DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 116 <-- 116 --> PDF |
(44) points out. No less important is the problem of hybridization between races with the aim of obtaining heterotic progenies. Therefore we believe that it would be useful to establish organized international collaboration on questions of interspecific and interracial hybridization. PRIDOLAZAK I VAŽNOST HETEROZISA KOD UNUTARVRSNIH I MEDU VRSNIH HIBRID A UVOD O pojmu heterozisa mnogo je pisano i o njemu postoje različita mišljenja, ali vjerujemo da će se uglavnom svi složiti ako kažemo da pod heterozisom podrazumijevamo u užem smislu pojavu kada je hibrid produktivniji od oba roditelja. Za ocjenu toga efekta važno je gdje se hibrid testira. Duffiel d i Snyde r (15) raspravljaju o tome te iznose da se mogu dobiti različiti rezultati prema tome da li se hibrid testira u području pridolaska obaju roditelja ili pak u intermedijarnom području. Kao primjer autori navode hibrid Pinus monticola x (P. monticola x P. strobus). Slična je situacija i s hibridom Pinus contorta var. latifolia x P. banksiana (42, 45). Wrigh t (61) u svom iscrpnom radu o hibridizaciji između vrsta i unutar vrsta izlaže da je vrlo dobro poznato, da pojava heterozisa može biti evidentna na jednom mjestu, a ne mora na drugom. Paule y (40) pak pretpostavlja da je često ono što se predmnijeva pod pojavom heterozisa u Fi generaciji kod hibrida topola u stvari povoljno djelovanje duljine dana, a ne efekt heterozisa. Takvo tumačenje daju i Rohmeđer i Schönbach (48) kao i drugi autori. Iz toga proizlazi — kao što navode Duffiel d i Snyde r — da se za određivanje pojave heterozisa mora naznačiti porijeklo roditelja i mjesto testiranja hibrida. Osim toga kod šumskog drveća može biti takav slučaj da jedan hibrid u početku svog razvoja ne pokazuje luksuriranje, a u kasnijim stadijima razvoja luksurira. Ovakav slučaj imamo na primjer kod hibrida između Pinus ponđerosa i P. engelmannii (13). Sa šumarskog stajališta pojava luksuriranja kod nekog hibrida ima svoje značenje premda u užem smislu ne odgovara pojmu heterozisa i to u slučaju ako hibrid ima zadovoljavajući rast te pokazuje ostale kvalitete kao npr. otpornost na bolesti, na ekstremne klimatske prilike ili bar bolje uspijeva na nekom staništu od oba roditelja (15). MEĐUVRSNI HIBRIDI NASTALI SPONTANO U PRIRODI Opisan je priličan broj međuvrsnih hibrida koji pripadaju istom rodu, a nastali su spontano. Od tih hibrida najveći broj pripada rodovima Picea, Pinus, Larix, Abies, Populus, Quercus, Aesculus i Acer. Mnogi spontani hibridi nastali su u arboretumima, parkovima i drvoredima. Ako na tim mjestima postoji samo jedno stablo jedne vrste, ono se križa s drugom vrstom. Spontani hibridi mogu nastati i u prirodnom području rasprostranjenja dviju vrsta i to na mjestima gdje se te dvije vrste dotiču. Kod nas su Fukare k i njegovi suradnici (17, 18) našli spontane hibride između Acer obtusatum i A. pseuđoplatanus te A. heldreichii i A. pseuđoplatanus. Kod hibridizacije između vrsta koja se dešava u prirodi može doći do introgresije ili hibridnih »rojeva« (hybrid swarms). Pojavu introgresije nailazimo kod nekih međuvrsnih hibrida roda Picea ili kod Populus nigra u Evropi u slučajevima kad je unesen P. đeltoides. Očiti primjer hibridnih »rojeva« imamo, kako donosi Wright , kod američkih vrsta roda Aesculus. Objašnjenje zašto hibridizacija između vrsta vodi koji puta samo malom broju izoliranih intermedijarnih tipova ili pak introgresiji odnosno hibridnom »roju« je prema Wright u u slijedećem: ponajprije jer mogućnost križanja može biti ograničena, drugo razlike u vremenu cvatnje te treće priroda i stupanj selektivnog pritiska. Hibridi koji su nastali spontano ponukali su oplemenjivače da ih pokušaju proizvesti i umjetnim putem. Pored toga takvi spontani hibridi svojim rastom i oblikom mogu vrlo mnogo pomoći oplemenjivaču pri planiranju i izvođenju radova na hibridizaciji. Takav primjer imamo s Populus nigra u Evropi. Čini nam se da je sli 114 |