DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 56 <-- 56 --> PDF |
UREĐIVANJE BUJICA U SR HRVATSKOJ Ing. IVO GODEK Bujične karakteristike vodnih tokova redovno su odraz niza poremetnji nastalih u brdskim slivovima. Slabljenje prirodnoga raslinja u gorama, ogo ljivanje površina te degradacija tla smanjuju sposobnost tla da prima i zadržava vodu, a pospješuje naglo slijevanje voda i nastanak poplava. Paralelno s time javljaju se i erozijski procesi, koji uzrokuju propadanje brdskih zemljišta te pojačano stvaranje, pokretanje i odlaganje nanosa u koritima potoka i rijeka kao i u njihovim dolinama. Pojam bujica ne može se stoga odvojiti od pojma erozije pa se danas u teoriji, zakonodavstvu i praksi uređivanje bujica tretira kao dio borbe protiv erozije u cilju zaštite i obnove zemljišta kao i u cilju borbe protiv poplava kao i radi poboljšanja režima voda. Teritorij SR Hrvatske pripada sa 3/4 gorama, brdima i brežuljcima pa na površini preko 4,240.000 ha vode imadu veliki erozioni potencijal, koji na erodibilnim tlima izaziva erozione procese, vehementnije, čim je intenzitet kiša veći, čim su kolebanja temperature jača i vjetrovi snažniji, a čim je vegetacijska zaštita terena slabija. Ekonomska nerazvijenost i nepovoljne prilike za gospodarski i kulturni razvoj u prošlosti pogodovali su stihijskom iskorišćavanju šuma i pašnjaka, što je dovelo dapače i do ogoljivanja i skeletizacije ogromnih površina kamenjara, bujadnice, vriština itd. Takve su nam pojave naročito poznate iz Dalmacije, Hrvatskoga Primorja i Istre i to ne samo na podlczi tipične krške geološke podloge tj. na vapnencima i dolomitima, već često puta još jače na nekrškim geološkim podlogama (npr. na werfenskim škriljcima, fliškim naslagama, na laporima itd.). Unutar kontinentalnog krša kao i u porječju Drave i Save stanje tla je povoljnije u toliko, što u tom području ne nalazimo toliko ekstremno erodiranih površina s potpuno odnesenim pedološkim slojem tla ili pak s opsežnim površinama izbrazdamh ili izjaružanih terena. No posvuda u brdima nalazimo barem, lakše oblike površinske erozije, kod kojih je načet ili djelomično odnesen humozni podhorizont tla. Isto tako posvuda nalazimo na brdske potoke s blaže razvijenim oblicima linearne erozije u gornjim i srednjim tokovima, a s djelomično ili potpuno zatrpanim koritima u donjim tokovima. Uslijed toga tu dolazi do čestih izlijevanja voda iz korita te preplavljivanja okoliša, odlaganja nanosa u okolišu, a često i do zapruđenja ili zamočvarivanja. Ovi brdski tokovi se često razlikuju od tipičnih bujica Alpi i visokih planina ili od mediteranskih sušica (torenta), ali su identični tipu bujica sredogorja i brežuljaka, koji je E. Kirwal d opisao kao karakteristične za srednju Evropu. Takve bujice redovno nemaju tipično sakupište s recentnim erozionim procesom stvaranja krupnoga kamenitoga nanosa, a rijetko kada formiraju i bujične konoide. Tipično je za njih da bujični materijal stvaraju u »zoni prelaganja«, gdje zadiru u stare sedimente bujičnoga materijala bilo time da pojačano slijevanje voda produbljuje |