DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 70 <-- 70 --> PDF |
i mogućnosti njegova povećanja do dozvoljene visine, a da ne nastanu vidne štete na poljoprivredi i šumskim kulturama u lovištima lovačkih društava, dakle, pristupilo se razmatranju perspektivnog razvoja lovne privrede. Za analizu postojećeg stanja divljači i perspektivnog razvoja lovstva, uzeto je u razmatranje 6 osnovnih vrsta divljači i to: zečeva, fazana, trčka, kamenjarka, srneće i jelenske divljači. Provjeravanjem i utvrđivanjem — na osnovu raspoloživih podataka Saveza lovačkih društava NRH za 1952. god. — ustanovljeno je slijedeće stanje divljači: 1. Zečeva oko 130.000, a trebalo bi ih biti 400.000; ostvarenje je samo 32%; 2. Fazana oko 21.000, a trebalo bi ih biti oko 300.000; ostvarenje je samo 7%; 3. Trčaka oko 42.000, a trebalo ih je biti oko 690.000; ostvarenje je samo 6%; 4. Srneće divljači oko 10.000 grla, a trebalo ih je biti oko 24.000; ostvarenje je 40%; 5. Jelenske divljači 245 grla, a trebalo ih je biti 2.400; ostvarenje je 11%; 6. Kamenjarki 17.000, a trebalo ih je biti oko 300.000; ostvarenje je samo 6%. Iz ove kratke analize slijedi: da je prema, približnoj ocjeni kapaciteta lovišta zečeva trebalo biti 3 puta više, fazana 13, trčaka 16 puta, srneće divljači 25 puta, jelenske divljači 9 puta, kamenjarki 17 puta, od postojećeg brojnog stanja. Ukratko, da kod ovih šest vrsta osnovne plemenite lovne divljači, nije postignuto ni 50%-tno ostvarenje od stvarne mogućnosti društvenih lovišta. Ovakvo stanje, u vezi zacrtane perspeküve lovne privrede, tj., stalnog povećanja brojnog stanja divljači do realnog, dozvoljenog i odgovarajućeg kapaciteta lovišta — a da ne nastanu vidne štete na poljoprivredi i šumskim kulturama — ukazuje: da bi glavno težište rada trebalo biti u stalnom povećavanju rasplodnog fonda plemenite divljači sve do postignutog kapaciteta, kao i u postepenom smanjenju godišnjih planova odstrela do postignutog zadanog cilja gospodarenja. Gledano s privredne tačke gledišta, vrijednost postojećeg rasplodnog fonda divljači za nabrojenih 6 vrsta plemenite divljači, po tadašnjim cijenama, kretala se je oko 380 miliona dinara, dok bi kod punog kapaciteta, trebala biti oko 1,900 miliona. Dakle vrijednost postojećeg rasplodnog fonda divljači trebalo je povećati za pet puta da se postigne planirani maksimum. Jedan od osnovnih nedostataka kod realnog, perspektivnog usmjeravanja lovne privrede, realnog planiranja, svakako je u tom, što planerima nije stajao na raspolaganje odlučujući činilac — faktor, tj. podatak o prirodnim mogućnostima — kapacitetima lovišta, a s tim u vezi, utvrđenje realnih kapaciteta lovišta. Iz tih razloga, kao primarni zadatak u budućem radu Saveza lovačkih društava NRH, postavljeno je pitanje »bonitiranje« lovišta. Sa provedenim bonitiranjem lovišta, otvorile bi se najšire mogućnosti za maksimalna ostvarenja u lovnoj privredi. No, međutim, i pored najboljeg nastojanja Saveza da se taj rad što prije provede u svim društvenim lovištima, to ni do danas nije u priličnom broju lovišta provedeno, o čemu će biti govora kasnije. TAMANJENJE ŠTETOČINA. Jedan od važnih zadataka Saveza lovačkih društava NRH u privrednom radu, u vezi podizanja postojećeg brojnog stanja divljači i rasplodnog fonda divljači, bio je »sistematsko tamanjenje« pernatih |