DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 33 <-- 33 --> PDF |
u kojoj je većina đaka bila izvan njenog područja, pa je njeno postojanje dovedeno u pitanje. Nakon četverogodišnjih diskusija u kojima se pokušavalo naći suosnivače na nivou lokalnih, republičkih i saveznih organa šumarstva, a koje nisu uspjele dovesti do konkretnog rješenja, škola je konačno u ovoj, 1965. god., prestala djelovati. Pored Srednje šumarske škole, 1948. god. je osnovana u Sinju i Lugarska škola, koja je slijedeće godine prenesena u Split, ali je 1950. ukinuta. Međutim, kako je postojala trajna potreba da se lugarski kadar i dalje osposobljava, Šumarski inspektorat u Splitu, a na inicijativu Šumarskog kluba, osniva stalni jednogodišnji Lugarski tečaj pri Srednjoj šumarskoj školi. Broj uposlenog inžinjerskog i tehničarskog kadra u raznim šumarskim institucijama rastao je do 1952. god., a od tada se postepeno počeo osipati. Doduše, njegovo osipanje najvećim dijelom se odnosilo na centralne institucije (Gospodarstvo, Inspektorat) i organizacije koje su služile unapređenju šumarstva (Institut, Škola, Sekcija za uređivanje šuma) radi njihovog ukidanja, dok je u osnovnim terenskim organizacijama — šumarijama — opadanje broja uposlenih stručnjaka bilo manje iz razloga što su one oduvijek imale minimalan broj stručnjaka (jedan inžinjer i jedan do dva tehničara u prosjeku), koji se i nije mogao bitno smanjivati. Karakteristično je, međutim, da slabljenjem i ukidanjem pojedinih institucija taj kadar nije otišao u osnovne privredne organizacije i njih ojačao, već se uposlio izvan Dalmacije ili se prekvalificirao (ovo posljednje osobito vrijedi za tehničare) i to iz razloga što u Dalmaciji više nije mogao naći zaposlenje u struci. NAUCNO-ISTRAŽIVACKI RA D U poslijeratnom periodu sve više dolazi do izražaja potreba povezanosti šumarske operative, nauke i nastave, jer su pred šumarstvo iskrsli mnogobrojni problemi koje je trebalo rješavati zajedničkim nastojanjima. Rezultat toga bio je osnivanje naučnih šumarskih ustanova po Republikama, među kojima 1947. god. i Instituta za šumsku melioraciju Krša pod rukovodstvom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva FNRJ sa sjedištem u Splitu, te sa terenskim stanicama u Mostaru, Trstenom kod Dubrovnika i Rijeci. Godine 1949. osniva se u sklopu Instituta i Zavod za planinske šume u Ljubljani. Ovako organizirani Institut je djelovao do sredine 1950. god. kada, nakon rasformiranja saveznog Ministarstva šumarstva, jednim dijelom prelazi u sklop Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, gdje je formiran Institut za eksperimentalno šumarstvo sa stanicama u Splitu, Trstenom i Rijeci. Stanica u Mostaru pripojena je Institutu za naučna istraživanja u šumarstvu u Sarajevu, a Zavod za planinske šume Gozdarskom institutu Slovenije. Provođenjem intencije da instituti budu ustanove sa samostalnim financiranjem, opstanak Instituta u okviru Akademije je doveden u pitanje, te je u takvoj situaciji došlo u maju 1957. god. do ukidanja centra Instituta u Zagrebu. Arboretum Trsteno ostaje i dalje objekt Akademije, a Stanice u Splitu i na Rijeci se pripajaju Institutu za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu. Sve manje sredstava namijenjenih istraživanjima u oblasti Krša dovelo je do toga da je djelovanje stanica u Splitu i na Rijeci bilo jako skučeno i neefikasno, te u takvim uslovima dolazi u januaru 1963. god. do pripajanja splitske Stanice Institutu za jadranske kulture, koji preuzimanjem istraživačkog sektora na polju šumarstva u Dalmaciji mijenja i svoj naziv u Institut za ja 505 |