DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 79 <-- 79 --> PDF |
— Šumsko gospodarstvo Delnice, na otoku Lošinju, moderno inkubatorsko uzgajalište prvenstveno za kamenjarke i poljske jarebice, a sekundarno za fazane kapaciteta od 10—20.000 grla. Kao što je navedeno za osnovana inkubatorska postrojenja za umjetni uzgoj pernate divljači za lovišta društvenog sektora, i ova navedena postrojenja bore se sa ne malim poteškoćama kod savlađivanja složenih proizvodnih procesa kod umjetnog uzgoja pernate divljači. REALIZACIJA ODSTRELA. Prema biltenu »Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija« za 1963. godinu, u uzgojnim lovištima šumskih gospodarstava izvršeni su planski odstreli divljači i to: Kod jelenske divljači plan 1.395 grla, odstrel 1.103 grla ili 79%, » srneće divljači » 1.398 » » 597 » » 43%, » fazanske divljači > 14.788 » » 4.168 » » 28%, » zečeva » 3.178 » » 1.793 » » 56% U istoj godini plan prihoda realiziran je sa 144.837.000 d od predviđenih 178,274.000 d, ili 81.3%, dok je plan rashoda realizovan sa 269.724.000 d od predviđenih 237,232.000 d ili 113%. U citiranom »Biltenu« stoji doslovce slijedeće: »Kod djelomičnog odstrela planirane jelenske i srneće divljači obično se izvrši odstrel plana vrednijih za rasplod sposobnih grla; zapostavlja se odstrel neprikladne divljači, tim se stalno mijenja odnos u korist nepoželjnih grla, što dovodi postepeno do degeneracije jelenske i srneće divljači. I s druge strane, ostavljanjem većeg broja divljači, nego što lovišta podnašaju, povećavaju se i štete, koju divljač čini na šumskim i poljoprivrednim kulturama, što opet znatno i nepotrebno povećava rashode lovišta«. Ovom komentaru ne bi trebalo ništa više dodati. Iz ovoga komentara nije ni teško stvoriti sliku perspektive u pogledu budućeg puta kojim treba ići kod uzgoja divljači visokog lova u uzgojnim lovištima, to je put uzgoja manjeg broja kvalitetnih grla jelenske i srneće divljači, jednog dozvoljenog i podnošljivog broja, čime bi se izbjegle zaista velike štete na poljoprivrednim i šumskim kulturama. Kod buduće politike oko uzgoja divljači visokog lova, na osnovu dosadašnjih gorke stečenih iskustava, treba se pomiriti sa činjenicom: da stanje naše poljoprivrede u našim najboljim ravničarske-poljoprivrednim površinama, gdje su štete od jelenske divljači najveće, a poljoprivreda najintenzivnija, gdje je i brojno stanje te divljači najveće — kao i stanje u šumarstvu, gdje se ide planski na plantažnu, ubrzanu proizvodnju drvne mase i na proširenje areala Crnogorke — imperativno nalaže: prijeći na uzgoj manjeg broja kvalitetnih grla, a napustiti »masovni uzgoj«. Osim toga posve napustiti kod nas stvorenu iluziju o rentabilnosti uzgoja divljači visokog lova, napose jelenske divljači. Naša dosadašnja lovna »jelenska« praksa je nedvosmisleno pokazala, da je nemoguće naći ni približno izravnanje u troškovima prihoda i rashoda, a kamo li još iskazati vidnije rezultate rentabiliteta kod uzgoja divljači visokog lova radi već spomenutih milionskih šteta u poljoprivredi i šumarstvu. O tim troškovima, u ovom jubilarnom broju, ne možemo govoriti. Uspjesi koje smo postigli na međunarodnim posleratnim lovačkim izložbama, izlaganjem jelenskih i srnećih rogova po našim i stranim lovcima, u našim lovištima, odstreljenih jelenskih i srnećih grla, zaista su veliki, osobito oni na internacionalnoj lovačkoj izložbi u Diisseldorfu 1955. godine gdje su jeleni iz naših uzgojnih lovišta osvojili mnogo zlatnih značaka i zauzeli veliki broj vidnih mjesta na svjetskoj rang listi. |