DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 54     <-- 54 -->        PDF

*


Pitamo se na kraju da li smo u šumarstvu dovoljno koristili rezultate fotogrametrijske
djelatnosti u našoj zemlji? Odgovor je više negativan nego li pozitivan.
Koji su razlozi tome? Mislimo da ih imade više.


Prvo: što se često navodi je pitanje mogućnosti nabavke aerosnimaka. Jedini
izvršilac aerosnimanja u našoj zemlji je Vojni geografski Institut. Činjenica
je da taj Institut ne izdaje olako aerofotomaterijal. Izdavanje se vrši samo za
službeno-tehničke svrhe uz primanje obaveze da se materijali neće samovoljno
reproducirati, otuđiti ili publicirati. Treba naglasiti da unatoč rigoroznosti u
postupcima Vojno geografskog instituta ipak privreda ili katastar nisu ostali
bez aerosnimaka, ako se mogla uočiti odgovarajuća aktivnost tj. stalna životna,
realna potreba za tim materijalom. Kad se dođe do uvjerenja da su ti materijali
zaista neophodno potrebni i da se oni adekvatno primjenjuju Vojno geografski
institut omogućuje primjenu Prvi se prigovor dakle može prebroditi
čim dođe intenzivna potreba i seriozna primjena, koja će biti u interesu društvene
zajednice.


Drugo: naši šumarski kadrovi nedovoljno su upoznati s fotogrametrijom.
Od pet Šumarskih fakulteta u zemlji detaljnije održava nastavu iz primjene fotogrametrije
u šumarstvu teoretski i praktički samo fakultet u Zagrebu. No i ta
nastava je nažalost bila samo za pojedince i to: za postdiplomske slušače (nastava
III stepena iz Uređivanja šuma, postdiplomski seminari) ili u izbornom kolegiju
VII i VIII semestra II stepena nastave tako, da gotovo svi stariji ni velika
većina mlađih stručnjaka fotogrametrijske metode ne poznaje. A događa se,
ukoliko i postoji neka informacija o primjeni fotogrametrije u šumarstvu, da
se pomišlja na dendrometrijske radove, a ne na geodetske. Misao proteklih 5
decenija da će se dendrometrijski taksacioni elementi moći dovoljno pouzdano
određivati fotogrametrijskom metodom (aerofototaksacija u užem smislu) samo
se djelomično ostvarila. Glavna primjena i u šumarstvu bi trebala biti kartografske
naravi, a to se vrlo često zaboravlja. Obim primjene fotogrametrije u
šumarstvu Jugoslavije promatran s gornjeg aspekta proporcionalan je poznavanju
te grane u redovima šumarskih stručnjaka. Razumljivo je da će oprezan
stručnjak stajati po strani od neke nove metode ako je dovoljno ne poznaje.


Bojazan da bi »mehanizacija« radova mogla ugroziti radna mjesta ili zapošljavanje
trebalo bi eliminirati, jer bi upravo trebalo postepeno težiti metodama,
koje će dati mogućnost da se stručnjaci kod izrade elaborata oslobađaju
što više pomoćnih radova, te da im se daje više mogućnosti za bitne,
kreativne radove, koji donose veće proizvodne rezultate.


Smatramo u vezi ovih primjedaba da bi prije ili kasnije u nastavi geodezije,
koju prate svi slušači na šumarskim fakultetima trebalo dati primjerno mjesto
fotogrametriji u zamjenu onih dosada tretiranih geodetskih metoda rada, koje
nisu toliko značajne u tehničkom i ekonomskom pogledu za današnji period,
no tako, da se tom zamjenom ne bi mijenjao opseg tog kolegija u cjelini.


Treći potencijalni razlog zaprekama predstavlja bojazan od investicija.
Neki cd navedenih radova u šumarstvu sada za početak, kako smo vidjeli, izvedeni
su sasvim jednostavnim metodama (grafičko redresiranje, vizuelno unošenje
detalja u postojeće karte, pa dodajmo još grafičku radijalnu triangulaciju),
koje ne iziskuju gotovo nikakav instrumentarij ili takav (džepni, zrcalni
Stereoskop, aeroprecrtavač, jednostavni stereoinstrumenti) koga proizvodimo
već i u zemlji. Tek razvojem primjene, nakon većih iskustava i uspjeha, trebalo