DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Prednji popis daje potpune podatke za Istarsko-primorske i dalmatinske slivove ,dok se na popunjavanju podataka za slivove Drave, Dunava i Save još uvijek radi. Vjerojatno još nije obuhvaćeno dosta bujica najnižih kategorija (IV i V). Prema registru proglašenih erozijskih područja po članu 49 Zakona o zaštiti zemljišta od erozije i bujica do sada su izvođeni uređajni radovi u 179 bujičnih područja sa 629 bujica, čime je zacijelo mnogo pripomognuto smanjenju erozijskih procesa u našoj zemlji. Ovom prilikom se ističe, da se radovi uređivanja bujica na teritoriju SP Hrvatske izvode već oko 80 godina. Prvi radovi su izvođeni na području Istre i Dalmacije, koje je tada bilo pod austrijskom upravom nakon donošenja zakona od 30. VI 1884. godine o mjerama za bezštetno odvođenje brdskih voda. U Istri je opseg radova u početku bio malen, jer je radove izvodila Sekcija za uređivanje bujica u Villachu (Bjeljaku u Koruškoj), dok je samostalna uprava radova formirana u Trstu tek 1913. te je djelovala samo kratko vrijeme. Mnogo veći opseg radova s utroškom 5,600X00 zlatnih kruna izvela je cd 1888— 1918. Sekcija za uređivanje bujica u Zadru. Ta sekcija podređena direktno Ministarstvu poljodjelstva u Beču bila je dobro organizirana i snabdjevena financijskim sredstvima s dosta kvalitetnih stručnjaka (10—12 šumara) pa je ostavila veliki broj uzornih radova kao i niz dobro uspjelih zaštitnih kultura u bujičnim područjima Dalmacije. Interesantno je, da se spomene, da su kod te sekcije službovali stručnjaci, koji su kasnije uspješno djelovali ne samo u našoj zemlji već i u inozemstvu (Amerigo Hofman n u Italiji i Japanu, F. Š u k 1 j e i Alojz Str a near u Sloveniji, Milan M u ž i n i ć kao organizator odjeljenja za uređivanje bujica kod Ministarstva šuma i rudnika u Beogradu itd.). Za područje Hvratske i Slavonije donesen je Zakon o uređenju bujica i vododerina već 22. X 1895., a istovremeno je unutar Šumarskog odsjeka Zemaljske vlade bila organizirala služba za uređivanje bujica. Prvi organizatori bujičarske službe bili suF. Zigmundowsky , koji je preuzet od Sekcije u Zadru te S. P e t r o v i ć, koji je prije toga radio kod Sekcije u Villachu. Osim toga je omogućeno grupi mladih šumara (V. C m e 1 i k, D. G j u r eković, L. Haueise i A. Jovanovac) da se specijaliziraju za poslove uređivanja bujica u Austriji. Na taj je način bila formirana dobra ekipa, koja je ubrzo započela veoma intenzivno raditi. No period takvoga rada trajao je kratko, samo do 1914. g., a uz to je rađeno sa znatnim poteškoćama. Naime, autonomna Hrvatsko-slavonska zemaljska vlada unatoč dobrom Zakonu o uređivanju bujica iz 1895. g. nije mogla uspješno riješiti pitanje financiranja radova. Stoga je veći opseg radova u tom periodu izveden samo na području bivše Vojne krajine na teret sredstava Krajiške investicione zaklade, dok su nakon iscrpljenja sredstava te zaklade radovi jako smanjeni. Za vrijeme prvoga svjetskoga rata 1914—1918. bila je aktivnost na uredi vanju bujica smanjena na minimum, a u poratnom periodu do 1923, kad je bujicama rukovodila Generalna inspekcija voda, opseg radova je i nadalje ostao veoma skroman. Dapače nije uspjelo niti održavati ranije izrađene sisteme pa je u tom razdoblju dosta radova i zaštitnih kultura stradalo. Nakon osnutka odjeljenja za uređivanje bujica kod Ministarstva šuma i rudnika n Beogradu, gdje su djelovali M. M u ž i n i ć, S. R o s i ć, F. Rajner itd. započeta je sistematska organizacija službe uređivanja bujica u čitavoj Jugo 530 |