DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 80 <-- 80 --> PDF |
OSVRT NA DVADESETOGODIŠNJI RAD INSTITUTA ZA ŠUMARSKA ISTRAŽIVANJA J. ŠAFAR Period razvitka i rada koji ukratko iznosimo pred našu naučnu i stručnu javnost razmjerno je dug, ali za utvrđivanje značenja tog Instituta je prekratak. Prekratak je prvenstveno zato što se naš Institut rađao i razvijao od 1945. g. do danas pod veoma teškim okolnostima koje su bile posljedica ne samo prošlih ratnih razaranja, neimaštine, nagle poratne obnove i brze industrijalizacije, nego i posljedica prenapetih situacija šumske privrede, čestih njenih reorganizacija i mnogih subjektivnih slabosti onih organa o kojima je najviša ovisila materijalna i personalna baza razvitka Instituta. Te situacije mnogo su utjecale da se Institut nije rnogao normalno razvijati, pa nije mogao dati bolje i veće rezultate rada nego ih je do nedavna dao. Ipak, unatcč takvim okolnostima, rezultati rada za šumsku privredu i nauku nisu maleni. Da bi se objektivno mogla prosuditi djelatnost tog Instituta, iznijet ćemo najprije poteškoće u kojima se razvijao njegov rad: 1. Prečesta izmjena osoblja, koje bi u normalnim okolnostima trebalo kontinuirano raditi u Institutu barem 15—2G godina. Do danas bilo je 7 direktora: Š a f a r, R a d o v č i ć, S u p e k, L o v r i ć, Zivković, Kraljić i Žunko, Samo jedan od njih zauzimao je taj položaj osam godina, a ostali 1—3 godine. Razmjerno velik broj stručnjaka bio je namješten u Institut pred penzioniranjem, ili je nakon razmjerno prekratke suradnje premješten. Nisu više među živima: Kolibaš, Briksi, Markić i A. Böhm. U mirovini su: Čeović, Sarnavka, Loger, Premužić, Lončar, Pođhorski i Dragišić. Svojim bogatim iskustvom i marljivim radom ti drugovi mnogo su pomogli da se lakše snalazimo u šumi raznovrsnih problema, ali nažalost gotovo nijedan, tj. osim jednog, nisu imali asistenata koji bi im pomogli u radu i koji bi obogaćeni stečenim iskustvima nastavili njihovo djelo i na takvim temeljima stvarali nadgradnju. Premješteni su ili otišli ovi stručnjaci: Radovčić, Vajda, Spaić, Srnić, Z. Gračanin, Babogredac, Herpka, Harapin, Hanzl, Kalinić, Regent, Mučalo, Rupert, Vrdoljak, Jedlowski, Supek, Lovrić, Hajdin, Špalj, Zivković, Kraljić, Srdić i Rohr. Ukupno: 4 pokojna, 7 penzioniranih i 23 premještena ili otišla stručnjaka. Prema tomu, 34 stručnjaka otišlo je iz te ustanove. Odlazak tako velikog broja stručnjaka veliki je gubitak za naučnu ustanovu i njena je najslabija strana. Ali, osnivanje novih, specijaliziranih instituta (Zavod za topole u Novom Sadu, Jugoslavenski institut za četinjače u Jastrebarskom i Zavod za kontrolu šumskog sjemena u Rijeci) nužno je postavilo pitanje prelaza odgovarajućih stručnjaka iz naše u druge ustanove kako bi nove radne organizacije mogle što bolje započeti ili nastaviti rad. Od navedenih stručnjaka 6 ih se nalazi na drugim institutima, 3 su na Šumarskom fakultetu, 3 u Zavodu za kontrolu šumskog sjemena; ostali nastavljaju svoj rad u privredi i upravi. Ma koliko bio odlazak 552 |