DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 56     <-- 56 -->        PDF

UREĐIVANJE BUJICA U SR HRVATSKOJ


Ing. IVO GODEK


Bujične karakteristike vodnih tokova redovno su odraz niza poremetnji
nastalih u brdskim slivovima. Slabljenje prirodnoga raslinja u gorama, ogo
ljivanje površina te degradacija tla smanjuju sposobnost tla da prima i zadržava
vodu, a pospješuje naglo slijevanje voda i nastanak poplava. Paralelno
s time javljaju se i erozijski procesi, koji uzrokuju propadanje brdskih zemljišta
te pojačano stvaranje, pokretanje i odlaganje nanosa u koritima potoka i
rijeka kao i u njihovim dolinama. Pojam bujica ne može se stoga odvojiti od
pojma erozije pa se danas u teoriji, zakonodavstvu i praksi uređivanje bujica
tretira kao dio borbe protiv erozije u cilju zaštite i obnove zemljišta kao i u
cilju borbe protiv poplava kao i radi poboljšanja režima voda.


Teritorij SR Hrvatske pripada sa 3/4 gorama, brdima i brežuljcima pa na
površini preko 4,240.000 ha vode imadu veliki erozioni potencijal, koji na erodibilnim
tlima izaziva erozione procese, vehementnije, čim je intenzitet kiša
veći, čim su kolebanja temperature jača i vjetrovi snažniji, a čim je vegetacijska
zaštita terena slabija. Ekonomska nerazvijenost i nepovoljne prilike za
gospodarski i kulturni razvoj u prošlosti pogodovali su stihijskom iskorišćavanju
šuma i pašnjaka, što je dovelo dapače i do ogoljivanja i skeletizacije
ogromnih površina kamenjara, bujadnice, vriština itd. Takve su nam pojave
naročito poznate iz Dalmacije, Hrvatskoga Primorja i Istre i to ne samo na
podlczi tipične krške geološke podloge tj. na vapnencima i dolomitima, već
često puta još jače na nekrškim geološkim podlogama (npr. na werfenskim
škriljcima, fliškim naslagama, na laporima itd.). Unutar kontinentalnog krša
kao i u porječju Drave i Save stanje tla je povoljnije u toliko, što u tom području
ne nalazimo toliko ekstremno erodiranih površina s potpuno odnesenim
pedološkim slojem tla ili pak s opsežnim površinama izbrazdamh ili izjaružanih
terena. No posvuda u brdima nalazimo barem, lakše oblike površinske
erozije, kod kojih je načet ili djelomično odnesen humozni podhorizont tla.
Isto tako posvuda nalazimo na brdske potoke s blaže razvijenim oblicima linearne
erozije u gornjim i srednjim tokovima, a s djelomično ili potpuno zatrpanim
koritima u donjim tokovima. Uslijed toga tu dolazi do čestih izlijevanja
voda iz korita te preplavljivanja okoliša, odlaganja nanosa u okolišu, a
često i do zapruđenja ili zamočvarivanja. Ovi brdski tokovi se često razlikuju
od tipičnih bujica Alpi i visokih planina ili od mediteranskih sušica (torenta),
ali su identični tipu bujica sredogorja i brežuljaka, koji je E. Kirwal d
opisao kao karakteristične za srednju Evropu. Takve bujice redovno nemaju
tipično sakupište s recentnim erozionim procesom stvaranja krupnoga kamenitoga
nanosa, a rijetko kada formiraju i bujične konoide. Tipično je za njih
da bujični materijal stvaraju u »zoni prelaganja«, gdje zadiru u stare sedimente
bujičnoga materijala bilo time da pojačano slijevanje voda produbljuje