DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 45 <-- 45 --> PDF |
spodarstva izdvajala jedan dio za naučnoistraživački rad, koji se odnosio na pitanje štetnika, čije suzbijanje je ono organiziralo. Dali smo kratki prikaz o najvažnijim problemima iz zaštite šuma za proteklih 20 godina u nekim najvažnijim akcijama, o kadrovima, opremi, naučnoistraživačkom radu, te financiranju akcija zaštite šuma. Iako> skroman ovaj prikaz pokazuje da je rad na zaštiti šuma bio stalna briga radnih organizacija u šumarstvu, naučnih ustanova i Poslovnog udruženja. U odnosu na predratni period, posljednjih 20 godina učinjen je veliki napredak koji se očituje u broju i opsegu provedenih akcija suzbijanja šteta, u broju specijaliziranog kadra koji je za to vrijeme izobražen i koji je u stalnom porastu, u naučno-istraživačkoj djelatnosti na području zaštite šuma kao i publikacijama radova koji su u tih 20 godina izašli iz štampe. Upravo ta intenzivna aktivnost zaštite šuma pokazuje da je naše šumarstvo u 20 godina poslijeratnog perioda krenulo novim putovima kojima će se ova dosada zaostala grana naše privrede unaprijediti i dobiti ono mjesto koje po svojoj važnosti i značenju za naše društvo i zaslužuje. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 30 <-- 30 --> PDF |
U sadašnjem momentu djelovanje šumarstva u Dalmaciji odvija se putem Šumskih gospodarstava u Zadru, Šibeniku, Drnišu, Kninu, Sinju, Splitu, Hvaru, Makarskoj i Imotskom, te Ustanove za unapređenje šumarstva u Dubrovniku. Prema podacima s kojima se raspolaže, od Oslobođenja do danas je p c»šumljen o oko 17.000 ha. Kako se kretao obim tih radova ilustriraju nam Ha POSUMLJAVAN]A U PERIODU 1945-1965 NA PODßUCJU SPLITA — 350 KNINA IMOTSKOG — 3O0 250 2oo i50 100 5o -|—i—i—i—i—i—i—i—r I V God 1 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 29 <-- 29 --> PDF |
rijalne podjele, koja više ne egzistira, postaje bespredmetno. U skladu sa Zakonom o šumama trebalo je tada šumska gospodarstva organizirati u okviru šumsko privrednih područja tj. četiri na teritoriji Dalmacije (Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik). No, umjesto toga dolazi do daljnje dezintegracije šumarstva. Šumsko gospodarstvo Split, umjesto da uključi dio bivšeg makarskog kotara podjeljuje se na tri gospodarstva. Na području bivšeg kotara Makarska nastaju dva gospodarstva, koja se formiraju u okviru općina Makarska i Imotski, dok se teritorij Vrgorca ne uklapa ni u jednu organizaciju. Ustanova za šumarstvo u Dubrovniku, također se svcdi na granice općine Dubrovnik, a dva najšumovitija otoka Korčula i Lastovo ostaju bez šumarske organizacije. POŠUMLJAVANJA U DALMACIJI Hd ZA PERIOD /945-1964 2700 A 25oo -A 2 300 / \ 2.100 -/ \ 4900 A / *7oo /\/ A5oc / 4300 / Aioo 9oo -1 lA 700 J I7.O65 Ha \ 5oo -/\ \ \ 30 0 10 0 \ A/^\ I I I I I I I I I I I I I > I I I I I I <^od 19^5 A7 h9 51 53 55 57 59 öl 65 64 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 28 <-- 28 --> PDF |
DJELOVANJE ŠUMSKO-GOSPODARSKIH ORGANIZACIJA Poznato je, da se organizacija šumarstva u Dalmaciji, jednako kao i u Republici, od oslobođenja do danas nekoliko puta mijenjala. Sve te reorganizacije uslijedile su kao posljedica odluka viših, republičkih organa i prilagođavale se općim društvenim kretanjima u našoj zemlji. Kako se pojedina forma tih organizacija uklapala u prilike šumarstva na Kršu. i kako mu je odgovarala, to je drugo pitanje. U svakom slučaju, činjenica je, da je šumarstvo u Dalmaciji doživjelo svoj najveći uspon između 1951. i 1953. godine, kada je bilo sjedinjeno u jedinstvenom šumskom gospodarstvu. Dok se je sve tamo do 1961. godine šumarstvo u Dalmaciji uklapalo u neki opći organizacijski sistem, koji je ipak kao sistem postojao (bez obzira koliko je odgovarao specifičnim prilikama), dotle je od tada, pa naprijed, ono postajalo sve nejedinstvenije po organizacijskoj formi, ne samo u odnosu na ostale šumarske organizacije u Republici, nego i unutar područja Dalmacije. Što je najgore, ta nejedinstvenost nije bila posljedica nekog usklađenja sa posebnim prilikama pojedinih rajona, nego rezultat slabljenja i stihije koja je u tom pogledu postajala sve izrazitija. Neposredno poslije Oslobođenja, nosioci šumarske djelatnosti su šumarski referenti u Okružnim i Kotarskim Narodnim odborima. Već u 1947. god. ova služba se razdvaja na republički i lokalni sektor. Ovaj posljednji predstavljaju kotarski šumarski referenti sa potrebnim brojem lugarskog osoblja, a republički je organiziran u obliku Uprave za pošumljavanje i bujičarstvo u Splitu sa terenskim sekcijama (Zadar, Knin, Split, Muć, Sinj, Imotski i Korčula). Republički sektor se 1949. godine ukida, da bi 1950. god. opet oživio u obliku Šumskog gospodarstva »Dalmacije«, koje u svom sklopu ima Šumarije u Zadru, Šibeniku, Kninu, Splitu, Sinju, Imotskom i Hvaru, a pored ovih i dalje postoje lokalni organi šumarske službe. Ovaj period traženja pogodne organizacije traje sve do konca 1951. godine, kada se likvidira podjela na lokalni i republički sektor i kada se upravljanje i gospodarenje nad šumama općenarodne imovine povjerava Šumskom gospodarstvu »Dalmacija«, odnosno spomenutim šumarijama, uz koje se osnivaju još i one u Benkovcu, Drnišu, Makarskoj, Metkoviću, Dubrovniku, Supetru i Korčuli. Tri godine kasnije, 1954., Šumsko gospodarstvo se organizira u Šumarski inspektorat, dok šumarije poprimaju status ustanova sa samostalnim financiranjem. Likvidacijom ovog Inspektorata 1956. god. šumarije se povezuju isključivo u okviru kotara, odnosno preko kotarskog inspektora (Dubrovnik i Zadar). Prema tome, kako je to vidljivo, godine 1956. šumarska služba se decentralizira do stcpena tadašnjih kotareva, a negdje i općine. Od 1961. god., šumarske organizacije u Dalmaciji, koje su do tada funkcionirale kao republičke ustanove sa samostalnim financiranjem, trebale su da počnu djelovati kao privredna poduzeća čije su se granice trebale poklapati sa administrativno-teritorijalnom podjelom kotareva: dakle ukupno 5 gospodarstava, na području 5 tadašnjih kotareva. Međutim, to se ostvaruje samo na području Kotara Zadar, Split i Makarska, dok se u Šibeniku umjesto jednog osnivaju tri šumska gospodarstva, a u Dubrovniku Kotarska ustanova za šumarstvo. Godine 1963. ukidaju se kotarevi, odnosno spajaju u jedan, te dalje održavanje granica šumarskih organizacija na bazi jedne administrativno terito 500 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 27 <-- 27 --> PDF |
ŠUMARSTVO DALMACIJE U PERIODU 1945—1965. Ing. Ž. VRDOLJAK — ing. D. JEDLOWSKI Promatrajući vremenski period od protekla dva decenija, koji je inače karakteriziran snažnim razvojem društvenih odnosa i privrednog potencijala zemlje, trebalo bi da dođemo do stanovitih zaključaka o položaju šumarstva Dalmacije u okviru tih razvojnih kretanja i da sagledamo koji su pozitivni ili negativni činioci na njega utjecali. Neosporna je činjenica, da položaj šumarstva u Dalmaciji, dakle na jedrnom prostranom i tipičnom jugoslavenskom krškom području površine od 1,170.000 ha, iz godine u godinu postaje sve teži. To se posebno zapaža posljednjih nekoliko godina, a očituje se kako na polju organizacije službe, tako i u svim vidovima djelatnosti. Pomanjkanje sredstava je sve jače naglašeno, a s time u vezi i sve neznatnija pošumljavanja, propadanje šumskog fonda, ukidanje pojedinih institucija koje su bile osnovane radi unapređenja šumarstva itd. Sve je ovo dovelo i do osipanja stručnog kadra, do nejedinstvenosti u organizaciji službe i do svih drugih posljedica koje izviru iz takvog stanja. Na temelju ovoga što je izneseno, trebalo bi očekivati zaključak da je ovakvo stanje rezultat jednog ograničenog značaja i uloge šuma u ekonomici krškog područja. Trebalo bi zaključiti da je udio šumarstva tako neznatan da bilo kakva ulaganja ne bi imala opravdanja bez obzira na direktne koristi koje se očekuju od investiranja ili na one, možda još važnije, indirektne koristi koje se redovito ne mogu izraziti financijskim efektom. Ovakav zaključak demantiraju drugi i te kako važni momenti. Naime, baš u tom periodu nazadovanja šumarstva, šume u ekonomici Dalmacije poprimaju sve veći značaj. Ovdje se mogu spomenuti samo neke djelatnosti čiji je razvoj usko povezan sa unapređenjem šumarstva. Među ove spada razvitak turističke privrede, razvoj kemijske prerade drveta u celulozu — čime pošumljavanje, posebno u pojasu alepskog bora, postaje i ekonomski interesantno — potreba smirivanja erozijskih procesa, naročito u zoni akumulacija, zaštita melioriranih poljoprivrednih površina, plantaže itd. I tako, dok bi s jedne strane sve veće potrebe na drvetu i ozelenjavanju ukazivale na nužnost intenzivnijeg razvoja šumarstva na Kršu, u isto vrijeme se događa upravo obratno. Danas se često susrećemo sa apsurdnim situacijama u odnosima između turističke privrede i šumarstva. Nije rijedak slučaj da turizam kao bazu za svoj razvoj nalazi na površinama koje je valoriziralo šumarstvo i to ulaganjem znatnih sredstava. Te površine se često nekontrolirano iskorištavaju i upropaštavaju, a da turizam kao ekonomski činilac, a ni šira zajednica, ne daju nikakva sredstva ni za održavanje, a kamo li za podizanje novih šuma. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Naučni rad je pored postojećih kemijskih sredstava postavio i zadatak proučavanja drugih sredstava manje opasnih za ljude i životinje. Zbog toga je predmet toga rada bila biološka borba protiv šumskih štetnika. Iako je rad bio više orijentiran na upotrebu bakterijskih preparata u prvom redu Bacillus thuringiensisa ne odbacuje se mogućnost entomofaga i drugih parazita kao i virusa u borbi protiv šumskih štetnika. Za sada je postignuto to da su naše tvornice već osvojile poluindustrijsku proizvodnju biopreparata što predstavlja uspjeh naše naučnoistraživačke službe. U prelaznoj fazi dok se potpuno ne savladaju teškoće proizvodnje čistih biopreparata, naši stručnjaci preporučuju upotrebu kombiniranih preparata tj. kombinacija biopreparata sa kemijskim sredstvima. I ovakvi preparati imaju očitu prednost pred kemijskim sredstvima koja su u većini slučajeva štetna za ljude i životinje. U kombiniranim preparatima insekticidi se primjenjuju u niskim koncentracijama koje tu opasnost umanjuju. Osim proučavanja novih štetnika i načina njihovog suzbijanja naučno istraživački rad usmjeren je i na naučno određivanje elemenata za prognozu razvoja epidemije kao jednog od bitnih uslova za određivanje i poduzimanje mjera suzbijanja. Saradnja naučno istraživačkih institucija sa terenom je veoma efikasna i gotovo da i nema akcije suzbijanja u kojoj ta služba aktivno ne sudjeluje. Ne smatramo da je naša naučno istraživačka služba zadovoljila i uspjela riješiti sve probleme iz zaštite šuma. No ona je sigurno u 20 poslijeratnih go^ dina u problemima terena nalazila i svoj sadržaj rada i dala znatan prilog rješavanju tih problema. Ona je uspostavila kontakt sa stručnjacima u inostranstvu sa kojima se vrši intenzivna razmjena stručnih publikacija i iskustava. No zbog malog broja naučnoistraživačkog kadra, nisu se mogla obuhvatiti mnoga za nauku važna fundamentalna pitanja, već se naučni radnici morali ograničiti na one probleme čija rješenja je praksa tražila, koji su mogli odmah naći svoju primjenu. Vrijedno je spomenuti da je u Zagrebu održano 1959. god. prvo Jugoslavensko Savjetovanje o zaštiti šuma, i da je na tom savjetovanju sagledana važnost zaštite šuma, najvažniji njeni problemi i dat prijedlog za njenu organizaciju. O tome je objavljena posebna publikacija sa referatima i bogatim podacima o štetama i ekonomskom značenju tih šteta u pojedinim republikama SFR Jugoslavije. FINANCIRANJE Pojedine akcije koje se provode na teritoriju jedne šumarije ili šumskog gospodarstva financira šumsko gospodarstvo. Veće akcije suzbijanja kao na pr. suzbijanje gubara, zlatokraja ili nekih drugih štetnika koji se pojavljuju na većim prostorima zahtijevali su koordiniranu akciju. Stoga je pri Poslovnom udruženju Sum. privrednih organizacija osnovana Komisija za zaštitu šuma, koja okuplja istaknute stručnjake sa terena i iz naučnih ustanova. Ta Komisija razmatra aktualnu problematiku zaštite šuma i daje prijedloge za pojedine akcije. Šumska gospodarstva putem Poslovnog udruženja uplaćuju sredstva za zajedničke troškove (avioni, kern, sredstva) a troškove organizacije suzbijanja na svom terenu snose sama. Poslovno udruženje dobivalo je dosada sredstva za neke akcije i od Saveznog izvršnog vijeća kao i Izvršnog Vijeća Sabora. Potrebno je istaknuti da je Poslovno Udruženje iz sredstava dobivenih od go |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 43 <-- 43 --> PDF |
trebna dobra opazačka služba. Podaci bi se slali u jedan centar (koji se može formirati pri Institutu ili Fakultetu) gdje bi se sređivali i objavljivali i u kome bi se signalizirala opasnost. Danas ovo djelomično obavlja Poslovno udruženje šum. privrednih organizacija, no zbog pomanjkanja potrebnog osoblja, naročito specijalista, ovaj važni posao ne obavlja se dovoljno metodično i sistematski. OPREMA Stručni kadar nije sam po sebi dovoljan za uspješno odvijanje poslova zaštite šuma već je zato potrebna oprema. Pojava epidemije insekata i epifitocija zbiva se na velikim površinama i često u relativno kratko vrijeme one se moraju suzbiti. Zato postoji potreba većeg broja aparata koji će se moći upotrijebiti sa zemlje, a za veće površine potreban je broj aviona i helikoptera. Moderna zaštita šuma zahtijeva i savremenu mehanizaciju. U našoj praksi naročito se udomaćili aparati tipa Fontan, Solo i Schwingfeuer koji se pokazali dovoljno praktični i efikasni za suzbijanje na manjim površinama, rasadnicima i kulturama. Bilo je pokušaja da se na većim površinama primjene avioni naše proizvodnje (Aero 2F i Utva). No još uvijek smo upućeni na strane aparate od kojih se za velike površine naročito pokazao ekonomičan i rentabilan ruski avion AN2. Veoma je pokretan i avion Piper Pawnee koji je proizveden u SAD. U upotrebi su još bili avioni PT-17 i Junkers W-34. Osjeća se pomanjkanje helikoptera koji bi mogao tretirati šumske površine na Kršu i na teško pristupačnim terenima na kojima je tretiranje i s avionima veoma opasno ili nemoguće. NAUČNO ISTRAŽIVAČKI RAD Kao i u svakoj drugoj djelatnosti naučno istraživački rad je i u zaštiti šuma pridonio da su se mogli uspješno riješiti mnogi problemi. U našoj Republici naučno istraživački rad na području zaštite šuma koncentriran je u prvom redu na Šumarskom fakultetu a u novije vrijeme i u Institutu za četinjače u Jastrebarskom. Publiciran je veliki broj radova koji se odnose na biologiju i ekologiju šumskih štetnika gljiva i insekata, na način njihova suzbijanja i na ekonomiku toga suzbijanja. Usavršene su mnoge metode suzbijanja na temelju komparativnih ispitivanja vlastitih i stranih iskustava. Tako je u našoj Republici veoma usavršena metoda suzbijanja štetnika avionima. Od više mogućih načina introdukcije insekticida u sastojine odabrali smo zamagljivanje (toplu metodu) kao dovoljno efikasnu i najjeftiniju. Možemo kazati da smo prvi postigli uspjehe sa veoma malim dozama i koncentracijama insekticida. Veliku pažnju naučni radnici posvetili su proučavanju gradologije insekata, odnosu gradacijskih faza i oštećenja sastojina kao i utvrđivanju elemenata za određivanje brojnosti populacije štetnika. Ekonomičnost akcije suzbijanja zahtijevala je da se posveti veća pažnja određivanju kritičnog broja i njegovu izračunavanju i zato su istraživači dali podesne metode za određivanje ovih elemenata za najznačajnije štetnike naših šuma. Upravo ova proučavanja omogućila su da se kod velikih epidemija, kada nije moguće tretiranjem obuhvatiti velike površine, odaberu one sastojine čije će suzbijanje biti rentabilno. Tehnika suzbijanja aviokemijskom metodom razrađena je u posebnoj publikaciji, a za tu materiju organiziraju se povremeno seminari sa stručnjacima sa terena. Zahvaljujući tome moguće je uštedjeti velika sredstva i postići sa raspoloživim sredstvima i opremom najbolji efekat. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 42 <-- 42 --> PDF |
lenska divljač, zečevi, divlje svinje i od glodavaca miševi i voluharice. U mnogim slučajevima zaštita nije niti bila moguća, a reduciranje divljači na racionalni broj nije se dosljedno provodilo. Naročito su ove štete bile velike u mladim kulturama kao i kulturama brzorastućih lišćara. Sa zadovoljstvom se može konstatirati da su štete od čovjeka, iako još uvijek u nekim krajevima postoje, ipak svedene na minimum. Naročito su svedeni na minimum slučajevi bespravne uzurpacije šumskog zemljišta, prisvajanje glavnih i sporednih šumskih proizvoda i razna oštećivanja stabala. Problem bespravne šumske paše jcš uvijek postoji iako se u posljednje vrijeme primijećuje tendencija smanjenja ove vrste štete. Promjenom političkog sistema i društvenog odnosa koja se zbila u našoj zemlji poslije Oslobođenja, uklonjeni su najvažnije uzroci koji su dovodili do šteta koje je čovjek činio šumi. Prestala je špekulacija političkih grupa na račun šuma i bezobzirna eksploatacija u interesu stranih i domaćih firmi. Eliminirani su elementi koji su dopuštali masovne i grube štete cd čovjeka u našim šumama. Podizanje ekonomske moći našeg radnog čovjeka i nivoa njegovog obrazovanja sigurno su jedan od faktora koji su utjecali na smanjenje šteta od čovjeka. KADROVI Intenzivne akcije suzbijanja štetnika na velikim površinama imale su i tu posljedicu da su se u nju morale uključiti mnogi stručni kadrovi na terenu. Oni su ovladali tehnikom suzbijanja i drugim elementima koji su bili potrebni za uspješno suzbijanje. Naši šumarski stručnjaci poslije rata pridaju podjednaku važnost eksploataciji, uređivanju, uzgajanju i zaštiti šuma, što prije nije bio uvijek slučaj. Postupci zaštite šuma nisu bili uvijek jednostavni pa se osjetila potreba za specijalizacijom pojedinih stručnjaka bilo iz zaštite šuma, šumarske entomologije ili fitopatologije. Uvođenje III stupnja nastave potaklo je u prvom redu šum. radne organizacije da šalju stručnjake na specijalizaciju iz Zaštite šuma u prvom redu zato što nisu uvijek imale mogućnosti za specijalizaciju dvojice ili više stručnjaka i što je ta specijalizacija trajala kraće od studija III stupnja, koji traje dvije godine. Tako danas sva veća šumska gospodarstva imaju specijaliste za zaštitu šuma koji se isključivo bave tim poslovima i koji su u velikim akcijama glavni nosioci stručnih poslova zaštite šuma. Oni predstavljaju veliku pomoć upraviteljima šumarija i velike akcije koje se provode imaju u njima dobre organizatore. Oni također predstavljaju dobru vezu između naučnog kadra u naučnim institucijama i terena. Sve više se osjeća potreba osnivanja jednog dijagnostičko-prognostičkog centra koji bi bez ovakvih stručnjaka jedva mogao uspješno djelovati. Za očekivati je da će i druga gospodarstva poći putem specijalizacije stručnjaka koji će osigurati da se akcije zaštite šuma stručno i s uspjehom provode. Uvijek novi problemi koji se pojavljuju u zaštiti šuma, brže i stručno rješavanje thi problema, davanje na vrijeme uputa za provođenje preventivnih i represivnih mjera, neminovno traži, da svako gospodarstvo imade specijaliste za zaštitu šuma, koji će vršiti poslove dijagnoze, prognoze i sprovođenje preventivnih i represivnih mjera. Spomenuli smo već potrebu dijagnostičko-prognostičkog centra. Zaštita šuma u većini slučajeva mora se koordinirano i organizirano provoditi na teritoriju više gospodarstava. Mjere treba pravovremeno preduzeti, a za to je po~ 514 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Sciapteron tabaniforme Rott., Sesia apiformis CI., Cryptorrhynchus lapathi L., Cossus cossus L., Zeuzera pyrina, i Saperda carcharias i dr. Povremeno su se javljale štete u šumama no u manjem opsegu i na manjim površinama od štitastih ušiju (Šumarija Vrbovec), velikog i malog mrazovca (Operophthera brumata, Hybernia defoliaria), koji su se znali pojaviti i masovno na većim površinama zajedno sa gubarom. No i sami su znali počiniti golobrst (na grabovim sastojinama šumarije Vrbovec, Sum. gospodarstvo Vinkovci). U Gorskom Kotaru nastale su sporadične štete od jelova savijača (Cacoecia murinana) te jelove pipe (Pissodes piceae). Borba protiv potkornjaka nije bila velikog opsega jer se potkornjaci osim malih izuzetaka u Gorskom Kotaru i nekim otocima nisu masovno pojavljivali, usprkos njihovog stalnog prisustva u normalncm broju. Suzbijanje Ips typographusa vršeno je u okolici Samobora, manje akcije poduzete su u Gorskom Kotaru protiv Ips curvidensa i pokusne akcije na Lošinju protiv Myelophilusapiniperde i M. minora. Primjena aparata Schwingfoga protiv jelova savijača u Gorskom Kotaru Suzbijanje štetnika u šumama provodilo se uglavnom kemijskim sredstvima domaće proizvodnje na bazi DDT-a i HCH (klorirani ugljikovodici). Prvo suzbijanje gubara poslije rata izvršeno je sa preparatom DDT američke provenijencije 1947. god. No već slijedeće godine proizvela je tvornica Chromos u Zagrebu domaći preparat »Pan ta kan«, koji je u raznim koncentracijama i formama našao široku upotrebu u šumarstvu. Kombinacija ovoga preparata sa HCH pod imenom »Pantacid « također se uspješno primjenjivala u zaštiti šuma. No pored spomenutih preparata naša industrija dala je i veći broj drugih preparata insekticida, akaricida, rodenticida, fungicida, baktericida i herbicida, koji su se sa uspjehom upotrebljavali u zaštiti šuma. Preparate za zamagljivanje aerosoli bez emulgatora najviše su upotrebljavali u aviometodi. Pored »Chromosa« takve preparate proizvodila je »Zorka« Sabac. Veliki problem zaštite šuma predstavljaju divljač i glodavci. No usprkos poduzetih mjera gubici su bili znatni a najveće štete pričinjavaju srneća i je 513 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 40 <-- 40 --> PDF |
topolin savijač, neke vrste iz familije Geometridae i Noctuidae) ubrzo riješeni ali su neki (Argyresthia fundella na jeli, Melanophyla picta na topoli, Stereonichus fraxini na jasenu) dosada ostali neriješeni i predstavljaju opasnost još uvijek za šumske sastojine i kulture. Najveći napredak sigurno je učinjen u suzbijanju defolijatora šumskog drveća, naročito najmasovnijeg neprijatelja hrastovih šuma gubara (Lymantria dispar) i njegovih pratilaca zlatokraja (Euproctis chrysorrhoea L.), hrastova savijača (Tortrix viridana) i dr. Značenje ovih štetnika može se procijeniti po akcijama koje su protiv njih poduzimane. Od 1947. god. pa do 1965. rasle su površine na kojima su ovi štetnici suzbijani. U tabeli br. 1. iskazane su te površine samo za aviotretiranje no velike površine tretirane su aparatima sa zemlje a u početnoj fazi vršeno je i suzbijanje mehaničkim putem. Tabela 1 AVIOTRETIRANJE ŠUMA U RAZDOBLJU 1947—1964. GODINE Godina SFR Jugoslavija ha SR Hrvatska ha 1947 243 1948 2.526 1949 24.216 1950 6.168 1952 6.586 1953 2.160 1954 18.514 6.010 1955 35.674 1956 1957 132.518 + 8.287 167.434 voćnjaka 12.071 14.771 1958 1959 1960 1961 1962 7.915 7.131 656 5.740 2.050 7.915 5.081 656 5.740 — od toga 2.562 zlatokraj od toga 3.308 zlatokraj borov četnjak i gnjezdar od toga 5.100 hr. savijač, osa listarica i geometride 640 ha gubar i jas. pipa 1963 1964 21.443 142.622 + 1.800 voćnjaka 13.480 75.728 od toga 5.480 hr. savijač i geometride od toga 3.317 ha prskano suzbijan gubar i geometride (naročito veliki i mali mrazovac) Aviometoda je danas u zaštiti šuma prihvaćena kao efikasna i rentabilna i primjenjuje se na velikim površinama. Naši stručnjaci postigli su velika iskustva na tom području i zahvaljujući tome zadovoljavajući uspjeh. Velika je lista štetnika iz klase Heksapoda pa ih nije moguće ovdje sve nabrojiti. No smatramo da je potrebno pored već spomenutih štetnika istaći borova četnjaka (Thaumatopoea pitiyocampa) i borova savijača (Evetria buoliana) koji predstavljaju konstantnu opasnost za borove kulture na Kršu i van njega. Kao i kod gljivičnih oboljenja intenzivna zaštita posvećena je plantažama topola. Od velikog broja štetnika akcije zaštite usredotočile su se protiv defolijatora topole: Malasoma populi L., Sarrothripus dilutana L Phylodecta vitellinae, Galeruca lineola Fbr., Pygaera anastomosis, Stilpnotia Salicis kao i protiv štetnika debla |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Mislimo tu u prvome redu na suzbijanje bolesti i štetnika šumskog drveća, te suzbijanju korova i šteta od divljači. Nismo do sada uspjeli da spriječimo širenje nekih opasnih bolesti kao što je brijestova holandska bolest (Graphium ulmi) zatim raka topoline kore (Dothichiza populea) i raka kestenove kore (Endothia parasitica), u prvom redu stoga što ovi problemi još niti naučno nisu riješeni. No zato smo u suzbijanju nekih bolesti u rasadnicima (Fusarium vrste, Lophodermium) učinili toliko, da su se štete od ovih bolesti svele na minimum. Naročito se poklanja pažnja organiziranoj zaštiti topola radi sprečavanja i ublažavanja posljedica bolesti koje prouzrokuju gljivični organizmi (Dothichiza populea, Cytospora chrysosperma i Melampsora spp. i dr.). Zakonskim propisima regulisano je pitanje unutrašnjeg i vanjskog karantena, izvode se preventivne i represivne mjere, organizira opažačka i obavještajna služba. Selekcioneri su naročito aktivni kod izbora otpornih produktivnih klonova. Avioni AN2 u akciji Ne želim time reći da je sa službom zaštite od gljivičnih oboljenja sve u najboljem redu. Još uvijek ponegdje postoji mišljenje da su mjere zaštite skupe. Još uvijek ima slučajeva da se proizvodnja sadnog materijala prepušta isključivo prirodi. Šumarske inspekcije nisu bile dovoljno brojno jake da bi mogle vršiti efikasnu kontrolu o vršenju zakonskih propisa iz područja zaštite. Pomanjkanje stručnjaka iz šumarske litopatologije veoma se osjeća. Više nego drugdje potrebni su ovdje specijalisti, kojih na žalost nema dovoljno ni u institutima ni na Fakultetu. U posljednjih 20 godina naročito se napredovalo u organizaciji provedenih mjera borbe protih štetnih insekata. U tome periodu usprkos intenzivnih mjera pojavilo se nekoliko novih problema od kojih su neki (hrastova osa listarica Apethymus abdominalis, Pygaera anastomosis na topoli, Gypsonoma aceriana, |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 38 <-- 38 --> PDF |
čajeva trebaju da počnu od zaštite šumskog tla. Dovoljno je spomenuti da je po jednoj procjeni u SR Sloveniji ugroženo od erozije 3700 km2, da je problem erozije u SR Srbiji problem broj jedan, a da je SR Hrvatska jedna od zemalja koja je u Evropi najjače ugrožena od erozije. U našoj je Republici tek 34% od ukupne površine sposobno za poljoprivrednu i šumsku proizvodnju. Ukupne gubitke od erozije u poljoprivredi, šumarstvu i industriji uključujući štete na komunikacijama, veoma je teško procijeniti, ali je sigurno da su to višemilijardske sume. Sa pravom smatramo da su erozije i bujice naše veliko nack> nalno zlo. Grijeh je to naslijeđen iz prošlosti i velikim dijelom posljedica devastacije šuma i neracionalnog gospodarenja biljnim zaštitnim pokrivačem. Sprečavanje erozije i bujica usredotočeno je u prvome redu na akumulacijske bazene, hidrocentrale i na zaštitu željezničkih i cestovnih komunikacija, no smatramo da je na ovome području potrebno mnogo više učiniti nego što se do sada činilo. U SR Hrvatskoj registrirano je oko 75 bujičnih područja sa bujičnim slivom od 360.000 ha. Radovi uređivanja bujica bili su veoma ograničeni (Buzet, Zrmanja, Peruće), a da bi se moglo spriječiti stvaranje novih početaka bujica i novih površina erodiranih terena. Posebno pitanje jest pitanje Krša. Osim zakona o zabrani i držanju koza, jedva da bi se nešto više moglo reći o rješavanju ovog problema, koji je aktutalan za više od 2,000.000 ha površine samo u SR Hrvatskoj. Iako je u posljednjem 20-godišnjem periodu održano nekoliko vrlo uspjelih savjetovanja od kojih treba naročito spomenuti ono iz godine 1957., dalje od pismenih zaključaka nije se išlo. To se može shvatiti s obzirom na mnogo prioritetnije zadatke u oblasti naše privrede i industrije. No da li je zbog toga opravdana stagnacija i pasivnost onih kojih se neposredno zainteresirani za opću melioraciju Krša? Iako su za rješavanje ovog veoma kompleksnog problema potrebni napori čitave zajednice, ne treba zaboraviti da Krš nije siromah koga treba darivati, već na njemu postoje nedovoljno korištena prirodna bogatstva i mogućnosti poljoprivredne proizvodnje (voćarstvo, povrćarstvo, vinogradarstvo, stočarstvo), a da ne govorimo o unapređenju turizma za koje na ovom području postoje najbolji uslovi. Postoje dovoljno obrazložene ideje o tome kako da se krško područje unaprijedi. Potrebna je zato ustaljena i dugoročna politika, nju treba definirati i otpočeti sa sprovođenjem što prije to bolje. Govorimo ovdje o Kršu zato što je Krš problem u kome šumarstvo predstavlja također jedan od važnih faktora u kompleksu melioracije Krša. Zaštita kultura i šumske vegetacije na Kršu jedan je od uvjeta za zaustavljanje progresivnog toka degredacije Krša, i u svakom planu melioracije, zaštita će prethoditi svim ostalim mjerama, koja će se preduzimati za melioraciju krških područja. Poseban važan problem predstavljaju šumski požari. Statistika pokazuje da najveći postotak požara uzrokuje čovjek, veliki broj željeznice a ostali uzroci nisu uvijek poznati. U našoj republici pored propisa za sprečavanje šumskih požara nedovoljno se koriste sredstva propagande, filmovi i predavanja kojima se moglo utjecati na promjenu shvatanja ljudi prema šumi, koji bi doveo do smanjenja broja požara. No i u domeni uzgajanja šuma i uređivanja šuma ne koriste se dovoljno preventivne, biološke i tehničke mjere da bi se onemogućio ovako veliki broj požara. Iako se u sprečavanju šteta od abiotskih faktora ne može reći da smo poduzeli sve što je moguće, u domeni biotskih faktora učinilo se mnogo više. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Obimni plan povećanja kapaciteta postojećih šuma i poboljšanja njihove strukture u prirodnim šumama, izrazita orijentacija na proizvodnju plantažnim uzgojem brzorastućih lišćara i intenzivni uzgoj četinjara, zahtijeva stalnu brigu za selektivnost i dobro zdravstveno stanje sjemenskog i sadnog materijala te stalnu zaštitu kultura i sastojina u toku proizvodnje. Propusti u planu zaštite šuma mogu izazvati velike gubitke, povećanje troškova proizvodnje, a u nekim slučajevima cijela proizvodnja može doći u pitanje. Iako smo istakli u prvome redu značenje zaštite šuma za proizvodnju, imajući u vidu ekonomski efekat, nikada ne treba smetnuti sa uma nedovoljno procijenjeno značenje šuma za reguliranje vodnog režima, utjecaj šuma na klimu, njenu važnost za druge privredne djelatnosti, sprečavanje erozije, rekreaciju ljudi itd. Sve nas ovo upućuje da bi se propusti u domeni zaštite šuma višestruko osvetili, tim više što uslijed jednog propusta nastaje lančana reakcija pa se onda štete nižu jedna za drugom. Da bismo bar približno stekli sliku o problemima zaštite šuma u našoj Republici za proteklih 20 godina donosimo ove probleme u slijedećem poglavlju u veoma skraćenom obliku. NAJVAŽNIJI PROBLEMI ZAŠTITE SUMA U PROTEKLIH 20 GODINA Kad govorimo o štetama čini nam se da se najteže osvećuju propusti koji se odnose na šumsko tlo. Razumljivo je to stoga jer šuma na tlu raste a taj rast omogućuju fizikalna, kemijska i biološka svojstva šumskog tla. Prejaki intenzitet sječa ili pogreške učinjene na drugi način u domeni uzgoja, uređivanja i eksploatacije šuma mogu da dovedu do takvih štetnih posljedica u odnosu na šumsko tlo, da svako prirodno pomlađivanje a i umjetno pošumljavanje iziskuje povećane troškove ili biva onemogućeno. Na to se nadovezuje velika opasnost erozije koje u našoj zemlji a naročito u nekim republikama predstavljaju veoma težak problem. Sprečavanje erozije i bujica u većini slu- Zamagljivanje poplavljene kulture topole — Foto: M. Vasić 5C9 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 36 <-- 36 --> PDF |
KRATKI OSVRT NA ZAŠTITU ŠUMA U RAZDOBLJU OD 1945. DO 1965. GODINE Prof. MILAN ANDROIC UVOD Jedna od karakteristika savremenog proizvodnog procesa sastoji se u tome da se taj proces jednomjerno i nesmetano odvija u svim svojim fazama, ne stvarajući zastoje koji dovode do neiskorišćenosti kapaciteta i smanjenja količine konačnog proizvoda. Da bi proizvodni proces tekao po planu i nesmetano treba unaprijed preduzeti mjere da se spriječi svaki eventualni zastoj, ili ako je on već nastao da se što prije uklone uzroci i rad nesmetano nastavi. Iako ova djelatnost ne spada neposredno u proizvodnju, proizvodnja s njom mora računati želimo li da zaista proizvedemo robu u količini i kvaliteti koje smo planirali. Ovu ulogu u šumskoj proizvodnji, koja je u svakom slučaju specifična, ima zaštita šuma. Upravo stoga što proizvodnja u šumarstvu ovisi i o nekim prirodnim faktorima koji nisu potpuno u rukama čovjeka, što je proizvodni proces po vremenu veoma dug a zbiva se na ogromnim prostranstvima, gotovo se ne može reći da će u toku proizvodnog procesa od osnivanja sastojina do sječe i prerade sve teći nesmetano i da bar u jednoj fazi ili u jednom vremenu nećemo biti prisiljeni pored svih preventivnih mjera pribjeći i represivnim mjerama. Ukoliko je ta djelatnost intenzivnija štete će biti manje a proizvodnja veća. Postojanje, dakle, službe zaštite šuma neophodno je za nesmetanu proizvodnju bez obzira na njenu povremenu i ne uvijek jednaku po>trebu. Prema stupnju organizacije i opremljenosti zaštite šuma moglo bi se donekle zaključiti na intenzivnost, savremenost i napredak u šumskoj proizvodnji. Želimo reći da ne može biti napredne šumske proizvodnje bez dobro organizirane zaštite šuma a tamo gdje je zaštita takva, teško bi se moglo posumnjati u napredak ove privredne djelatnosti. U proteklih 20 godina u našoj Republici i u našoj zemlji mnogo se učinilo na polju zaštite šuma. Provedene su mnoge akcije sprečavanja i suzbijanja šteta, intenziviran je naučno istraživački rad, a što je najvažnije promijenilo se shvatanje o značenju i važnosti zaštite šuma. Sigurno da ovakav pozitivan odnos prema zaštiti šuma proizlazi dijelom iz deficitarnosti drva kao sirovine, ali je taj odnos velikim dijelom posljedica prihvatanja i uvođenja savremenih mjera u uzgajanju, uređivanju i iskorišćavanju šuma u proteklom dvadesetgodišnjem periodu. Bez zaštite šuma ne može se zamisliti savremeni uzgoj, uređivanje i iskorišćavanje a njena važnost naročito dolazi do izražaja u uzgoju brzorastućih lišćara i četinjara. Zahvaljujući upravo tome zaštita šuma dobila je u posljednjih 20 godina vidno mjesto u aktivnosti šumarskih radnih organizacija. Danas sigurno možemo reći, da smo se po akcijama koje provodimo u zaštiti šuma od rasadnika do stovarišta približili drugim naprednim zemljama Evrope. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 35 <-- 35 --> PDF |
A dok se to pitanje ne riješi, neće se riješiti ni položaj šumarstva na Kršu. Da li sredstva pribaviti oba vezivanjem, putem posebnih propisa lokalnih organa te ostalih korisnika i zainteresiranih (turizam, vodoprivreda, elektroprivreda itd.) na izdvajanje sredstava po određenom ključu u (strogo namjenske) fondove za podizanje i zaštitu šuma ili pak na neki drugi način — to je stvar diskusije. No sigurno je da ovo treba nekako što hitnije riješiti, jer oslanjanje samo na opće konstatacije i preporuke, kako smo se osvjedočili, ne vodi ničemu. Stanje u koje je dovedeno šumarstvo .1 Dalmaciji i podržavanje takvog stanja ne može se ničim opravdati; najmanje tvrdnjama (kojih je bilo i kojih još ima), da je ulaganje u ovo područje ekonomski neopravdano. Treba da konačno postane jasno da podizanje šuma na Kršu daje svoje ekonomske efekte, bilo da se radi o onim indirektnim ili direktnim i da ispol javan je tih ekonomskih efekata nije više vezano za neke duge rokove, koji se navodno u doglednoj budućnosti ne daju sagledati. SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE SR SRBIJE IZDAO JE VIŠEJEZIČNI REČNIK ŠUMARSKIH STRUČNIH IZRAZA I POJMOVA od dipl. ing. Ante Radovčića Rečnik se sastoji iz pet dolova: 1 deo: Srpskohrvatsko-englesko-francusko-ncmački rečnik šumskih termina 2 deo: Englesko-srpskohrvatski rečnik (indeks) 3 deo: Francusko-srpskohrvatski rečnik (indeks) 4 deo: Nemačko-srpskohrvatski rečnik (indeks) 5 deo: Indeks latinskih naziva šumskih vrsta drveta. Rečnik je džepnog formata, u kartonskom povezu i sadrži oko 1.900 srpskohrvatskih, 2.300 engleskih, 2.200 francuskih i 2.300 nemačkih stručnih izraza iz oblasti gajenja šuma, iskorišćavanja, zaštite, uređivanja šuma, lovstva, prerade drveta i pratećih delatnosti u šumarstvu. c e n a je — za pojedince 1.500 dinara ili N. 15 din. — za radne zajednice 2.500 dinara ili N. 25 din. Porudžbine slati na adresu: Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije SR Srbije -- Beograd. Redakcija »ŠUMARSTVO « — Kn. Miloša br. 7/1II. tek. rn. 604-8-290 Kako je tiraž ograničen, porudžbine izvršiti na vreme. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 34 <-- 34 --> PDF |
dranske kulture i melioraciju Krša. Rješavanje naučne problematike sa područja šumarstva na teritoriju Dalmacije je ovim svedeno na djelovanje jednog istraživača, od ukupno šestorice, koji su radili 1952. god. Stanica na Rijeci je prestala postojati. Ovakva nestabilnost u organizaciji, a pogotovu neredovito i nedovoljno financiranje odrazilo se na obim i kontinuitet istraživanja. Vrlo je rijedak slučaj da se pojedini rad mogao okončati. Naprotiv, redovito su započeti radovi prekinuti uslijed pomanjkanja sredstava i na taj način su napušteni mnogi terenski eksperimentalni objekti. Prvo djelovanje Instituta odnosilo se na radove oko introdukcije stranih vrsta, zatim na fitocenoloiška, pedološka i šumsko-vegetacijska istraživanja. Slijede zatim radovi istraživanja melioracije makija, metoda uzgoja raznih vrsta drveća i grmlja, tehnike pošumljavanja i regeneracije degradiranih šuma. Posebni radovi se odnose na istraživanja i kartiranja stanja vegetacije, njenih degredacijskih stadija te ekoloških odnosa koji vladaju na Kršu. Isto tako su vršena istraživanja u pravcu pomlađivanja, sastojina alepskog bora, kao i metoda melioracije ekstremno degradiranih površina i gariga. ZAKLJUČAK Iz navedenog prikaza proizlazi da položaj šumarstva u Dalmaciji postaje iz godine u godinu sve teži i taj proces njegovog nazadovanja traje već preko jednog decenija. Kao rezultat takvog stanja dolazi, ne samo do paraliziranja radova na podizanju i regeneraciji šuma, već i do likvidacije svih onih djelatnosti koje su trebale da služe unapređenju te osnovne djelatnosti. Sto je uzrok ovakvom stanju i kako sadašnju situaciju usmjeriti na bolje? Čini se, da je bit problema u tome, što šumarstvo na Kršu ne može opstojati kao privredna djelatnost koja bazu za svoje poslovanje treba na nađe u iskorištavanju postojećih šuma i šumskih površina, jer su to najvećim dijelom degradirane površine, iz kojih se može ostvariti samo minimalan prihod, a njihovo stanje je takvo, da zahtijeva određena ulaganja. Ti prihodi nisu dovoljni ni za održavanje postojećeg stanja, a kamo li za njegovo unapređenje i asaniranje. Dakle, šumarstvo u Dalmaciji u sadašnjem momentu tj. dok valoriziranjem šumskog fonda ne stvori bazu za gospodarenje, može postojati i prosperirati kao privredna organizacija uglavnom na temelju uslužne djelatnosti te da kao stručna organizacija realizira ulaganja namijenjena, podizanju novih, te obnovi i rekonstrukciji postojećih šuma. To je uostalom bio osnovni zadatak šumarstva na Kršu, otkada ono postoji kao organizirana djelatnost. Položaj u kome se šumarstvo našlo posljednjih godina i sve negativne popratne posljedice proističu zapravo iz toga što nije riješeno na koji način da se osiguraju sredstva za ulaganja. Odumiranjem i gašenjem centralnih institucija i fondova, preko kojih je ranije zajednica administrativnim putem osiguravala ta ulaganja, nije se u novim uslovima društvenog i privrednog razvoja našlo adekvatno rješenje da ta ulaganja i dalje budu osigurana kao nužna, ne samo sa lokalnog, već i sa šireg društvenog stanovišta. Proklamiran je princip da ulaganja u šumarstvo na Kršu treba da preuzmu oni kojima ono pruža direktnu ili indirektnu korist, misleći pri tome u prvom redu na komune, turističke i ostale privredne organizacije i službe, a da paralelno s tim nije precizirano kako da se ovaj princip sprovede u život. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 33 <-- 33 --> PDF |
u kojoj je većina đaka bila izvan njenog područja, pa je njeno postojanje dovedeno u pitanje. Nakon četverogodišnjih diskusija u kojima se pokušavalo naći suosnivače na nivou lokalnih, republičkih i saveznih organa šumarstva, a koje nisu uspjele dovesti do konkretnog rješenja, škola je konačno u ovoj, 1965. god., prestala djelovati. Pored Srednje šumarske škole, 1948. god. je osnovana u Sinju i Lugarska škola, koja je slijedeće godine prenesena u Split, ali je 1950. ukinuta. Međutim, kako je postojala trajna potreba da se lugarski kadar i dalje osposobljava, Šumarski inspektorat u Splitu, a na inicijativu Šumarskog kluba, osniva stalni jednogodišnji Lugarski tečaj pri Srednjoj šumarskoj školi. Broj uposlenog inžinjerskog i tehničarskog kadra u raznim šumarskim institucijama rastao je do 1952. god., a od tada se postepeno počeo osipati. Doduše, njegovo osipanje najvećim dijelom se odnosilo na centralne institucije (Gospodarstvo, Inspektorat) i organizacije koje su služile unapređenju šumarstva (Institut, Škola, Sekcija za uređivanje šuma) radi njihovog ukidanja, dok je u osnovnim terenskim organizacijama — šumarijama — opadanje broja uposlenih stručnjaka bilo manje iz razloga što su one oduvijek imale minimalan broj stručnjaka (jedan inžinjer i jedan do dva tehničara u prosjeku), koji se i nije mogao bitno smanjivati. Karakteristično je, međutim, da slabljenjem i ukidanjem pojedinih institucija taj kadar nije otišao u osnovne privredne organizacije i njih ojačao, već se uposlio izvan Dalmacije ili se prekvalificirao (ovo posljednje osobito vrijedi za tehničare) i to iz razloga što u Dalmaciji više nije mogao naći zaposlenje u struci. NAUCNO-ISTRAŽIVACKI RA D U poslijeratnom periodu sve više dolazi do izražaja potreba povezanosti šumarske operative, nauke i nastave, jer su pred šumarstvo iskrsli mnogobrojni problemi koje je trebalo rješavati zajedničkim nastojanjima. Rezultat toga bio je osnivanje naučnih šumarskih ustanova po Republikama, među kojima 1947. god. i Instituta za šumsku melioraciju Krša pod rukovodstvom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva FNRJ sa sjedištem u Splitu, te sa terenskim stanicama u Mostaru, Trstenom kod Dubrovnika i Rijeci. Godine 1949. osniva se u sklopu Instituta i Zavod za planinske šume u Ljubljani. Ovako organizirani Institut je djelovao do sredine 1950. god. kada, nakon rasformiranja saveznog Ministarstva šumarstva, jednim dijelom prelazi u sklop Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, gdje je formiran Institut za eksperimentalno šumarstvo sa stanicama u Splitu, Trstenom i Rijeci. Stanica u Mostaru pripojena je Institutu za naučna istraživanja u šumarstvu u Sarajevu, a Zavod za planinske šume Gozdarskom institutu Slovenije. Provođenjem intencije da instituti budu ustanove sa samostalnim financiranjem, opstanak Instituta u okviru Akademije je doveden u pitanje, te je u takvoj situaciji došlo u maju 1957. god. do ukidanja centra Instituta u Zagrebu. Arboretum Trsteno ostaje i dalje objekt Akademije, a Stanice u Splitu i na Rijeci se pripajaju Institutu za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu. Sve manje sredstava namijenjenih istraživanjima u oblasti Krša dovelo je do toga da je djelovanje stanica u Splitu i na Rijeci bilo jako skučeno i neefikasno, te u takvim uslovima dolazi u januaru 1963. god. do pripajanja splitske Stanice Institutu za jadranske kulture, koji preuzimanjem istraživačkog sektora na polju šumarstva u Dalmaciji mijenja i svoj naziv u Institut za ja 505 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 32 <-- 32 --> PDF |
U čitavom ovom poslijeratnom periodu djelovanja bujičarske službe, izbor objekata diktirala je u prvom redu potreba da se zaštite komunikacije i po ljoprivredne površine. Zadnjih godina dolazi do izražaja još jedan važan fak tor, koji ima odlučan značaj: podizanje novih hidroelektrana nužno uvjetuje proširenje kruga djelovanja na uža i šira područja akumulacija. Građevni i kul turni radovi, u prvom redu restauracija devastiranih šumskih površina, treba da dovedu režim voda u što je moguće normalnije stanje, kako bi se spriječile štete koje bujice redovito nanose. Da bi se debila približno slika o obimu radova izvedenih od 1955. do 1965. god. navest će se ovi podaci« kubatura zidova za pregrade, regulacije itd. 11.930 m3; zemljoradnje 101.600 m3; vjetrobrani pojasevi u poljima 163 km; pošumljavanja u slivovima 232 ha, sve u ukupnoj vrijednosti od 1,068,000.000 din, preračunato na današnje cijene. RADOVI NA UREĐIVANJU SUMA Prvi temelj za radove na uređivanju šuma postavljen je osnutkom posebnog odjela kojemu je povjeren ovaj zadatak kod Šumskog gospodarstva »Dalmacija « u 1951. god. Odjel se u slijedećim godinama organizacijski ojačao, tako da je sa svojih 5 visoko-kvalificiranih stručnjaka mogao obavljati postavljene zadatke. U 1956. god. on se reorganizira u Sekciju za uređivanje šuma, kao organ Sekretarijata za šumarstvo NRH, koji djeluje do 1963., kada Sekciju preuzima Poslovno udruženje šumsko-privrednih organizacija. U ovoj formi Sekcija djeluje do njenog rasformiranja 1964. god. Glavno težište radova Sekcije odnosi se na prostorno uređivanje suvislih šumskih kompleksa, određivanje drvnih masa šikara i makija, te na reambulaciju međa posjeda općenarodne imovine i izmjeru uzurpacija. Međutim, već 1956. Sekcija izvodi uređajne radove na Plitvicama, oko Karlovca i u Spačvi, a uslijed pomanjkanja financijskih sredstava za radove kod pojedinih šumarija u Dalmaciji proširuje to djelovanje izvan svog područja i na teritorij Drvara, Našica, Glamoča i Delnica. STRUČNO ŠKOLSTVO I KADROVI Uviđajući potrebu stručnih kadrova, posebno na Kršu, Oblasni NO za Dalmaciju osniva 1946. god. kršku šumarsku školu u Drnišu, koja prve godine djeluje kao jednogodišnja, ali se već slijedeće pretvara u dovogodišnju. Međutim, manjak specijaliziranog stručnog kadra uopće na krškom području Jugoslavije potiče Ministarstvo šumarstva FNRJ da 1948. god. proširi djelovanje ove škole osnutkom nove, četverogodišnje, u Splitu pod nazivom Savezna srednja šumarska škola za Krš. Interes za pohađanje ove škole je rastao iz godine u godinu, posebno đaka iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, tako da je cd 90 upisanih u prvoj godini, njihov ukupan broj rastao na 147 u 1951/52. šk. godini, na 153 u 1955/56. i na 211 u šk. godini 1958/59. Rad škole je poprimio poseban intenzitet početkom I960., kada je iz provizorija prešla u novu prikladnu zgradu oko koje se nalaze objekti za praktičnu nastavu. Reorganizacijom državne uprave 1950. god. škola prelazi pod republičko Ministarstvo šumarstva, da bi kasnije, 1953. god. prešla pod kompentenciju i budžet Narodnog odbora kotara i konačno Narodnog odbora Općine Split. Općina Split nije bila zainteresirana da sama snosi troškove financiranja škole 504 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 31 <-- 31 --> PDF |
grafikoni u kojima su sabrani podaci za cijelu Dalmaciju za period 1945—1964. i posebno za područje Splita, Knina i Imotskog. U prvim poslijeratnim godinama, pošumljavanja su skoro isključivo obavljana dobrovoljnim radom, ali prelaskom na realizaciju petogodišnjeg plana i osiguranjem novčanih sredstava intenzitet radova se znatno pojačava. U trogodišnjem razdoblju 1945—47. pošumljeno je ukupno 1.325 ha ili u prosjeku 440 ha godišnje. Međutim, u periodu 1948—1955. tj. u razdoblju kada je šumarstvo u Dalmaciji bilo organizacijski najsređenije i dok je postojao fond za pošumljavanja, obuhvaćena je površina od 13.500 ha ili u prosjeku 1.680 ha godišnje. Dalje, u periodu 1955—1964. jasno je vidljivo opadanje intenziteta radova; pošumljeno je svega 2.263 ha ili u prosjeku oko 250 ha godišnje. U razdoblju opsežnijih radova, između 1948. i 1955, među koje spadaju i meliorativni radovi u šikarama, bilježi se i znatno proširivanje rasadnik a i proizvodnja sadnica. Od dva rasadnika površine 38 ari sa proizvodnjom od 480.000 sadnica u 1945. god., prelazi se u 1953. god. na 22 rasadnika površine 2.850 ari sa proizvodnjom preko 12 mil. sadnica. Dok obim pošumljavanja iz godine u godinu opada, dotle s druge strane požarevi uništavaju sve veće površine. Ovome je razlog sve intenzivniji razvoj turizma u jadranskom području te nepoduzimanje odgovarajućih mjera zaštite šumskih povrišna. Šumarstvo, u situaciji u kojoj se nalazi, nema za to djelovanje ni tehničkih ni materijalnih mogućnosti. Kako su razvojem turizma rasle i štete od šumskih požareva najbolje nam pokazuje podatak, da je u periodu 1947—1960, bilo ukupno 235 šumskih požareva ili prosječno 18 godišnje, a u periodu 1960—1964. (koji je obilježen naglim porastom turističkog prometa), 430 požareva ili prosječno 86 godišnje. Stete od požareva iz godine u godinu se povećavaju i uglavnom su njima zahvaćene najkvalitetnije, borove šume, a koje su locirane upravo u predjelima najviše frekventiranim po turistima. Prema podacima Odsjeka Narodne odbrane Kotarske skupštine Split, u periodu 1962—1964. god. požarom je zahvaćeno 2.123 ha borovih šuma, a u istom periodu je pošumljeno samo 860 ha. Formalna procjena štete za posljednjih 5 godina iznosi oko 260 mil. dinara, ali ona je nerealno obračunata, te prema ocjeni istog Odsjeka iznosi preko 1 milijarde. Koordinacijski odbor šumskih gospodarstava Dalmacije raspolaže podacima prema kojim je u posljednjih 7 godina uništeno oko 5.000 ha borove šume, a u istom razdoblju pošumljeno je samo oko 1.750 ha. RADOVI NA UREĐENJU BUJICA Nakon 1945. god., pa sve do izdvajanja šumarske službe iz Oblasnog NOO-a za Dalmaciju i formiranja Uprave za pošumljavanje, uređenjem bujica rukovodi Povjereništvo za poljoprivredu i šumarstvo u sklopu Oblasnog NO-a. U martu 1950. bujičarska služba prelazi u Komitet za vodoprivredu Hrvatske, a za Dalmaciju poslove uređenja bujica preuzima Vodograđevno poduzeće »Melioracija «. Od 1952. god. ova služba se organizacijski nalazi u sklopu vodoprivrede (Uprava za vodoprivredu NRH — Vodoprivredni odjeljak Split). Ukidanjem odjeljka početkom 1962. god., bujičarstvo je u sklopu Opće vodne zajednice za korištenje voda dalmatinskih slivova. 503 |