DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 73 <-- 73 --> PDF |
U 1951. god. dolazi do daljnih reorganizacija u šumarstvu, a tim i u lovstvu: — rješenjem Ministarstva financija NRH postojeća šumska gospodarstva brisana su kao privredna poduzeća i proglašena za ustanove sa samostalnim financiranjem; — rješenjem Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo NRH br. 2040/51. objedinjene su sve šume i šumska zemljišta bez obzira na značaj i vlasništvo i kao takove stavljene su pod jedinstvenu republičku upravu. Tim rješenjem likvidirana su dotle postojeća 44 kotarska šumska poduzeća i gospodarstva. U 1952. god. ukida se Glavna uprava za šumarstvo u sastavu Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo, a poslovi njihovog djelokruga preneseni su u djelokrug upravnog aparata Privrednog savjeta NRH. Tako su i poslovi za šumarstvo i lovstvo prešli u Privredni savjet NRH, gdje je osnovan odjel za šumarstvo. U 1953. god., ustavnim zakonom NRH, osniva se Državni sekretarijat za poslove narodne privrede sa upravom za šumarstvo (načelnik) i referadom za lovstvo (referent) sa 9 šumarskih inspektorata i oko 200 područnih šumarija i 30 uzgojnih lovišta. U uzgojnim lovištima, uz lugare kao lovočuvare, u šumarijama, postavljeni su za ostale zadatke na polju lovstva lovni uzgajivači. Prema takvoj organizaciji koja je trajala razmjerno dugo (1953—1964), kod uprave za šumarstvo i lovstvo, u posebnoj referadi za lovstvo, referent za lovstvo je instruktivno-inspekcijski organ državnog sekretarijata za poslove narodne privrede NRH sa ingerencijom nad lovnom privredom NRH, nad društvenim i državnim sektorom, dok su šumski inspektori na terenu imali isti funkcionalni zadatak. Konačno, nakon svih izvršenih reorganizacija u šumarstvu i lovstvu, u 30 uzgojnih lovišta, koncem ovog perioda, piema podacima tadašnje Uprave za lovstvo, bilo je slijedeće brojno stanje divljači: jeelnske — jelena 550, košuta 895, teladi 368, svega = 1813 grla; srneće — srnjaka 2760, srna 3810, lanadi 1270, svega = 7840 grla; medvjeda 110, divljih svinja 965, zečeva 12.000, fazana 3.350, poljskih ja´ rebica 1.900, lještarka 900, velikih tetrijeba 250. FINANCIJSKA SREDSTVA. Početkom druge polovine ove periode pa dalje, za uzgojna lovišta bila su anagažirana daleko veća novčana sredstva nego ona u početku. Prosječno godišnje, uzgojna lovišta su raspolagala sa 20 miliona dinara iz republičkih izvora i planova područnih šumarija, dok se ja taj iznos u 1954. god. povećao u vidu republičkih investicija na oko 30 miliona godišnje i daljnjih 40 miliona godišnje preko društvenih planova šumarija. Međutim, za isto vrijeme uzgojna lovišta bila su pasivna za oko 35 miliona dinara godišnje. Ovaj podatak govori zato da divljač visokog lova, specijalno jelenska, nije sa ekonomskog gledišta rentabilna, i da je kod uzgoja te vrsti divljači trebalo ići na uzgoj manjeg broja i to kvalitetnih rasnih grla, a nikako ne ići na kvantitet. O tom će kasnije biti govora. Treba spomenuti, da su u uzgojnim lovištima bili postignuti vrlo dobri rezultati kod uzgoja jelenskih grla što potvrđuju rogovi odstreljenih jelena koji su bili izloženi na već spomenutoj našoj izložbi u Zagrebu 1953. god. kao i kasnije na Međunarodnoj izložbi u Düsseldorf u, gdje su zauzeli prva mjesta na ranglistama. 545 |