostia et Regenerata D. 4) Sur le pire sous-type de sol (donnees d´ analyse pedologique sont presentees en tableau no 1, profil no 28), d´ apres les memes criteriums, significativement les meilleurs sont Iss clones: I—154 et Jacometti 78 B, alors que le pire est le clone Missouriensis-Holland. 5) Les clones particuliers reagissent de maniere differente sur le changement des conditions d´ ambiance (du sol). Les clones I—214 et Missouriensis-Holland ont montre une plasticite tres limitee, alors que les clones Regenerata D et Ostia ont montre un plus haut degre de plasticite. Grace ä ce caractere, les deux derniers clones ont atteint sur le pire sous-type de sol 1´ accroissement du clone I—214 (voir les tableaux no 4 et 5). 6) Sur les sous-type de sol decrit sous le profil no 29 (le meilleur sous-type de sol), parmi les meilleurs ont ete les clones I—154 et Jacometti 78 B qui ont montre une plasticite plus grande cue celle de I—214. Grace ä ce caractere, ils ont montre sur le pire sous-type de sol (decrit sous le profil no 28) ä la fin de la deuxieme periode de vegetation un accroissement plus grand que le clone I—214. 7) Ces conclusions n´ ont qu´ une valeur d´, orientation. Elles ne peuvent etre generalisees parce qu´ elles ne se rapportent qu aux deux premieres annees de vegetation en plantation, ainsi qu´ aux deux sous-types de sol (decrits sous les profus no 28 et 29) de meme qu´ aux clones des peupliers examines. 8) Relevant la signification de la correlation entre les clones de peupliers et les types de sols ainsi que la difference due ä la reaction des clones particuliers sur le changement des conditions d´ ambiance, les resultats de cet essai indiquent 1´ importance et la necessite de continuer ces recherches qui nous donneront la possibiiite d´ un choix approprie des clones pour les types particuliers de sols. CITIRANA LITERATURA 1. Da the A. (1960): La convenienza di coltivare i cloni di pioppi italiani in Germania, Cellulosa e Carta, 4. 2. HoutzagersG . (1950): U genere Populus e la sua importanza nella selvicoltura, publ. Cartiere Burgo, Casale Monferrato (orig. Holland, 1938). |