DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 67 <-- 67 --> PDF |
LOVSTVO U SR HRVATSKOJ OD 1945. DO 1965. Ing. PETAR DRAGIŠIC Lovstvo kao dio grane narodne privrede, u našoj Republici, razvijalo se je u proteklom 20-godišnjcm vremenskom periodu postepeno i evoluciono sa svim karakterističnim obilježjima koja su svojstvena i specifična za tu vrst privrede i za sam proces proizvodnje. Za razliku od ostalih privrednih grana, proizvodni proces u lovstvu odvija se u slobodnoj prirodi i na tuđem zemljištu, pod vedrim nebom i pod svim povoljnim i nepovoljnim ekološkim utjecajima, na prirodnim staništima na kojima živi i obitava sva naša dlakava i pernata divljač u zajednici (biocenozi) sa ostalim biljnim i životinjskim svijetom. Dakle divljač je izložena vremenskim utjecajima, faktoru »vrijeme«, prirodnim nepogodama na koje čovjek ne može utjecat´ u smislu promjena i poboljšanja, ali može u znatnoj mjeri samim radom i raznim tehničkim uređajima doprinijeti, da donekle ublaži te nepovoljne utjecaje i da pomogne divljači kod savlađivanja vremenskih nepogoda. U tom radu i pomoći ogleda se zapravo veličina zadataka svih lovaca i lovačkih organizacija kojima je zajednica povjerila i dala na upravljanje i gospodarenje velike površine lovišta naše Republike. Ne uzimajući u obzir pojedina odstupanja do kojih je dolazilo u proteklom vremenskom periodu (1945—1965.), lovišta u našoj Republici bila su ovako raspoređena: — društvena lovišta obuhvaćala su 4,203.805 ha od toga otpalo je: na šum. površ. 1,227.746 ha na lovno-produktivne površine, na poljoprivredna zemljišta 2,299.831 ha na neproduktivne površine 676.228 ha —- lovišta šumsko-privrednih poduzeća (šumskih gospodarstava) 880.000 ha SVEGA: 5,083.805 ha ili 83% lovišta društvenih organizacija i 17% šumsko-privrednih poduzeća- šumskih gospodarstava. Kada govorimo o lovu kao grani narodne privrede, onda imamo u vidu društveno-privrednu djelatnost koja se odnosi na: proizvodnju, razmjenu i potrošnju svih proizvoda lova kao grane narodne privrede u kojoj ključne pozicije u snabdijevanju ljudskog društva proizvodima iz lovstva, pripadaju lovno-privrednoj politici, tj. politici društva i to osobito u pogledu: raspolaganja lovnim fondom divljači, određivanja veličine ulova divljači, štednje sa divljači, pitanja cijena itd, a što sve spada u ekonomiku lovstva. Lovna proizvodnja je privredni rad oko uzgoja, čuvanja, zaštite i korištenja divljači kao i svih proizvoda iz lovstva u određenim okvirima ekonomskog računa; to je rad proizvođača, naprednog gospodara koji iskorišćuje savremena dostignuća u proizvodnji; on ulaže svoj kapital i rad u uzgoj i isko |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 68 <-- 68 --> PDF |
rišćavanje divljači u jednom proizvodnom procesu, koji može biti usmjeren na kraći ili dulji vremenski period, već prema tome, da li se radi o uzgoju takozvane divljači niskog ili visokog lova. Polazeći od tih pozicija, za protekli 20-godišnji period (1945—1965) po stepeni razvoj lovstva u našoj Republici, prema svim zbivanjima koja su od raz našeg lovno privrednog djelovanja, jasno se ukazuju putovi kojima smo išli, i vremenski ,etape, u kojima smo postigli uspjehe ili dapače neuspjehe u lovno privrednoj djelatnosti. PERIOD OD OSLOBOĐENJA PA DO DONOŠENJA PRVOG SAVEZNOG ZAKONA O LOVU (1945—1947) Kao u svim privrednim granama, tako i u lovstvu, nakon Oslobođenja zatekli smo prazna lovišta u teškom haotičnom stanju koje je proisteklo iz nesretnih ratnih zbivanja, koja su se teško odrazila na divljač, lovstvo i uopće na lovno-privredno djelovanje. Najhitniji zadatak u lovstvu bio je: (1) kako organizaciono obuhvatiti lovstvo, (2) kako u što bržem mogućem vremenu podići brojno stanje divljači u našim lovištima do dozvoljene visine radi podmirenja prvenstveno naših potreba na mesu, krznu i ostalim produktima iz lovstva. Prva naredba u tom pogledu donijeta je radi zaštite i povećanja brojnog stanja divljači: to je »Naredba o zabrani lovljenja divljači visokog lova (jelena, srna, divokoza, muflona i kozoroga)«. Osim ove naredbe doneseno je — do stupanja na snagu novog saveznog zakona o lovu — niz privremenih propisa i naredaba kojim su regulirana i mnoga pitanja iz područja lovstva kao: planski odstrel divljači, način lovljenja, tamanjenje grabežljivaca, suzbijanje krivolovstva itd. Već 1947. god. pristupilo se planiranju lovne privrede na osnovu postojećeg brojnog stanja divljači sa tačnim zaduženjima o isporuci divljači, mesa i krzna. Na osnovu tih zaduženja, društveni sektor predao je otkupnim preduzećima već u 1947. godini od zaduženih 2.500 zečeva, 5.000 zečeva, u 1948. 20.817, u 1949. god. 43.876, u 1950. god. 51.289 zečeva. Ako uzmemo 1947. god. kao 100%, onda u 1948. god. realizacija iznosi 516%, u 1949. god. 877%, u 1950. god 1.025%. Ova realizacija išla je na teret lovačkih organizacija, lovaca, kao ušteda od ličnog udjela lovaca u odobrenom odstrelnom planu. Novi okvirni zakon o lovu FNRJ od 3. XII 1947., kao i naš republički zakon o lovu od 19. X 1949., precizirao je osnovna načela: o pripadnosti divljači, o lovu kao grani narodne privrede u kojoj je privredni značaj primarni, a sportski sekundarni, o upravljanju lovnom privredom, o pravu vršenja lova (lovačka društva, privredna poduzeća, ustanove), o planskom podizanju lovne privrede, o naknadi šteta od divljači, o strogim sankcijama za prestupe zakona o lovu itd. Novi zakon o lovu — dokinuo je regalni sistem lova i uveo zakupni sistem lova — omogućio je i zagarantirao je svakom građaninu koji ispunjava zakonske uslove — propise da se može baviti lovom. Tako je broj lovaca u Savezu lovačkih društava Hrvatske u god. 1945., ođ predratnih 6.000 lovaca porastao već u 1947. god. na cirka 16.000 lovaca i dalje od 1954., od 20.000 lovaca na današnjih 25 000 lovaca (bez stažista). Pred društvenim sektorom, pred Savezom lovačkih društava NRH, u vezi provedbe propisa, koji su proizlazili iz osnovnih postavka novog zakona o lovu, stajali su slijedeći, hitni zadaci: saobraženje društvenih pravila u predviđenom roku u svim lovačkim organizacijama radi bolje provedbe odredaba no 540 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 69 <-- 69 --> PDF |
vog zakona o lovu, osnivanje kotarskih lovačkih savjeta radi što bolje i lakše veze između lovačkih društava kao terenskih jedinica i republičkih saveza, uvađanje planske metode gospodarenja u lovnoj privredi, pružanje svestrane pomoći državnim organima kod provađanja arondacije lovišta, pojačanju nakladnog, propagandnog i kulturno-prosvjetnog rada iz područja lovstva, osobito rada u školama i sa omladinom ,organiziranje kurseva za lovno-čuvarsko osoblje, svestrano proširenje socijalističkog takmičenja u lovnoj privredi, i to osobito kod tamanjenja grabežljivaca, uvađanje obvezatnog polaganja lovačkog ispita za članove lovačkih društava itd. U šumarstvu, okružnicom ministarstva poljoprivrede i šumarstva od 25. VI 1945. br. 996, udareni su prvi temelji u pogledu organizacije i neposrednog upravljanja šumama, a samim tim i lovištima na području tih šuma koja su bila u sastavu odjela za šumarstvo, kojem je tada pripala rukovodstvena, upravna i nadzorna funkcija. U to vrijeme, pa dalje, sve do osnutka glavne direkcije šuma NRH, do formiranja šumskih gospodarstava 1947. god., stanje i.i državnim lovištima bilo je u znaku postepenog i polaganog povećanja brojnog stanja divljači visokog lova, koje je bilo svedeno za vrijeme proteklog rata gotovo do na minimum. Iz tih razloga, planska zaduženja u državnim lovištima, za taj period bila su neznatna. Istom organizacionim učvršćenjem šumskih gospodarstava, dolazi u kasnijim godinama, do znatnog i sve većeg povećanja brojnog stanja divljači visokog lova, a samim tim i do većih prihoda u državnim lovištima. U ovom kratkom periodu (1945—1947) keji je obuhvatio prvenstveno početna i privremena organizaciona rješenja oko upravljanja i gospodarenja u lovištima društvenog i državnog sektora na osnovu privremenih propisa pa sve do donošenja novog osnovnog zakona o lovu, nisu se ni mogli postići neki značajniji rezultati i uspjesi u lovstvu. Istom, donošenjem novog osnovnog zakona o lovu, koji je udario prve temelje planskom gospodarenju u lovištima i koji je riješio osnovna pitanja iz područja lovstva, dolazi do početnih, prvih, i dalje sve značajnijih uspjeha i rezultata u lovstvu. Period od 1948—1954. godine Već početkom ovog perioda, u smislu odredaba novog saveznog zakona o lovu, a prema uputi bivšeg ministarstva šumarstva NRH. uprave za lovne gospodarstvo od 1. III 1948. broj 850/48, sva lovačka društva za društvena lovišta, a tako i lovne sekcije za takozvana uzgojna-državna lovišta, morala su sastavljati godišnje planove za lovnu privredu i dostavljati ih upravi lovnog gospodarstva ministarstva šumarstva NRH na odobrenje. Nadzor nad realizacijom lovnih planova vršio je: za lovišta društvenih organizacija, nadležni narodni odbor kotara, a za uzgojna-državna lovišta, uprava za lovno gospodarstvo. Obvezatnim planiranjem svih radova u lovištima koji su se odnosili na: uzgoj, zaštitu i iskorištavanje divljači, zacrtani su čvrsti temelji za unapređenje lovne privrede u lovištima društvenog i državnog sektora. Društveni sektor PERSPEKTIVA LOVNE PRIVREDE. S obzirom na činjenicu, da lovišta bogata sa divljači, treba da predstavljaju s privrednog gledišta krupnu stavku u našoj privredi, pristupilo se: razmatranju postojećeg brojnog stanja divljači |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 70 <-- 70 --> PDF |
i mogućnosti njegova povećanja do dozvoljene visine, a da ne nastanu vidne štete na poljoprivredi i šumskim kulturama u lovištima lovačkih društava, dakle, pristupilo se razmatranju perspektivnog razvoja lovne privrede. Za analizu postojećeg stanja divljači i perspektivnog razvoja lovstva, uzeto je u razmatranje 6 osnovnih vrsta divljači i to: zečeva, fazana, trčka, kamenjarka, srneće i jelenske divljači. Provjeravanjem i utvrđivanjem — na osnovu raspoloživih podataka Saveza lovačkih društava NRH za 1952. god. — ustanovljeno je slijedeće stanje divljači: 1. Zečeva oko 130.000, a trebalo bi ih biti 400.000; ostvarenje je samo 32%; 2. Fazana oko 21.000, a trebalo bi ih biti oko 300.000; ostvarenje je samo 7%; 3. Trčaka oko 42.000, a trebalo ih je biti oko 690.000; ostvarenje je samo 6%; 4. Srneće divljači oko 10.000 grla, a trebalo ih je biti oko 24.000; ostvarenje je 40%; 5. Jelenske divljači 245 grla, a trebalo ih je biti 2.400; ostvarenje je 11%; 6. Kamenjarki 17.000, a trebalo ih je biti oko 300.000; ostvarenje je samo 6%. Iz ove kratke analize slijedi: da je prema, približnoj ocjeni kapaciteta lovišta zečeva trebalo biti 3 puta više, fazana 13, trčaka 16 puta, srneće divljači 25 puta, jelenske divljači 9 puta, kamenjarki 17 puta, od postojećeg brojnog stanja. Ukratko, da kod ovih šest vrsta osnovne plemenite lovne divljači, nije postignuto ni 50%-tno ostvarenje od stvarne mogućnosti društvenih lovišta. Ovakvo stanje, u vezi zacrtane perspeküve lovne privrede, tj., stalnog povećanja brojnog stanja divljači do realnog, dozvoljenog i odgovarajućeg kapaciteta lovišta — a da ne nastanu vidne štete na poljoprivredi i šumskim kulturama — ukazuje: da bi glavno težište rada trebalo biti u stalnom povećavanju rasplodnog fonda plemenite divljači sve do postignutog kapaciteta, kao i u postepenom smanjenju godišnjih planova odstrela do postignutog zadanog cilja gospodarenja. Gledano s privredne tačke gledišta, vrijednost postojećeg rasplodnog fonda divljači za nabrojenih 6 vrsta plemenite divljači, po tadašnjim cijenama, kretala se je oko 380 miliona dinara, dok bi kod punog kapaciteta, trebala biti oko 1,900 miliona. Dakle vrijednost postojećeg rasplodnog fonda divljači trebalo je povećati za pet puta da se postigne planirani maksimum. Jedan od osnovnih nedostataka kod realnog, perspektivnog usmjeravanja lovne privrede, realnog planiranja, svakako je u tom, što planerima nije stajao na raspolaganje odlučujući činilac — faktor, tj. podatak o prirodnim mogućnostima — kapacitetima lovišta, a s tim u vezi, utvrđenje realnih kapaciteta lovišta. Iz tih razloga, kao primarni zadatak u budućem radu Saveza lovačkih društava NRH, postavljeno je pitanje »bonitiranje« lovišta. Sa provedenim bonitiranjem lovišta, otvorile bi se najšire mogućnosti za maksimalna ostvarenja u lovnoj privredi. No, međutim, i pored najboljeg nastojanja Saveza da se taj rad što prije provede u svim društvenim lovištima, to ni do danas nije u priličnom broju lovišta provedeno, o čemu će biti govora kasnije. TAMANJENJE ŠTETOČINA. Jedan od važnih zadataka Saveza lovačkih društava NRH u privrednom radu, u vezi podizanja postojećeg brojnog stanja divljači i rasplodnog fonda divljači, bio je »sistematsko tamanjenje« pernatih |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 71 <-- 71 --> PDF |
i dlakavih štetočina putem »socijalističkog takmičenja«, koje je bilo dobro organizirano i sistematski provađano stalno od 1948. god. pa dalje. U takmičenju je organizovano sudjelovalo od 600 lovačkih društava, njih 314. O izvršenom takmičenju govore slijedeće po kotarskim lovačkim savjetima, komisijski provjerene brojke: u 1948. g. uništeno je 41.712 dlakavih, pernatih grabežljivaca; u 1949. g. uništeno je 78.659 dlakavih, pernatih grabežljivaca; u 1950. g. uništeno je 139.512 dlakavih, pernatih grabežljivaca; u 1951. g. uništeno je 62.310 dlakavih, pernatih grabežljivaca; u 1952. g. uništeno je 46.095 dlakavih, pernatih grabežljivaca; ako uzmemo 1948. god. kao osnovu 100%, onda je u 1949. postignuto 188,8% u 1950. god. 334% itd. Naročito je zapažen uspjeh u tamanjenju vukova: u 1948. god. uništena su 164 vuka, u 1949. god. 254, a u 1950. god. 153. Štete koje su počiniil vukovi u isto vrijeme na stočnom fondu i srnećoj divljači su velike: u 1948. god. 5.494, u 1949. god. 7.407 grla. Treba navesti, da je za tamanjenje štetočina, da bi se ono bolje stimuliralo, Ministarstvo financija NRH odobrilo kredit kao pomoć Savezu svotu od 5,5 miliona dinara, od toga 2 miliona dinara za vukove, a 3,5 miliona dinara za ostale štetočine. OSTALI UZGOJNI I TEHNIČKI RADOVI. Za što intenzivniji uzgoj fazana Savez je osnovao 5 centara za uzgoj fazanske divljači i to: u Zagorju (Oroslavlje), u jugozapadnoj Slavoniji (Kutma), na Kordunu (Karlovac) u Dalmaciji (Zadar), u Istri (Pula). Za početak rada svakom centru poslana su od Saveza po 24 grla fazanske divljači i 360 fazanskih jaja, a slijedeće godine po 12 grla i 180 fazanskih jaja. U tu svrhu Savez je investirao kao početni novčani iznos svotu od 500 hiljada dinara. Slijedećih godina osnovana su dalje tri nova fazanska centra (Sisak, Glina, Zlatar). Za tehničko uređenje lovišta izgrađeno je-, lovnih staza 13.980 tm, lovnih prosjeka 14.275 m2, visokih zasjeda 85, hranilišta: za jelensku i srneću divljač 97, za trčke i fazane 906, pojilišta 384, solista 156. KULTURNO PROSVJETNI, PROPAGANDNI I NAKLADNI RAD. Savez lovačkih društava NRH vršio je putem »Lovačkog vjesnika« koji se štampao u preko 20 hiljada primjeraka kao stručno glasilo Saveza, vrlo jak utjecaj u pogledu odgojnog i stručnog uzdizanja lovaca i stalnog lovačkog kadra i to, ne samo u NRH, već i u FNRJ. Nakladno izdavačka djelatnost Saveza preko »Male lovačke biblioteke« i ^Lovačke knjige«, u ovom periodu, postiže vidne uspjehe izdavanjem stručnih i popularnih edicija iz lovstva naših eminentnih lovačkih stručnjaka i pisaca; izdane su slijedeće knjige i brošure: LOVSTVO, Fazan, Srne, Lovački priručnik, Šumske koke, Čagalj, Tamanjenje vukova, Medvjed, Uzgoj lovačkih pasa, Ocjenjivanje lovačkih trofeja, Razgovori o pušci, Lovačke humoreske, Na lovačkim stazama itd. Lovačka izložba. Naša prva republička lovačka izložba poslije Oslobođenja, održana je u Zagrebu od 9—25. V 1953. Ova izložba iako u manjim razmjerima, prikazala je važnost lova kao grane narodne privrede. Na ovoj izložbi zapaženi su vanredni primjerci jelenskih i srnećih rogova iz naših lovišta, iz Podravsko-Dunavskog, Posavskog, Bilogorskog i Slavonsko-Brdskog pojasa. Dermoplastički preparati prikazali su bogatu lovnu faunu NRH; u 4 diorame život barskih ptica, fazana, trčaka, lisica itd. Reljefna karta prikazala 543 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 72 <-- 72 --> PDF |
je rasprostranjenost, vrst i lokaciju divljači. Ovo izložba djelovala je na posjetioce vrlo poučno i odgojno; ona je za sigurno dala podstrek svima posjetiocima, naročito lovcima i ljubiteljima prirode, za još bolji i uspješniji rad oko unapređenja lova kao grane narodne privrede. NA POLJU KINOLOGIJE postignuti su vidni uspjesi nabavom čistokrvnih lovačkih pasa (81 grlo), stranih i domaćih, održavanjem izložba, smotra i utakmica lovačkih pasa. Održana je i piva poslijeratna republička izložba svih pasa međunarodnog značaja u Zagrebu 2. VI 1951. kako bi naši lovci mogli dobiti što potpuniju sliku, ne samo o izloženom materijalu, već i o stanju uzgoja pojedinih pasmina kod nas. Bilo je izloženo preko 350 pasa raznih pasmina, lovačkih i ne lovačkih što domaćih, što stranih izlagača. IZVOZ DIVLJAČI. Porastom brojnog stanja divljači, veliki broj lovačkih društava (220) ugovara prodaju žive i odstreljene divljači za izvoz. Već je u 1951—52. god., što izvezeno što ugovoreno za izvoz i to: živih zečeva 5.681, ođstreljenih 32.000, fazana 1562. Od tog vremena pa dalje, izvozna kvota divljači stalno raste iz godine u godinu o čemu će biti kasnije govora. Državni sektor — uzgojna lovišta U ovom vremenskom periodu (1948—1954) dolazi do tako čestih zamašnih, zapravo filmskih organizacijskih promjena u šumarstvu, a tim i u državnim lovištima, da ih je bilo teško pratiti, a još teže provesti. Te promjene trebale su ubrzati tempo razvitka u šumarstvu i lovstvu. Osnutkom Glavne direkcije šumskih gospodarstava NRH sa 9 teritorijalnih šumskih gospodarstava kao privrednih poduzeća republičkog značaja 1947. god., za uzgojna lovišta, u sastavu tih gospodarstava, u 5-godišnjem planu (1947—1951), planirana je lovna proizvodnja u visini od 6,268.000 dinara, uz sukcesivne planske investicije od 10 rniliona dinara. Međutim, pošto ta lovišta u tom 5-godišnjem razdoblju, radi ranijeg lošeg stanja, nisu ni približno mogla realizirati plansku proizvodnju, to je radi unapređenja lovne privrede i ubrzanja tempa razvitka lovstva odlučeno da se osnuju posebne lovne ustanove ,lovne sekcije, sa posebnim lovnim, stručnim personalom, pri čemu je šumarsko i lugarsko osoblje sa područnih šumskih terena bilo izuzeto iz lovne privrede a što je bila kardinalna greška kako će se to kasnije vidjeti. Lovne sekcije, iako su kao budžetske ustanove raspolagale sa razmjerno dosta kredita za valjano gospodarenje, nisu dale očekivanih rezultata u lovnoj privredi. S jedne strane, posvemašnje pomanjkanje dovoljnog broja stručnih kadrova koji uz to nisu bili ni dovoljno stimulirani, s druge strane, nikakva perspektiva u napredovanju, kao i nepostojanje sistematizacije radnih mjesta, doveli su do neuspjeha i do rasformiranja lovnih sekcija, čiji rad nije traiao ni pune dvije godine dana. U 1950. god., prestankom rada lovnih sekcija, gospodarenje u uzgojnim lovištima, ponovo preuzima šumarstvo koje preko lovnog inspektorata u šumskom gospodarstvu kao organa za lovnu privredu, vodi opći nadzor nad lovnim gospodarenjem nad uzgojnim lovištima. U ovoj godini osnovano je još: samostalno Lovno-privredno poduzeće Repaš, koje je bilo ubrzo rasformirano 1951. god., te Uprava uzgojnog lovišta »Zelendvor«, šumarije Varaždin, vezana na Šumsko gospodarstvo Zagreb. I ova lovna uprava likvidirana je već 1951. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 73 <-- 73 --> PDF |
U 1951. god. dolazi do daljnih reorganizacija u šumarstvu, a tim i u lovstvu: — rješenjem Ministarstva financija NRH postojeća šumska gospodarstva brisana su kao privredna poduzeća i proglašena za ustanove sa samostalnim financiranjem; — rješenjem Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo NRH br. 2040/51. objedinjene su sve šume i šumska zemljišta bez obzira na značaj i vlasništvo i kao takove stavljene su pod jedinstvenu republičku upravu. Tim rješenjem likvidirana su dotle postojeća 44 kotarska šumska poduzeća i gospodarstva. U 1952. god. ukida se Glavna uprava za šumarstvo u sastavu Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo, a poslovi njihovog djelokruga preneseni su u djelokrug upravnog aparata Privrednog savjeta NRH. Tako su i poslovi za šumarstvo i lovstvo prešli u Privredni savjet NRH, gdje je osnovan odjel za šumarstvo. U 1953. god., ustavnim zakonom NRH, osniva se Državni sekretarijat za poslove narodne privrede sa upravom za šumarstvo (načelnik) i referadom za lovstvo (referent) sa 9 šumarskih inspektorata i oko 200 područnih šumarija i 30 uzgojnih lovišta. U uzgojnim lovištima, uz lugare kao lovočuvare, u šumarijama, postavljeni su za ostale zadatke na polju lovstva lovni uzgajivači. Prema takvoj organizaciji koja je trajala razmjerno dugo (1953—1964), kod uprave za šumarstvo i lovstvo, u posebnoj referadi za lovstvo, referent za lovstvo je instruktivno-inspekcijski organ državnog sekretarijata za poslove narodne privrede NRH sa ingerencijom nad lovnom privredom NRH, nad društvenim i državnim sektorom, dok su šumski inspektori na terenu imali isti funkcionalni zadatak. Konačno, nakon svih izvršenih reorganizacija u šumarstvu i lovstvu, u 30 uzgojnih lovišta, koncem ovog perioda, piema podacima tadašnje Uprave za lovstvo, bilo je slijedeće brojno stanje divljači: jeelnske — jelena 550, košuta 895, teladi 368, svega = 1813 grla; srneće — srnjaka 2760, srna 3810, lanadi 1270, svega = 7840 grla; medvjeda 110, divljih svinja 965, zečeva 12.000, fazana 3.350, poljskih ja´ rebica 1.900, lještarka 900, velikih tetrijeba 250. FINANCIJSKA SREDSTVA. Početkom druge polovine ove periode pa dalje, za uzgojna lovišta bila su anagažirana daleko veća novčana sredstva nego ona u početku. Prosječno godišnje, uzgojna lovišta su raspolagala sa 20 miliona dinara iz republičkih izvora i planova područnih šumarija, dok se ja taj iznos u 1954. god. povećao u vidu republičkih investicija na oko 30 miliona godišnje i daljnjih 40 miliona godišnje preko društvenih planova šumarija. Međutim, za isto vrijeme uzgojna lovišta bila su pasivna za oko 35 miliona dinara godišnje. Ovaj podatak govori zato da divljač visokog lova, specijalno jelenska, nije sa ekonomskog gledišta rentabilna, i da je kod uzgoja te vrsti divljači trebalo ići na uzgoj manjeg broja i to kvalitetnih rasnih grla, a nikako ne ići na kvantitet. O tom će kasnije biti govora. Treba spomenuti, da su u uzgojnim lovištima bili postignuti vrlo dobri rezultati kod uzgoja jelenskih grla što potvrđuju rogovi odstreljenih jelena koji su bili izloženi na već spomenutoj našoj izložbi u Zagrebu 1953. god. kao i kasnije na Međunarodnoj izložbi u Düsseldorf u, gdje su zauzeli prva mjesta na ranglistama. 545 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Period od 1955—1964. godine U ovom periodu — usporedimo li ga s ranijim periodima, kako će se to vidjeti iz kasnijih izlaganja — glavno težište rada u obadva proizvodna sektora, društvenom i državnom, bilo je usmjereno: u ubrzanje tempa lovne proizvodnje kao i u daljnja organizacijska učvršćenja u proizvodnim organizacijama, lovačkim društvima i šumskim gospodarstvima, odnosno šumarijama kao proizvodnim jedinicama. U društvenim organizacijama provedena je decentralizacija rada prenošenjem mnogih ovlasti sa Republičkog lovačkog saveza NRH, na saveze lovačkih društava kotareva uz istodobno uklapanje tih organizacija u naš novi komunalni sistem. Izvršenom decentralizacijom, širokom aktivizacijom stvaralačkih snaga, došlo je, manje-više, u svim lovačkim društvima do pojačanog tempa rada i to osobito u vezi sa snažnim povećanjem brojnog stanja divljači i planskim napučivanjem lovišta sa umjetno uzgojnom divljači kao i onom nabavljenom iz drugih obližnjih lovačkih regija. Ovo se je povoljno odrazilo i na jako povećanje izvoznih kvota žive i odstreljene divljači kao i u prihodima od divljači od lovnog turizma. U šumarijama kao proizvodnim jedini čama za uzgojna lovišta, naglo je poraslo brojno stanje visoke divljači osobito jelenske, tako, da su neka nizinska uzgojna lovišta bila već početkom druge polovine ove periode prenapučena sa jelenskom divljači. Radi takvog stanja nastale su velike štete od jelenske divljači na poljoprivrednim kulturama, a ništa manje štete nisu bile i na šumskim kulturama, nasadima topola i branjevinama. Tim se pojavilo u uzgojnim lovištima vrlo važno pitanje: problem šteta od divljači o čemu će biti kasnije govora. Društveni sektor BROJNO STANJE DIVLJACI. Već s početkom ove periode dolazi do vidnog porasta brojnog stanja divljači i to osobito divljači niskog lova. Prema podacima Saveza lovačkih društava NRH (»Lovački vjesnik« 1959) osnovni fond divljači 1957. god. bio je: fond odstrel izvršenje plan jelena 650 50 42 košuta 700 49 25 srnjaka 13.340 1.456 946 srna 18.182 586 581 zečeva 387.823 120.752 109.636 divljih svinja 708 137 — iazana 100.000 30.352 31.049 jarebica 162.000 52.963 50.591 kamenjarka 15.520 2.240 6.043 U isto vrijeme, u 1957. god. uništeno je pernatih i dlakavih grabežljivaca: 258.178 bez uništenih jaja pernatih grabežljivaca, dok je u 1955. god. uništeno 148.587 grabežljivaca sa 136.535 uništenih jaja. Savez je isplatio lovcima iz republičkih sredstava i vlastitih za uništene grabljivice svotu od 3,139.841 d. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Naglo povećanje brojnog stanja divljači odrazilo se je i na izvozu divljači te godine. Savez je preko »Lovca« i poduzeća »Zagorje« izvezao: 7.356 živih i 7.669 odstreljenih zečeva, te 1.180 živih poljskih jarebica. Usporedimo li ovo brojno stanje (prosjek 1957. god.) sa stanjem u periodu 1948—1954. god. sa prosjekom iskazanim za 1952. god., vidimo, da je postignut vidni napredak kod porasta divljači niskog lova i to kod: zečeva (387.823 — 130.000) porast od 257.823, fazana (100.000 — 21.000) porast od 79.000, poljskih jarebica (162.000 — 42.000) porast od 120.000. Do ovakvog porasta došlo je uslijed planskog usmjeravanja investicija, koje je Savez sistematski vršio niz godina pa sve do danas iz postojećeg fonda Saveza za unapreeđnje lovne privrede a prema pravilniku tog fonda. Iz sredstava tog fonda koji su iz godine u godinu impozantno rasli do na desetke miliona dinara, obvezatnim doprinosima lovaca i piihodima ostvarenim iz prodaje divljači na domaćim i stranim tržištima, Savez je u to vrijeme, što kupom živih zečeva od lovačkih društava, što uzgojenim fazanima i zečevima iz uzgajališta »Kunjevci«, i iz 14 fazanskih centara, napučio zečeve i fazane u 57 lovišta lovačkih društava (zečeva 2.450, fazana 2.515 — Kunjevci 1.374, centri 1.141 fazan). Osim toga, ingerencijom Saveza u 49 lov?.čkih društava izvršena je međusobna izmjena zečeva radi osvježenja krvi. Iz fonda Saveza nabavljeno je još 6 grla jelenske divljači i pušteno u lovišta Brezovicu i Žuticu (Sisak), te 12 jelena lopatara za lovište Podravsku Slatinu. Za još jače ubrzanje tempa proizvodnje divljači i porasta brojnog stanja divljači niskog lova, Savez je na osnovu postignutih iskustava donio zaključak, da dokine postojećih 17 centara za uzgoj fazana, te osnovao male umjetne fazanerije (14) — uzgajališta i u tu svrhu investirao kao početni kapital iz fonda za unapređenje lovstva 1,100.000 d. Problem agrotehničkih i agrokemijskih mjera. Za unapređenje poljoprivrede i povećanja doprinosa žitarica, poljoprivreda je provela široku akciju trovanja miševa zatrovanim mekama što je dovelo samo na području kotara Osijek do utvrđenog masovnog trovanja divljači niskog lova kojom prilikom je ustanovljen gubitak samo u 1956. god. kod poljskih jarebica od oko 65.000, kod fazana preko 10.000, a što je bio rezultat nepravilnog polaganja zatrovanih meka, tj. stavljanja meka, umjesto u mišje rupe. površinskim rasipavanjem. Lovno gospodarska 1963—1964. god. U ovoj godini — prema podacima SLD NRH — na bruto lovnoj površini društvenog sektora od 4,203.805 ha sa 609 lovačkih društava u 89 općinskih saveza lovačkih društava i organiziranih 24.677 lovaca (bez 2500 stažista), bilo je po profesiji-lovaca: radnika 5.840, zemljoradnika 9.882, službenika 6.536, te ostalih zanimanja 2.419. Osim toga bilo je zaposleno 1.042 plaćenih osoba. . . . bilo je slijedeće brojno stanje divljači: jelena 1.390 odstrel 244 košuta 1.653 odstrel 185 teladi 720 odstrel 49 srnjaka 13.975 odstrel 1.489 srna 20.390 odstrel 1.323 lanadi 8.340 odstrel 211 zečeva 262.360 odstrel 88.347 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 76 <-- 76 --> PDF |
fazana polj. jarebica kamenjarki lještarka vel. tetrijob divljih svinja medvjeda divokoza 113.296 77.179 25.801 1.645 17 2,303 60 5 odstrel odstrel odstrel odstrel odstrel odstrel odstrel odstrel 38.218 20.842 5.287 22 — 244 — — Uporedimo ii brojno stanje divljači ove ekonomske godine sa stanjem 1957. god. to vidimo: jako opadanje broja zečeva za 125.463, trčaka za 84,821. Ove opadanje koje je brojčano evidentirano u Savezu lovačkih društava, pripisuje se jakim prošlim sniježnirn nanosima, poplavama i agrotehničkim mjerama — trovanju. Kod fazanske divljači, i pored navedenih elementarnih nepogoda, došlo je do povećanja brojnog stanja za 13.296 grla, a što nije logično, no, ovo povećanje rezultat je puštanja u lovišta umjetno uzgojenih fazana, dakle uzgojnih mjera. UZGOJNE MJERE. Ove mjere osobito su došle do izražaja kod umjetnog uzgoja fazana. U 264 ljetne volijere i u 206 kućica za leženje te 518 za uzgoj, umjetno je uzgojeno 14.239 fazana (prihodi 15,830.380 d, rashodi 15,108.010 d). Osim ovih malih uređaja za umjetni uzgoj fazana, podignuti su još slije deći veliki uređaji: — kod Saveza lovačkih društava općine Virovitica (Kapela Dvor) umjetno uzgajalište (inkubatori) za poljska jarebice i fazane kapaciteta od 10 do 20 hiljada grla; — kod Saveza lovačkih društava općine Rijeka (otok Krk) umjetno uzgajalište (inkubatori) za kamenjarke, poljske jarebice i fazane kapaciteta 10 do 20 hiljada grla; — kod Saveza lovačkih društava općine Istre (Pula) moderno inkubatorsko postrojenje za uzgoj kamenjarki, poljskih jarebica i fazana sa kapacitetom od 20 do 30 hiljada grla; — kao samostalno lovno privredno poduzeće za uzgoj divljači »Zelendvor:< općina (Varaždin) izgradilo je najveće moderno inkubatorsko postrojenje u NRH za uzgoj pernate divljači, fazana i poljskih jarebica sa kapacitetom od 50 hiljada grla. Sva ova postrojenja, manje-više, zapala su u poteškoće kod savlađivanja prilično složenog i još nedovoljno usavršenog procesa proizvodnje kako sa tehničke, tako još više sa biološko-uzgojne strane. Druge, ne male poteškoće, dolaze zbog pomanjkanja dovoljnog broja izobraženog stručno-iskustvenog kadra. Za održavanje brojnog stanja poljskih jarebica, fazana i kamenjarki, a da se izbjegnu svi nepovoljni, vremenski, elementarni utjecaji (visoki sniježni nanosi), lovačka društva, na intervenciju Saveza i Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH u Zagrebu, pristupila su planskoj izgradnji zimskih prihvatilišta (55) za pomenutu divljač (osobito na području Istre). Bez izgradnje tih prihvatilišta, nema, i pored najboljih pomoćnih mjera što ih može čovjek pružiti divljači u zimi (hranjenje, razgrtanje snijega), sigurnog uspjeha u uzgoju. BONITIRANJE LOVIŠTA. Na inicijativu SLD, Sekretarijat za poljoprivredu i šumarstvo NRH, povjerio je spomenutom Institutu, sastav uputstava za bonitiranje lovišta za divljač niskog lova. Po tim uputstvima, koja su izašla |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 77 <-- 77 --> PDF |
1956. god.. Savez je dosad uspio, da se izvrši bonitiranje društvenih lovišta na 65% korisne lovne površine, ili na cirka 2,200.000 ha. Dovršenjem bonitiranja društvenih lovišta, Savez će moći konačno jasno sagledati kolike realne mogućnosti pružaju društvena lovišta kod dopuštenih maksimalnih ostvarenja — kapaciteta (ekonomika lova kao grane narodne privrede). TAMANJENJE GRABEŽLJIV AC A. U ovoj godini uništen je veliki broj raznovrsnih pernatih i dlakavih grabežljivaca, ukupno 235.740. Za ubijene grabežljivce lovcima su isplaćene nagrade, što iz doprinosa Republike, što iz sredstava Saveza i lovačkih društava od 157,812.790 dinara, dok je vrijednost utrošenih metaka za uništene grabežljivce iznašala 108 milijona dinara (27 hiljada lovaca ä 40 metaka po grabežljivcu, ä 100 dinara). ŠTETE OD DIVLJAČI. Za počinjene štete od divljači u ovoj godini na poljoprivrednim i šumskim kulturama u društvenim lovištima isplaćeno je: za štete od jelenske divljači dinara 4,377.156, od srneće divljači 677.150 dinara, za štete od zečeva 3,665.740 dinara, za fazane 101.180 dinara, te za štete od medvjeda na stočnom fondu 450.000 dinara — svega 9,331.154 dinara. LOVNA POSTROJENJA I ZGRADE. Podignuto je: lovačkih domova 66, hranilišta za divljač niskog lova 7.796, za divljač visokog lova 2.215, solista 3.797, osmatračnica za divljač 1.561. umjetnih naprava za uzgoj fazana 62, pojila 908, zimovnika za trčke i fazane 55. LOVNI TURIZAM I PRODAJA DIVLJAČI. Porastom brojnog stanja divljači sve jače i više dolazi do izražaja lovni turizam te prodaja žive i odstreljene divljači inostranstvu preko: »Republičkog saveza«. »Lovca«, »Kvarner expresa«, »Generalturista«, »Putnika«, i t, d. Iz tih razloga, radi rasparčanosti prodaje, teško je sakupiti pouzdane podatke o unovčenoj divljači kako po vrsti divljači, tako po količini i vrijednosti. Prema podacima Republičkog saveza, lovačka društva su za izvezene žive zečeve i trčke postigla slijedeće utrške: u 1957/58. dinara 21,373.950 u 1958/59. » 31,429.720 u 1959/60. » 33,778.530 u 1960/61. » 37,431.800 u 1961/62. » 52,942.934 u 1962/63. » 39,173.450 u 1963/64. » 47,922.324 svega 264,052.716 dok je za izvoz odstreljene divljači postignuto u 1959/60 din 7,660.940, u 1960/61 dinara 9,087.797. Lovačka društva u Istri izravnom prodajom odstrela divljači turistima od 1954. do 1964. za: 12.304 zeca, 5.084 fazana, 55.813 poljskih jarebica, 842 kamenjarke — svega 74.043 grla, postigla su utržak od 271,384.070 talijanskih lira. KULTURNO PROSJETNI PROPAGANDNI I NAKLADNI RAD. Nakladna izdavalačka djelatnost Saveza preko »Male lovačke biblioteke« i »Lovačke knjige«, i u ovom periodu postiže daljnje vidne uspjehe izdavanjem stručnih i popularnih edicija iz lovstva naših eminentnih lovačkih stručnjaka i pisaca; izdane su slijedeće knjige i brošure: »Naša visoka divljač na Krasu«, »Jelen«, |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 78 <-- 78 --> PDF |
»Poljske jarebice«, »Pas krvosljednik«, »Formule i upute za ocjenjivanje trofeja «, »Uzgojni odstrel srneće divljači«, »Društveni i pravni propisi o lovu u SRH«, »Odluka o radu sa omladinom«, »Zelene nedjelje«, »Posljednja želja«, »Ćukova vodenica« itd. Državni sektor — uzgojna lovišta BROJNO STANJE DIVLJACI. U 33 uzgojna — državna lovišta brojno stanje jelenske divljači iskazano koncem perioda 1948—1954. naglo je poraslo već slijedećih godina. Tako je brojno stanje jelenske divljači — prema podacima bivšeg Sekretarijata za Poljoprivredu i Šumarstvo, Uprave za šumarstvo — od 1813 jelenskih grla u 1954. godini, naraslo u 1960/61. godini na oko 7.500 grla. Do ovako naglog porasta jelenske divljači, u to vrijeme, došlo je uslijed neprovađanja uzgojnih mjera, uzgojnog odstrela kao neophodno nužne mjere kod naprednog i racionalnog uzgoja jelenske divljači, gdje se striktno, svake godine, provodi selekcija divljači putem uzgojnih odstrela i, ukratko: nije se u početku uzgoja jelenske divljači išlo na kvalitet, nego odmah na kvantitet. Ovakvo stanje bilo je neodrživo s obzirom na nastale velike, milionske štete od jelenske divljači na poljoprivrednim kulturama u nizinskim lovištima a tako i u šumarstvu na plantažama topola i u branjevinama, te na nasadima crnogorice u brdskim šumama. Uslijed toga, došlo je, ne samo do opravdanih prigovora, nego još više do opravdanih revolta sa strane državnih poljoprivrednih poduzeća i inokosnih poljoprivrednika. Uslijed tih revolta, šumarstvo je moralo volens-nolens, prijeći u drugu skrajnost i pristupiti hitnom i masovnom, ne samo uzgojnom odstrelu, nego, još više, masovnoj redukciji brojnoj stanja jelenske divljači osobito u nizinskim uzgojnim lovištima u Podravini i Posavini, gdje je poljoprivreda bila najintenzivnija, a brojno stanje jelenske divljači, najveće. Ovakve akcije — s obzirom na tehničku stranu provedbe redukcionog odstrela, i pored najboljih nastojanja sa strane lovačkog osoblja, da se redukcija divljači odstrelom provede sa što manje šteta, — morale su se negativno odraziti na tu divljač, ne samo u uzgojnim, nego i u ostalim lovištima. Posljedice takvih akcija, još se i danas osjećaju i vide, o čemu će biti kasnije govora. Redukcija jelenske divljači bila je planski predviđena u drugoj polovini ove periode godišnjim planovima odstrela, a kako to će se kasnije vidjeti. Kod nekih vrsta divljači postignut je znatni napredak u planskom podizanju brojnog stanja i to kod fazanske divljači u nekim nizinskim lovištima: Međustrugovi (Prašnik), Radinje, Durgutovica, Koska, gdje je napučivanjem fazanske divljači iz umjetnih uzgajališta — inkubatora stalno povećavano brojno stanje fazana. Na ingerenciju Sekretarijata za šumarstvo, Uprave za lovstvo, radi planskog uzgoja fazanske divljači, šumska gospodarstva podigla su moderna uzgajališta, inkubatorska postrojenja i to: — Šumsko gospodarstvo Sisak, u »Kotar Šumi«, moderno inkubatorsko postrojenje za umjetni uzgoj fazana, kapaciteta od 10 do 20.000 grla; — Šumsko gospodarstvo Nova Gradiška, u šumskom predjelu »Prašnik«, moderno inkubatorsko postrojenje za umjetni uzgoj fazana do 30.000 grla; — Šumsko gospodarstvo Koprivnica, u šumskom predjelu »Đurđevački pijesci «, moderno inkubatorsko postrojenje za umjetni uzgoj fazana i poljskih jarebica kapaciteta do na nekoliko hiljada grla; |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 79 <-- 79 --> PDF |
— Šumsko gospodarstvo Delnice, na otoku Lošinju, moderno inkubatorsko uzgajalište prvenstveno za kamenjarke i poljske jarebice, a sekundarno za fazane kapaciteta od 10—20.000 grla. Kao što je navedeno za osnovana inkubatorska postrojenja za umjetni uzgoj pernate divljači za lovišta društvenog sektora, i ova navedena postrojenja bore se sa ne malim poteškoćama kod savlađivanja složenih proizvodnih procesa kod umjetnog uzgoja pernate divljači. REALIZACIJA ODSTRELA. Prema biltenu »Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija« za 1963. godinu, u uzgojnim lovištima šumskih gospodarstava izvršeni su planski odstreli divljači i to: Kod jelenske divljači plan 1.395 grla, odstrel 1.103 grla ili 79%, » srneće divljači » 1.398 » » 597 » » 43%, » fazanske divljači > 14.788 » » 4.168 » » 28%, » zečeva » 3.178 » » 1.793 » » 56% U istoj godini plan prihoda realiziran je sa 144.837.000 d od predviđenih 178,274.000 d, ili 81.3%, dok je plan rashoda realizovan sa 269.724.000 d od predviđenih 237,232.000 d ili 113%. U citiranom »Biltenu« stoji doslovce slijedeće: »Kod djelomičnog odstrela planirane jelenske i srneće divljači obično se izvrši odstrel plana vrednijih za rasplod sposobnih grla; zapostavlja se odstrel neprikladne divljači, tim se stalno mijenja odnos u korist nepoželjnih grla, što dovodi postepeno do degeneracije jelenske i srneće divljači. I s druge strane, ostavljanjem većeg broja divljači, nego što lovišta podnašaju, povećavaju se i štete, koju divljač čini na šumskim i poljoprivrednim kulturama, što opet znatno i nepotrebno povećava rashode lovišta«. Ovom komentaru ne bi trebalo ništa više dodati. Iz ovoga komentara nije ni teško stvoriti sliku perspektive u pogledu budućeg puta kojim treba ići kod uzgoja divljači visokog lova u uzgojnim lovištima, to je put uzgoja manjeg broja kvalitetnih grla jelenske i srneće divljači, jednog dozvoljenog i podnošljivog broja, čime bi se izbjegle zaista velike štete na poljoprivrednim i šumskim kulturama. Kod buduće politike oko uzgoja divljači visokog lova, na osnovu dosadašnjih gorke stečenih iskustava, treba se pomiriti sa činjenicom: da stanje naše poljoprivrede u našim najboljim ravničarske-poljoprivrednim površinama, gdje su štete od jelenske divljači najveće, a poljoprivreda najintenzivnija, gdje je i brojno stanje te divljači najveće — kao i stanje u šumarstvu, gdje se ide planski na plantažnu, ubrzanu proizvodnju drvne mase i na proširenje areala Crnogorke — imperativno nalaže: prijeći na uzgoj manjeg broja kvalitetnih grla, a napustiti »masovni uzgoj«. Osim toga posve napustiti kod nas stvorenu iluziju o rentabilnosti uzgoja divljači visokog lova, napose jelenske divljači. Naša dosadašnja lovna »jelenska« praksa je nedvosmisleno pokazala, da je nemoguće naći ni približno izravnanje u troškovima prihoda i rashoda, a kamo li još iskazati vidnije rezultate rentabiliteta kod uzgoja divljači visokog lova radi već spomenutih milionskih šteta u poljoprivredi i šumarstvu. O tim troškovima, u ovom jubilarnom broju, ne možemo govoriti. Uspjesi koje smo postigli na međunarodnim posleratnim lovačkim izložbama, izlaganjem jelenskih i srnećih rogova po našim i stranim lovcima, u našim lovištima, odstreljenih jelenskih i srnećih grla, zaista su veliki, osobito oni na internacionalnoj lovačkoj izložbi u Diisseldorfu 1955. godine gdje su jeleni iz naših uzgojnih lovišta osvojili mnogo zlatnih značaka i zauzeli veliki broj vidnih mjesta na svjetskoj rang listi. |