DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 116     <-- 116 -->        PDF

(44) points out. No less important is the problem of hybridization between
races with the aim of obtaining heterotic progenies. Therefore we believe
that it would be useful to establish organized international collaboration on
questions of interspecific and interracial hybridization.
PRIDOLAZAK I VAŽNOST HETEROZISA KOD UNUTARVRSNIH
I MEDU VRSNIH HIBRID A


UVOD


O pojmu heterozisa mnogo je pisano i o njemu postoje različita mišljenja, ali vjerujemo
da će se uglavnom svi složiti ako kažemo da pod heterozisom podrazumijevamo
u užem smislu pojavu kada je hibrid produktivniji od oba roditelja. Za ocjenu
toga efekta važno je gdje se hibrid testira. Duffiel d i Snyde r (15) raspravljaju


o tome te iznose da se mogu dobiti različiti rezultati prema tome da li se hibrid testira
u području pridolaska obaju roditelja ili pak u intermedijarnom području. Kao
primjer autori navode hibrid Pinus monticola x (P. monticola x P. strobus). Slična
je situacija i s hibridom Pinus contorta var. latifolia x P. banksiana (42, 45).
Wrigh t (61) u svom iscrpnom radu o hibridizaciji između vrsta i unutar vrsta izlaže
da je vrlo dobro poznato, da pojava heterozisa može biti evidentna na jednom
mjestu, a ne mora na drugom. Paule y (40) pak pretpostavlja da je često ono što
se predmnijeva pod pojavom heterozisa u Fi generaciji kod hibrida topola u stvari
povoljno djelovanje duljine dana, a ne efekt heterozisa. Takvo tumačenje daju i
Rohmeđer i Schönbach (48) kao i drugi autori. Iz toga proizlazi — kao što
navode Duffiel d i Snyde r — da se za određivanje pojave heterozisa mora naznačiti
porijeklo roditelja i mjesto testiranja hibrida. Osim toga kod šumskog drveća
može biti takav slučaj da jedan hibrid u početku svog razvoja ne pokazuje luksuriranje,
a u kasnijim stadijima razvoja luksurira. Ovakav slučaj imamo na primjer
kod hibrida između Pinus ponđerosa i P. engelmannii (13).
Sa šumarskog stajališta pojava luksuriranja kod nekog hibrida ima svoje značenje
premda u užem smislu ne odgovara pojmu heterozisa i to u slučaju ako hibrid
ima zadovoljavajući rast te pokazuje ostale kvalitete kao npr. otpornost na bolesti,
na ekstremne klimatske prilike ili bar bolje uspijeva na nekom staništu od oba
roditelja (15).


MEĐUVRSNI HIBRIDI NASTALI SPONTANO U PRIRODI


Opisan je priličan broj međuvrsnih hibrida koji pripadaju istom rodu, a nastali
su spontano. Od tih hibrida najveći broj pripada rodovima Picea, Pinus, Larix, Abies,
Populus, Quercus, Aesculus i Acer. Mnogi spontani hibridi nastali su u arboretumima,
parkovima i drvoredima. Ako na tim mjestima postoji samo jedno stablo jedne
vrste, ono se križa s drugom vrstom. Spontani hibridi mogu nastati i u prirodnom
području rasprostranjenja dviju vrsta i to na mjestima gdje se te dvije vrste dotiču.
Kod nas su Fukare k i njegovi suradnici (17, 18) našli spontane hibride između
Acer obtusatum i A. pseuđoplatanus te A. heldreichii i A. pseuđoplatanus.


Kod hibridizacije između vrsta koja se dešava u prirodi može doći do introgresije
ili hibridnih »rojeva« (hybrid swarms). Pojavu introgresije nailazimo kod nekih
međuvrsnih hibrida roda Picea ili kod Populus nigra u Evropi u slučajevima
kad je unesen P. đeltoides. Očiti primjer hibridnih »rojeva« imamo, kako donosi
Wright , kod američkih vrsta roda Aesculus.


Objašnjenje zašto hibridizacija između vrsta vodi koji puta samo malom broju
izoliranih intermedijarnih tipova ili pak introgresiji odnosno hibridnom »roju« je
prema Wright u u slijedećem: ponajprije jer mogućnost križanja može biti ograničena,
drugo razlike u vremenu cvatnje te treće priroda i stupanj selektivnog pritiska.


Hibridi koji su nastali spontano ponukali su oplemenjivače da ih pokušaju proizvesti
i umjetnim putem. Pored toga takvi spontani hibridi svojim rastom i oblikom
mogu vrlo mnogo pomoći oplemenjivaču pri planiranju i izvođenju radova na
hibridizaciji. Takav primjer imamo s Populus nigra u Evropi. Čini nam se da je sli


114