DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 72 <-- 72 --> PDF |
je rasprostranjenost, vrst i lokaciju divljači. Ovo izložba djelovala je na posjetioce vrlo poučno i odgojno; ona je za sigurno dala podstrek svima posjetiocima, naročito lovcima i ljubiteljima prirode, za još bolji i uspješniji rad oko unapređenja lova kao grane narodne privrede. NA POLJU KINOLOGIJE postignuti su vidni uspjesi nabavom čistokrvnih lovačkih pasa (81 grlo), stranih i domaćih, održavanjem izložba, smotra i utakmica lovačkih pasa. Održana je i piva poslijeratna republička izložba svih pasa međunarodnog značaja u Zagrebu 2. VI 1951. kako bi naši lovci mogli dobiti što potpuniju sliku, ne samo o izloženom materijalu, već i o stanju uzgoja pojedinih pasmina kod nas. Bilo je izloženo preko 350 pasa raznih pasmina, lovačkih i ne lovačkih što domaćih, što stranih izlagača. IZVOZ DIVLJAČI. Porastom brojnog stanja divljači, veliki broj lovačkih društava (220) ugovara prodaju žive i odstreljene divljači za izvoz. Već je u 1951—52. god., što izvezeno što ugovoreno za izvoz i to: živih zečeva 5.681, ođstreljenih 32.000, fazana 1562. Od tog vremena pa dalje, izvozna kvota divljači stalno raste iz godine u godinu o čemu će biti kasnije govora. Državni sektor — uzgojna lovišta U ovom vremenskom periodu (1948—1954) dolazi do tako čestih zamašnih, zapravo filmskih organizacijskih promjena u šumarstvu, a tim i u državnim lovištima, da ih je bilo teško pratiti, a još teže provesti. Te promjene trebale su ubrzati tempo razvitka u šumarstvu i lovstvu. Osnutkom Glavne direkcije šumskih gospodarstava NRH sa 9 teritorijalnih šumskih gospodarstava kao privrednih poduzeća republičkog značaja 1947. god., za uzgojna lovišta, u sastavu tih gospodarstava, u 5-godišnjem planu (1947—1951), planirana je lovna proizvodnja u visini od 6,268.000 dinara, uz sukcesivne planske investicije od 10 rniliona dinara. Međutim, pošto ta lovišta u tom 5-godišnjem razdoblju, radi ranijeg lošeg stanja, nisu ni približno mogla realizirati plansku proizvodnju, to je radi unapređenja lovne privrede i ubrzanja tempa razvitka lovstva odlučeno da se osnuju posebne lovne ustanove ,lovne sekcije, sa posebnim lovnim, stručnim personalom, pri čemu je šumarsko i lugarsko osoblje sa područnih šumskih terena bilo izuzeto iz lovne privrede a što je bila kardinalna greška kako će se to kasnije vidjeti. Lovne sekcije, iako su kao budžetske ustanove raspolagale sa razmjerno dosta kredita za valjano gospodarenje, nisu dale očekivanih rezultata u lovnoj privredi. S jedne strane, posvemašnje pomanjkanje dovoljnog broja stručnih kadrova koji uz to nisu bili ni dovoljno stimulirani, s druge strane, nikakva perspektiva u napredovanju, kao i nepostojanje sistematizacije radnih mjesta, doveli su do neuspjeha i do rasformiranja lovnih sekcija, čiji rad nije traiao ni pune dvije godine dana. U 1950. god., prestankom rada lovnih sekcija, gospodarenje u uzgojnim lovištima, ponovo preuzima šumarstvo koje preko lovnog inspektorata u šumskom gospodarstvu kao organa za lovnu privredu, vodi opći nadzor nad lovnim gospodarenjem nad uzgojnim lovištima. U ovoj godini osnovano je još: samostalno Lovno-privredno poduzeće Repaš, koje je bilo ubrzo rasformirano 1951. god., te Uprava uzgojnog lovišta »Zelendvor«, šumarije Varaždin, vezana na Šumsko gospodarstvo Zagreb. I ova lovna uprava likvidirana je već 1951. godine. |