DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 33     <-- 33 -->        PDF

u kojoj je većina đaka bila izvan njenog područja, pa je njeno postojanje dovedeno
u pitanje. Nakon četverogodišnjih diskusija u kojima se pokušavalo
naći suosnivače na nivou lokalnih, republičkih i saveznih organa šumarstva, a
koje nisu uspjele dovesti do konkretnog rješenja, škola je konačno u ovoj, 1965.
god., prestala djelovati.


Pored Srednje šumarske škole, 1948. god. je osnovana u Sinju i Lugarska
škola, koja je slijedeće godine prenesena u Split, ali je 1950. ukinuta. Međutim,
kako je postojala trajna potreba da se lugarski kadar i dalje osposobljava, Šumarski
inspektorat u Splitu, a na inicijativu Šumarskog kluba, osniva stalni
jednogodišnji Lugarski tečaj pri Srednjoj šumarskoj školi.


Broj uposlenog inžinjerskog i tehničarskog kadra u raznim šumarskim institucijama
rastao je do 1952. god., a od tada se postepeno počeo osipati. Doduše,
njegovo osipanje najvećim dijelom se odnosilo na centralne institucije
(Gospodarstvo, Inspektorat) i organizacije koje su služile unapređenju šumarstva
(Institut, Škola, Sekcija za uređivanje šuma) radi njihovog ukidanja, dok
je u osnovnim terenskim organizacijama — šumarijama — opadanje broja uposlenih
stručnjaka bilo manje iz razloga što su one oduvijek imale minimalan
broj stručnjaka (jedan inžinjer i jedan do dva tehničara u prosjeku), koji se
i nije mogao bitno smanjivati. Karakteristično je, međutim, da slabljenjem i
ukidanjem pojedinih institucija taj kadar nije otišao u osnovne privredne organizacije
i njih ojačao, već se uposlio izvan Dalmacije ili se prekvalificirao
(ovo posljednje osobito vrijedi za tehničare) i to iz razloga što u Dalmaciji više
nije mogao naći zaposlenje u struci.


NAUCNO-ISTRAŽIVACKI RA D


U poslijeratnom periodu sve više dolazi do izražaja potreba povezanosti
šumarske operative, nauke i nastave, jer su pred šumarstvo iskrsli mnogobrojni
problemi koje je trebalo rješavati zajedničkim nastojanjima. Rezultat toga bio
je osnivanje naučnih šumarskih ustanova po Republikama, među kojima 1947.
god. i Instituta za šumsku melioraciju Krša pod rukovodstvom Ministarstva
poljoprivrede i šumarstva FNRJ sa sjedištem u Splitu, te sa terenskim stanicama
u Mostaru, Trstenom kod Dubrovnika i Rijeci. Godine 1949. osniva se u
sklopu Instituta i Zavod za planinske šume u Ljubljani.


Ovako organizirani Institut je djelovao do sredine 1950. god. kada, nakon
rasformiranja saveznog Ministarstva šumarstva, jednim dijelom prelazi u sklop
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, gdje je formiran Institut
za eksperimentalno šumarstvo sa stanicama u Splitu, Trstenom i Rijeci.
Stanica u Mostaru pripojena je Institutu za naučna istraživanja u šumarstvu
u Sarajevu, a Zavod za planinske šume Gozdarskom institutu Slovenije.


Provođenjem intencije da instituti budu ustanove sa samostalnim financiranjem,
opstanak Instituta u okviru Akademije je doveden u pitanje, te je
u takvoj situaciji došlo u maju 1957. god. do ukidanja centra Instituta u Zagrebu.
Arboretum Trsteno ostaje i dalje objekt Akademije, a Stanice u Splitu
i na Rijeci se pripajaju Institutu za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu.


Sve manje sredstava namijenjenih istraživanjima u oblasti Krša dovelo je
do toga da je djelovanje stanica u Splitu i na Rijeci bilo jako skučeno i neefikasno,
te u takvim uslovima dolazi u januaru 1963. god. do pripajanja splitske
Stanice Institutu za jadranske kulture, koji preuzimanjem istraživačkog
sektora na polju šumarstva u Dalmaciji mijenja i svoj naziv u Institut za ja


505