DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 28 <-- 28 --> PDF |
DJELOVANJE ŠUMSKO-GOSPODARSKIH ORGANIZACIJA Poznato je, da se organizacija šumarstva u Dalmaciji, jednako kao i u Republici, od oslobođenja do danas nekoliko puta mijenjala. Sve te reorganizacije uslijedile su kao posljedica odluka viših, republičkih organa i prilagođavale se općim društvenim kretanjima u našoj zemlji. Kako se pojedina forma tih organizacija uklapala u prilike šumarstva na Kršu. i kako mu je odgovarala, to je drugo pitanje. U svakom slučaju, činjenica je, da je šumarstvo u Dalmaciji doživjelo svoj najveći uspon između 1951. i 1953. godine, kada je bilo sjedinjeno u jedinstvenom šumskom gospodarstvu. Dok se je sve tamo do 1961. godine šumarstvo u Dalmaciji uklapalo u neki opći organizacijski sistem, koji je ipak kao sistem postojao (bez obzira koliko je odgovarao specifičnim prilikama), dotle je od tada, pa naprijed, ono postajalo sve nejedinstvenije po organizacijskoj formi, ne samo u odnosu na ostale šumarske organizacije u Republici, nego i unutar područja Dalmacije. Što je najgore, ta nejedinstvenost nije bila posljedica nekog usklađenja sa posebnim prilikama pojedinih rajona, nego rezultat slabljenja i stihije koja je u tom pogledu postajala sve izrazitija. Neposredno poslije Oslobođenja, nosioci šumarske djelatnosti su šumarski referenti u Okružnim i Kotarskim Narodnim odborima. Već u 1947. god. ova služba se razdvaja na republički i lokalni sektor. Ovaj posljednji predstavljaju kotarski šumarski referenti sa potrebnim brojem lugarskog osoblja, a republički je organiziran u obliku Uprave za pošumljavanje i bujičarstvo u Splitu sa terenskim sekcijama (Zadar, Knin, Split, Muć, Sinj, Imotski i Korčula). Republički sektor se 1949. godine ukida, da bi 1950. god. opet oživio u obliku Šumskog gospodarstva »Dalmacije«, koje u svom sklopu ima Šumarije u Zadru, Šibeniku, Kninu, Splitu, Sinju, Imotskom i Hvaru, a pored ovih i dalje postoje lokalni organi šumarske službe. Ovaj period traženja pogodne organizacije traje sve do konca 1951. godine, kada se likvidira podjela na lokalni i republički sektor i kada se upravljanje i gospodarenje nad šumama općenarodne imovine povjerava Šumskom gospodarstvu »Dalmacija«, odnosno spomenutim šumarijama, uz koje se osnivaju još i one u Benkovcu, Drnišu, Makarskoj, Metkoviću, Dubrovniku, Supetru i Korčuli. Tri godine kasnije, 1954., Šumsko gospodarstvo se organizira u Šumarski inspektorat, dok šumarije poprimaju status ustanova sa samostalnim financiranjem. Likvidacijom ovog Inspektorata 1956. god. šumarije se povezuju isključivo u okviru kotara, odnosno preko kotarskog inspektora (Dubrovnik i Zadar). Prema tome, kako je to vidljivo, godine 1956. šumarska služba se decentralizira do stcpena tadašnjih kotareva, a negdje i općine. Od 1961. god., šumarske organizacije u Dalmaciji, koje su do tada funkcionirale kao republičke ustanove sa samostalnim financiranjem, trebale su da počnu djelovati kao privredna poduzeća čije su se granice trebale poklapati sa administrativno-teritorijalnom podjelom kotareva: dakle ukupno 5 gospodarstava, na području 5 tadašnjih kotareva. Međutim, to se ostvaruje samo na području Kotara Zadar, Split i Makarska, dok se u Šibeniku umjesto jednog osnivaju tri šumska gospodarstva, a u Dubrovniku Kotarska ustanova za šumarstvo. Godine 1963. ukidaju se kotarevi, odnosno spajaju u jedan, te dalje održavanje granica šumarskih organizacija na bazi jedne administrativno terito 500 |