DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 45     <-- 45 -->        PDF

spodarstva izdvajala jedan dio za naučnoistraživački rad, koji se odnosio na
pitanje štetnika, čije suzbijanje je ono organiziralo.


Dali smo kratki prikaz o najvažnijim problemima iz zaštite šuma za proteklih
20 godina u nekim najvažnijim akcijama, o kadrovima, opremi, naučnoistraživačkom
radu, te financiranju akcija zaštite šuma. Iako> skroman ovaj prikaz
pokazuje da je rad na zaštiti šuma bio stalna briga radnih organizacija u
šumarstvu, naučnih ustanova i Poslovnog udruženja. U odnosu na predratni
period, posljednjih 20 godina učinjen je veliki napredak koji se očituje u broju
i opsegu provedenih akcija suzbijanja šteta, u broju specijaliziranog kadra koji
je za to vrijeme izobražen i koji je u stalnom porastu, u naučno-istraživačkoj
djelatnosti na području zaštite šuma kao i publikacijama radova koji su u tih
20 godina izašli iz štampe.


Upravo ta intenzivna aktivnost zaštite šuma pokazuje da je naše šumarstvo
u 20 godina poslijeratnog perioda krenulo novim putovima kojima će se ova
dosada zaostala grana naše privrede unaprijediti i dobiti ono mjesto koje po
svojoj važnosti i značenju za naše društvo i zaslužuje.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 28     <-- 28 -->        PDF

DJELOVANJE ŠUMSKO-GOSPODARSKIH ORGANIZACIJA


Poznato je, da se organizacija šumarstva u Dalmaciji, jednako kao i u
Republici, od oslobođenja do danas nekoliko puta mijenjala. Sve te reorganizacije
uslijedile su kao posljedica odluka viših, republičkih organa i prilagođavale
se općim društvenim kretanjima u našoj zemlji. Kako se pojedina forma
tih organizacija uklapala u prilike šumarstva na Kršu. i kako mu je odgovarala,
to je drugo pitanje. U svakom slučaju, činjenica je, da je šumarstvo u
Dalmaciji doživjelo svoj najveći uspon između 1951. i 1953. godine, kada je
bilo sjedinjeno u jedinstvenom šumskom gospodarstvu.


Dok se je sve tamo do 1961. godine šumarstvo u Dalmaciji uklapalo u neki
opći organizacijski sistem, koji je ipak kao sistem postojao (bez obzira koliko
je odgovarao specifičnim prilikama), dotle je od tada, pa naprijed, ono postajalo
sve nejedinstvenije po organizacijskoj formi, ne samo u odnosu na ostale
šumarske organizacije u Republici, nego i unutar područja Dalmacije. Što je
najgore, ta nejedinstvenost nije bila posljedica nekog usklađenja sa posebnim
prilikama pojedinih rajona, nego rezultat slabljenja i stihije koja je u tom pogledu
postajala sve izrazitija.


Neposredno poslije Oslobođenja, nosioci šumarske djelatnosti su šumarski
referenti u Okružnim i Kotarskim Narodnim odborima. Već u 1947. god. ova
služba se razdvaja na republički i lokalni sektor. Ovaj posljednji predstavljaju
kotarski šumarski referenti sa potrebnim brojem lugarskog osoblja, a republički
je organiziran u obliku Uprave za pošumljavanje i bujičarstvo u Splitu sa terenskim
sekcijama (Zadar, Knin, Split, Muć, Sinj, Imotski i Korčula). Republički
sektor se 1949. godine ukida, da bi 1950. god. opet oživio u obliku Šumskog
gospodarstva »Dalmacije«, koje u svom sklopu ima Šumarije u Zadru,
Šibeniku, Kninu, Splitu, Sinju, Imotskom i Hvaru, a pored ovih i dalje postoje
lokalni organi šumarske službe.


Ovaj period traženja pogodne organizacije traje sve do konca 1951. godine,
kada se likvidira podjela na lokalni i republički sektor i kada se upravljanje
i gospodarenje nad šumama općenarodne imovine povjerava Šumskom gospodarstvu
»Dalmacija«, odnosno spomenutim šumarijama, uz koje se osnivaju
još i one u Benkovcu, Drnišu, Makarskoj, Metkoviću, Dubrovniku, Supetru
i Korčuli.


Tri godine kasnije, 1954., Šumsko gospodarstvo se organizira u Šumarski
inspektorat, dok šumarije poprimaju status ustanova sa samostalnim financiranjem.
Likvidacijom ovog Inspektorata 1956. god. šumarije se povezuju isključivo
u okviru kotara, odnosno preko kotarskog inspektora (Dubrovnik i Zadar).


Prema tome, kako je to vidljivo, godine 1956. šumarska služba se decentralizira
do stcpena tadašnjih kotareva, a negdje i općine.


Od 1961. god., šumarske organizacije u Dalmaciji, koje su do tada funkcionirale
kao republičke ustanove sa samostalnim financiranjem, trebale su da
počnu djelovati kao privredna poduzeća čije su se granice trebale poklapati sa
administrativno-teritorijalnom podjelom kotareva: dakle ukupno 5 gospodarstava,
na području 5 tadašnjih kotareva. Međutim, to se ostvaruje samo na
području Kotara Zadar, Split i Makarska, dok se u Šibeniku umjesto jednog
osnivaju tri šumska gospodarstva, a u Dubrovniku Kotarska ustanova za šumarstvo.


Godine 1963. ukidaju se kotarevi, odnosno spajaju u jedan, te dalje održavanje
granica šumarskih organizacija na bazi jedne administrativno terito


500




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 27     <-- 27 -->        PDF

ŠUMARSTVO DALMACIJE U PERIODU 1945—1965.


Ing. Ž. VRDOLJAK — ing. D. JEDLOWSKI


Promatrajući vremenski period od protekla dva decenija, koji je inače karakteriziran
snažnim razvojem društvenih odnosa i privrednog potencijala zemlje,
trebalo bi da dođemo do stanovitih zaključaka o položaju šumarstva Dalmacije
u okviru tih razvojnih kretanja i da sagledamo koji su pozitivni ili negativni
činioci na njega utjecali.


Neosporna je činjenica, da položaj šumarstva u Dalmaciji, dakle na jedrnom
prostranom i tipičnom jugoslavenskom krškom području površine od
1,170.000 ha, iz godine u godinu postaje sve teži. To se posebno zapaža posljednjih
nekoliko godina, a očituje se kako na polju organizacije službe, tako i u
svim vidovima djelatnosti. Pomanjkanje sredstava je sve jače naglašeno, a s
time u vezi i sve neznatnija pošumljavanja, propadanje šumskog fonda, ukidanje
pojedinih institucija koje su bile osnovane radi unapređenja šumarstva
itd. Sve je ovo dovelo i do osipanja stručnog kadra, do nejedinstvenosti u organizaciji
službe i do svih drugih posljedica koje izviru iz takvog stanja.


Na temelju ovoga što je izneseno, trebalo bi očekivati zaključak da je ovakvo
stanje rezultat jednog ograničenog značaja i uloge šuma u ekonomici krškog
područja. Trebalo bi zaključiti da je udio šumarstva tako neznatan da bilo kakva
ulaganja ne bi imala opravdanja bez obzira na direktne koristi koje se očekuju
od investiranja ili na one, možda još važnije, indirektne koristi koje se
redovito ne mogu izraziti financijskim efektom.


Ovakav zaključak demantiraju drugi i te kako važni momenti. Naime, baš
u tom periodu nazadovanja šumarstva, šume u ekonomici Dalmacije poprimaju
sve veći značaj. Ovdje se mogu spomenuti samo neke djelatnosti čiji je razvoj
usko povezan sa unapređenjem šumarstva. Među ove spada razvitak turističke
privrede, razvoj kemijske prerade drveta u celulozu — čime pošumljavanje, posebno
u pojasu alepskog bora, postaje i ekonomski interesantno — potreba smirivanja
erozijskih procesa, naročito u zoni akumulacija, zaštita melioriranih
poljoprivrednih površina, plantaže itd.


I tako, dok bi s jedne strane sve veće potrebe na drvetu i ozelenjavanju
ukazivale na nužnost intenzivnijeg razvoja šumarstva na Kršu, u isto vrijeme
se događa upravo obratno.


Danas se često susrećemo sa apsurdnim situacijama u odnosima između
turističke privrede i šumarstva. Nije rijedak slučaj da turizam kao bazu za
svoj razvoj nalazi na površinama koje je valoriziralo šumarstvo i to ulaganjem
znatnih sredstava. Te površine se često nekontrolirano iskorištavaju i upropaštavaju,
a da turizam kao ekonomski činilac, a ni šira zajednica, ne daju nikakva
sredstva ni za održavanje, a kamo li za podizanje novih šuma.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Naučni rad je pored postojećih kemijskih sredstava postavio i zadatak
proučavanja drugih sredstava manje opasnih za ljude i životinje. Zbog toga je
predmet toga rada bila biološka borba protiv šumskih štetnika. Iako je rad bio
više orijentiran na upotrebu bakterijskih preparata u prvom redu Bacillus
thuringiensisa ne odbacuje se mogućnost entomofaga i drugih parazita kao
i virusa u borbi protiv šumskih štetnika. Za sada je postignuto to da su naše
tvornice već osvojile poluindustrijsku proizvodnju biopreparata što predstavlja
uspjeh naše naučnoistraživačke službe. U prelaznoj fazi dok se potpuno ne savladaju
teškoće proizvodnje čistih biopreparata, naši stručnjaci preporučuju
upotrebu kombiniranih preparata tj. kombinacija biopreparata sa kemijskim
sredstvima. I ovakvi preparati imaju očitu prednost pred kemijskim sredstvima
koja su u većini slučajeva štetna za ljude i životinje. U kombiniranim preparatima
insekticidi se primjenjuju u niskim koncentracijama koje tu opasnost
umanjuju.


Osim proučavanja novih štetnika i načina njihovog suzbijanja naučno
istraživački rad usmjeren je i na naučno određivanje elemenata za prognozu
razvoja epidemije kao jednog od bitnih uslova za određivanje i poduzimanje
mjera suzbijanja. Saradnja naučno istraživačkih institucija sa terenom je veoma
efikasna i gotovo da i nema akcije suzbijanja u kojoj ta služba aktivno
ne sudjeluje.


Ne smatramo da je naša naučno istraživačka služba zadovoljila i uspjela
riješiti sve probleme iz zaštite šuma. No ona je sigurno u 20 poslijeratnih go^
dina u problemima terena nalazila i svoj sadržaj rada i dala znatan prilog rješavanju
tih problema. Ona je uspostavila kontakt sa stručnjacima u inostranstvu
sa kojima se vrši intenzivna razmjena stručnih publikacija i iskustava.
No zbog malog broja naučnoistraživačkog kadra, nisu se mogla obuhvatiti
mnoga za nauku važna fundamentalna pitanja, već se naučni radnici morali
ograničiti na one probleme čija rješenja je praksa tražila, koji su mogli odmah
naći svoju primjenu.


Vrijedno je spomenuti da je u Zagrebu održano 1959. god. prvo Jugoslavensko
Savjetovanje o zaštiti šuma, i da je na tom savjetovanju sagledana važnost
zaštite šuma, najvažniji njeni problemi i dat prijedlog za njenu organizaciju.
O tome je objavljena posebna publikacija sa referatima i bogatim podacima
o štetama i ekonomskom značenju tih šteta u pojedinim republikama
SFR Jugoslavije.


FINANCIRANJE


Pojedine akcije koje se provode na teritoriju jedne šumarije ili šumskog
gospodarstva financira šumsko gospodarstvo. Veće akcije suzbijanja kao na pr.
suzbijanje gubara, zlatokraja ili nekih drugih štetnika koji se pojavljuju na
većim prostorima zahtijevali su koordiniranu akciju. Stoga je pri Poslovnom
udruženju Sum. privrednih organizacija osnovana Komisija za zaštitu šuma,
koja okuplja istaknute stručnjake sa terena i iz naučnih ustanova. Ta Komisija
razmatra aktualnu problematiku zaštite šuma i daje prijedloge za pojedine
akcije. Šumska gospodarstva putem Poslovnog udruženja uplaćuju sredstva za
zajedničke troškove (avioni, kern, sredstva) a troškove organizacije suzbijanja
na svom terenu snose sama. Poslovno udruženje dobivalo je dosada sredstva
za neke akcije i od Saveznog izvršnog vijeća kao i Izvršnog Vijeća Sabora.
Potrebno je istaknuti da je Poslovno Udruženje iz sredstava dobivenih od go




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 43     <-- 43 -->        PDF

trebna dobra opazačka služba. Podaci bi se slali u jedan centar (koji se može
formirati pri Institutu ili Fakultetu) gdje bi se sređivali i objavljivali i u kome
bi se signalizirala opasnost. Danas ovo djelomično obavlja Poslovno udruženje
šum. privrednih organizacija, no zbog pomanjkanja potrebnog osoblja, naročito
specijalista, ovaj važni posao ne obavlja se dovoljno metodično i sistematski.


OPREMA


Stručni kadar nije sam po sebi dovoljan za uspješno odvijanje poslova zaštite
šuma već je zato potrebna oprema. Pojava epidemije insekata i epifitocija
zbiva se na velikim površinama i često u relativno kratko vrijeme one se
moraju suzbiti. Zato postoji potreba većeg broja aparata koji će se moći upotrijebiti
sa zemlje, a za veće površine potreban je broj aviona i helikoptera.
Moderna zaštita šuma zahtijeva i savremenu mehanizaciju. U našoj praksi naročito
se udomaćili aparati tipa Fontan, Solo i Schwingfeuer koji se pokazali
dovoljno praktični i efikasni za suzbijanje na manjim površinama, rasadnicima
i kulturama. Bilo je pokušaja da se na većim površinama primjene avioni naše
proizvodnje (Aero 2F i Utva). No još uvijek smo upućeni na strane aparate od
kojih se za velike površine naročito pokazao ekonomičan i rentabilan ruski
avion AN2. Veoma je pokretan i avion Piper Pawnee koji je proizveden u SAD.
U upotrebi su još bili avioni PT-17 i Junkers W-34. Osjeća se pomanjkanje
helikoptera koji bi mogao tretirati šumske površine na Kršu i na teško pristupačnim
terenima na kojima je tretiranje i s avionima veoma opasno ili nemoguće.


NAUČNO ISTRAŽIVAČKI RAD


Kao i u svakoj drugoj djelatnosti naučno istraživački rad je i u zaštiti
šuma pridonio da su se mogli uspješno riješiti mnogi problemi. U našoj Republici
naučno istraživački rad na području zaštite šuma koncentriran je u
prvom redu na Šumarskom fakultetu a u novije vrijeme i u Institutu za četinjače
u Jastrebarskom. Publiciran je veliki broj radova koji se odnose na biologiju
i ekologiju šumskih štetnika gljiva i insekata, na način njihova suzbijanja
i na ekonomiku toga suzbijanja. Usavršene su mnoge metode suzbijanja na
temelju komparativnih ispitivanja vlastitih i stranih iskustava. Tako je u našoj
Republici veoma usavršena metoda suzbijanja štetnika avionima. Od više mogućih
načina introdukcije insekticida u sastojine odabrali smo zamagljivanje
(toplu metodu) kao dovoljno efikasnu i najjeftiniju. Možemo kazati da smo prvi
postigli uspjehe sa veoma malim dozama i koncentracijama insekticida. Veliku
pažnju naučni radnici posvetili su proučavanju gradologije insekata, odnosu
gradacijskih faza i oštećenja sastojina kao i utvrđivanju elemenata za određivanje
brojnosti populacije štetnika. Ekonomičnost akcije suzbijanja zahtijevala
je da se posveti veća pažnja određivanju kritičnog broja i njegovu izračunavanju
i zato su istraživači dali podesne metode za određivanje ovih elemenata
za najznačajnije štetnike naših šuma. Upravo ova proučavanja omogućila su
da se kod velikih epidemija, kada nije moguće tretiranjem obuhvatiti velike
površine, odaberu one sastojine čije će suzbijanje biti rentabilno. Tehnika suzbijanja
aviokemijskom metodom razrađena je u posebnoj publikaciji, a za tu
materiju organiziraju se povremeno seminari sa stručnjacima sa terena. Zahvaljujući
tome moguće je uštedjeti velika sredstva i postići sa raspoloživim
sredstvima i opremom najbolji efekat.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 42     <-- 42 -->        PDF

lenska divljač, zečevi, divlje svinje i od glodavaca miševi i voluharice. U mnogim
slučajevima zaštita nije niti bila moguća, a reduciranje divljači na racionalni
broj nije se dosljedno provodilo. Naročito su ove štete bile velike u
mladim kulturama kao i kulturama brzorastućih lišćara.


Sa zadovoljstvom se može konstatirati da su štete od čovjeka, iako još
uvijek u nekim krajevima postoje, ipak svedene na minimum. Naročito su
svedeni na minimum slučajevi bespravne uzurpacije šumskog zemljišta, prisvajanje
glavnih i sporednih šumskih proizvoda i razna oštećivanja stabala. Problem
bespravne šumske paše jcš uvijek postoji iako se u posljednje vrijeme
primijećuje tendencija smanjenja ove vrste štete.


Promjenom političkog sistema i društvenog odnosa koja se zbila u našoj
zemlji poslije Oslobođenja, uklonjeni su najvažnije uzroci koji su dovodili do
šteta koje je čovjek činio šumi. Prestala je špekulacija političkih grupa na
račun šuma i bezobzirna eksploatacija u interesu stranih i domaćih firmi. Eliminirani
su elementi koji su dopuštali masovne i grube štete cd čovjeka u našim
šumama. Podizanje ekonomske moći našeg radnog čovjeka i nivoa njegovog
obrazovanja sigurno su jedan od faktora koji su utjecali na smanjenje šteta od
čovjeka.


KADROVI


Intenzivne akcije suzbijanja štetnika na velikim površinama imale su i tu
posljedicu da su se u nju morale uključiti mnogi stručni kadrovi na terenu.
Oni su ovladali tehnikom suzbijanja i drugim elementima koji su bili potrebni
za uspješno suzbijanje. Naši šumarski stručnjaci poslije rata pridaju podjednaku
važnost eksploataciji, uređivanju, uzgajanju i zaštiti šuma, što prije nije
bio uvijek slučaj. Postupci zaštite šuma nisu bili uvijek jednostavni pa se
osjetila potreba za specijalizacijom pojedinih stručnjaka bilo iz zaštite šuma,
šumarske entomologije ili fitopatologije. Uvođenje III stupnja nastave potaklo
je u prvom redu šum. radne organizacije da šalju stručnjake na specijalizaciju
iz Zaštite šuma u prvom redu zato što nisu uvijek imale mogućnosti za specijalizaciju
dvojice ili više stručnjaka i što je ta specijalizacija trajala kraće od
studija III stupnja, koji traje dvije godine. Tako danas sva veća šumska gospodarstva
imaju specijaliste za zaštitu šuma koji se isključivo bave tim poslovima
i koji su u velikim akcijama glavni nosioci stručnih poslova zaštite
šuma. Oni predstavljaju veliku pomoć upraviteljima šumarija i velike akcije
koje se provode imaju u njima dobre organizatore. Oni također predstavljaju
dobru vezu između naučnog kadra u naučnim institucijama i terena. Sve više
se osjeća potreba osnivanja jednog dijagnostičko-prognostičkog centra koji bi
bez ovakvih stručnjaka jedva mogao uspješno djelovati. Za očekivati je da će
i druga gospodarstva poći putem specijalizacije stručnjaka koji će osigurati
da se akcije zaštite šuma stručno i s uspjehom provode. Uvijek novi problemi
koji se pojavljuju u zaštiti šuma, brže i stručno rješavanje thi problema, davanje
na vrijeme uputa za provođenje preventivnih i represivnih mjera, neminovno
traži, da svako gospodarstvo imade specijaliste za zaštitu šuma, koji
će vršiti poslove dijagnoze, prognoze i sprovođenje preventivnih i represivnih
mjera.


Spomenuli smo već potrebu dijagnostičko-prognostičkog centra. Zaštita
šuma u većini slučajeva mora se koordinirano i organizirano provoditi na teritoriju
više gospodarstava. Mjere treba pravovremeno preduzeti, a za to je po~


514




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Sciapteron tabaniforme Rott., Sesia apiformis CI., Cryptorrhynchus lapathi L.,
Cossus cossus L., Zeuzera pyrina, i Saperda carcharias i dr.


Povremeno su se javljale štete u šumama no u manjem opsegu i na manjim
površinama od štitastih ušiju (Šumarija Vrbovec), velikog i malog mrazovca
(Operophthera brumata, Hybernia defoliaria), koji su se znali pojaviti i
masovno na većim površinama zajedno sa gubarom. No i sami su znali počiniti
golobrst (na grabovim sastojinama šumarije Vrbovec, Sum. gospodarstvo Vinkovci).
U Gorskom Kotaru nastale su sporadične štete od jelova savijača (Cacoecia
murinana) te jelove pipe (Pissodes piceae).


Borba protiv potkornjaka nije bila velikog opsega jer se potkornjaci osim
malih izuzetaka u Gorskom Kotaru i nekim otocima nisu masovno pojavljivali,
usprkos njihovog stalnog prisustva u normalncm broju. Suzbijanje Ips typographusa
vršeno je u okolici Samobora, manje akcije poduzete su u Gorskom
Kotaru protiv Ips curvidensa i pokusne akcije na Lošinju protiv Myelophilusapiniperde i M. minora.


Primjena aparata Schwingfoga protiv jelova savijača u
Gorskom Kotaru


Suzbijanje štetnika u šumama provodilo se uglavnom kemijskim sredstvima
domaće proizvodnje na bazi DDT-a i HCH (klorirani ugljikovodici). Prvo
suzbijanje gubara poslije rata izvršeno je sa preparatom DDT američke provenijencije
1947. god. No već slijedeće godine proizvela je tvornica Chromos
u Zagrebu domaći preparat »Pan ta kan«, koji je u raznim koncentracijama
i formama našao široku upotrebu u šumarstvu. Kombinacija ovoga preparata
sa HCH pod imenom »Pantacid « također se uspješno primjenjivala u zaštiti
šuma. No pored spomenutih preparata naša industrija dala je i veći broj
drugih preparata insekticida, akaricida, rodenticida, fungicida, baktericida i
herbicida, koji su se sa uspjehom upotrebljavali u zaštiti šuma. Preparate za
zamagljivanje aerosoli bez emulgatora najviše su upotrebljavali u aviometodi.
Pored »Chromosa« takve preparate proizvodila je »Zorka« Sabac.


Veliki problem zaštite šuma predstavljaju divljač i glodavci. No usprkos
poduzetih mjera gubici su bili znatni a najveće štete pričinjavaju srneća i je


513




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 40     <-- 40 -->        PDF

topolin savijač, neke vrste iz familije Geometridae i Noctuidae) ubrzo riješeni
ali su neki (Argyresthia fundella na jeli, Melanophyla picta na topoli, Stereonichus
fraxini na jasenu) dosada ostali neriješeni i predstavljaju opasnost još
uvijek za šumske sastojine i kulture.


Najveći napredak sigurno je učinjen u suzbijanju defolijatora šumskog drveća,
naročito najmasovnijeg neprijatelja hrastovih šuma gubara (Lymantria
dispar) i njegovih pratilaca zlatokraja (Euproctis chrysorrhoea L.), hrastova
savijača (Tortrix viridana) i dr. Značenje ovih štetnika može se procijeniti po
akcijama koje su protiv njih poduzimane. Od 1947. god. pa do 1965. rasle su
površine na kojima su ovi štetnici suzbijani. U tabeli br. 1. iskazane su te površine
samo za aviotretiranje no velike površine tretirane su aparatima sa
zemlje a u početnoj fazi vršeno je i suzbijanje mehaničkim putem.


Tabela 1
AVIOTRETIRANJE ŠUMA U RAZDOBLJU 1947—1964. GODINE


Godina SFR Jugoslavija
ha
SR Hrvatska
ha
1947 243
1948 2.526
1949 24.216
1950 6.168
1952 6.586
1953 2.160
1954 18.514 6.010
1955 35.674
1956
1957
132.518 + 8.287
167.434
voćnjaka 12.071
14.771
1958
1959
1960
1961
1962
7.915
7.131
656
5.740
2.050
7.915
5.081
656
5.740

od toga 2.562 zlatokraj
od toga 3.308 zlatokraj
borov četnjak i gnjezdar
od toga 5.100 hr. savijač,
osa listarica i geometride
640 ha gubar i jas. pipa
1963
1964
21.443
142.622 + 1.800 voćnjaka
13.480
75.728
od toga 5.480 hr. savijač i
geometride
od toga 3.317 ha prskano
suzbijan gubar i geometride
(naročito veliki i mali mrazovac)


Aviometoda je danas u zaštiti šuma prihvaćena kao efikasna i rentabilna
i primjenjuje se na velikim površinama. Naši stručnjaci postigli su velika iskustva
na tom području i zahvaljujući tome zadovoljavajući uspjeh. Velika je
lista štetnika iz klase Heksapoda pa ih nije moguće ovdje sve nabrojiti. No
smatramo da je potrebno pored već spomenutih štetnika istaći borova četnjaka
(Thaumatopoea pitiyocampa) i borova savijača (Evetria buoliana) koji predstavljaju
konstantnu opasnost za borove kulture na Kršu i van njega. Kao i kod
gljivičnih oboljenja intenzivna zaštita posvećena je plantažama topola. Od velikog
broja štetnika akcije zaštite usredotočile su se protiv defolijatora topole:
Malasoma populi L., Sarrothripus dilutana L Phylodecta vitellinae, Galeruca
lineola Fbr., Pygaera anastomosis, Stilpnotia Salicis kao i protiv štetnika debla




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Mislimo tu u prvome redu na suzbijanje bolesti i štetnika šumskog drveća, te
suzbijanju korova i šteta od divljači. Nismo do sada uspjeli da spriječimo širenje
nekih opasnih bolesti kao što je brijestova holandska bolest (Graphium ulmi)
zatim raka topoline kore (Dothichiza populea) i raka kestenove kore (Endothia
parasitica), u prvom redu stoga što ovi problemi još niti naučno nisu riješeni.
No zato smo u suzbijanju nekih bolesti u rasadnicima (Fusarium vrste, Lophodermium)
učinili toliko, da su se štete od ovih bolesti svele na minimum.
Naročito se poklanja pažnja organiziranoj zaštiti topola radi sprečavanja i ublažavanja
posljedica bolesti koje prouzrokuju gljivični organizmi (Dothichiza populea,
Cytospora chrysosperma i Melampsora spp. i dr.). Zakonskim propisima
regulisano je pitanje unutrašnjeg i vanjskog karantena, izvode se preventivne
i represivne mjere, organizira opažačka i obavještajna služba. Selekcioneri su
naročito aktivni kod izbora otpornih produktivnih klonova.


Avioni AN2 u akciji


Ne želim time reći da je sa službom zaštite od gljivičnih oboljenja sve u
najboljem redu. Još uvijek ponegdje postoji mišljenje da su mjere zaštite skupe.
Još uvijek ima slučajeva da se proizvodnja sadnog materijala prepušta
isključivo prirodi. Šumarske inspekcije nisu bile dovoljno brojno jake da bi
mogle vršiti efikasnu kontrolu o vršenju zakonskih propisa iz područja zaštite.
Pomanjkanje stručnjaka iz šumarske litopatologije veoma se osjeća. Više nego
drugdje potrebni su ovdje specijalisti, kojih na žalost nema dovoljno ni u institutima
ni na Fakultetu.


U posljednjih 20 godina naročito se napredovalo u organizaciji provedenih
mjera borbe protih štetnih insekata. U tome periodu usprkos intenzivnih mjera
pojavilo se nekoliko novih problema od kojih su neki (hrastova osa listarica
Apethymus abdominalis, Pygaera anastomosis na topoli, Gypsonoma aceriana,




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 38     <-- 38 -->        PDF

čajeva trebaju da počnu od zaštite šumskog tla. Dovoljno je spomenuti da je
po jednoj procjeni u SR Sloveniji ugroženo od erozije 3700 km2, da je problem
erozije u SR Srbiji problem broj jedan, a da je SR Hrvatska jedna od zemalja
koja je u Evropi najjače ugrožena od erozije. U našoj je Republici tek 34% od
ukupne površine sposobno za poljoprivrednu i šumsku proizvodnju. Ukupne
gubitke od erozije u poljoprivredi, šumarstvu i industriji uključujući štete na
komunikacijama, veoma je teško procijeniti, ali je sigurno da su to višemilijardske
sume. Sa pravom smatramo da su erozije i bujice naše veliko nack>
nalno zlo. Grijeh je to naslijeđen iz prošlosti i velikim dijelom posljedica devastacije
šuma i neracionalnog gospodarenja biljnim zaštitnim pokrivačem. Sprečavanje
erozije i bujica usredotočeno je u prvome redu na akumulacijske bazene,
hidrocentrale i na zaštitu željezničkih i cestovnih komunikacija, no smatramo
da je na ovome području potrebno mnogo više učiniti nego što se do
sada činilo.


U SR Hrvatskoj registrirano je oko 75 bujičnih područja sa bujičnim slivom
od 360.000 ha. Radovi uređivanja bujica bili su veoma ograničeni (Buzet,
Zrmanja, Peruće), a da bi se moglo spriječiti stvaranje novih početaka bujica
i novih površina erodiranih terena.


Posebno pitanje jest pitanje Krša. Osim zakona o zabrani i držanju koza,
jedva da bi se nešto više moglo reći o rješavanju ovog problema, koji je aktutalan
za više od 2,000.000 ha površine samo u SR Hrvatskoj. Iako je u posljednjem
20-godišnjem periodu održano nekoliko vrlo uspjelih savjetovanja od kojih
treba naročito spomenuti ono iz godine 1957., dalje od pismenih zaključaka
nije se išlo. To se može shvatiti s obzirom na mnogo prioritetnije zadatke u
oblasti naše privrede i industrije. No da li je zbog toga opravdana stagnacija
i pasivnost onih kojih se neposredno zainteresirani za opću melioraciju Krša?
Iako su za rješavanje ovog veoma kompleksnog problema potrebni napori čitave
zajednice, ne treba zaboraviti da Krš nije siromah koga treba darivati,
već na njemu postoje nedovoljno korištena prirodna bogatstva i mogućnosti poljoprivredne
proizvodnje (voćarstvo, povrćarstvo, vinogradarstvo, stočarstvo), a
da ne govorimo o unapređenju turizma za koje na ovom području postoje najbolji
uslovi. Postoje dovoljno obrazložene ideje o tome kako da se krško područje
unaprijedi. Potrebna je zato ustaljena i dugoročna politika, nju treba
definirati i otpočeti sa sprovođenjem što prije to bolje. Govorimo ovdje o Kršu
zato što je Krš problem u kome šumarstvo predstavlja također jedan od
važnih faktora u kompleksu melioracije Krša. Zaštita kultura i šumske vegetacije
na Kršu jedan je od uvjeta za zaustavljanje progresivnog toka degredacije
Krša, i u svakom planu melioracije, zaštita će prethoditi svim ostalim
mjerama, koja će se preduzimati za melioraciju krških područja.


Poseban važan problem predstavljaju šumski požari. Statistika pokazuje
da najveći postotak požara uzrokuje čovjek, veliki broj željeznice a ostali uzroci
nisu uvijek poznati. U našoj republici pored propisa za sprečavanje šumskih
požara nedovoljno se koriste sredstva propagande, filmovi i predavanja
kojima se moglo utjecati na promjenu shvatanja ljudi prema šumi, koji bi doveo
do smanjenja broja požara. No i u domeni uzgajanja šuma i uređivanja
šuma ne koriste se dovoljno preventivne, biološke i tehničke mjere da bi se
onemogućio ovako veliki broj požara.


Iako se u sprečavanju šteta od abiotskih faktora ne može reći da smo poduzeli
sve što je moguće, u domeni biotskih faktora učinilo se mnogo više.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Obimni plan povećanja kapaciteta postojećih šuma i poboljšanja njihove
strukture u prirodnim šumama, izrazita orijentacija na proizvodnju plantažnim
uzgojem brzorastućih lišćara i intenzivni uzgoj četinjara, zahtijeva stalnu
brigu za selektivnost i dobro zdravstveno stanje sjemenskog i sadnog materijala
te stalnu zaštitu kultura i sastojina u toku proizvodnje. Propusti u planu
zaštite šuma mogu izazvati velike gubitke, povećanje troškova proizvodnje, a
u nekim slučajevima cijela proizvodnja može doći u pitanje.


Iako smo istakli u prvome redu značenje zaštite šuma za proizvodnju, imajući
u vidu ekonomski efekat, nikada ne treba smetnuti sa uma nedovoljno
procijenjeno značenje šuma za reguliranje vodnog režima, utjecaj šuma na klimu,
njenu važnost za druge privredne djelatnosti, sprečavanje erozije, rekreaciju
ljudi itd. Sve nas ovo upućuje da bi se propusti u domeni zaštite šuma
višestruko osvetili, tim više što uslijed jednog propusta nastaje lančana reakcija
pa se onda štete nižu jedna za drugom. Da bismo bar približno stekli sliku


o problemima zaštite šuma u našoj Republici za proteklih 20 godina donosimo
ove probleme u slijedećem poglavlju u veoma skraćenom obliku.
NAJVAŽNIJI PROBLEMI ZAŠTITE SUMA U PROTEKLIH 20 GODINA


Kad govorimo o štetama čini nam se da se najteže osvećuju propusti koji
se odnose na šumsko tlo. Razumljivo je to stoga jer šuma na tlu raste a taj
rast omogućuju fizikalna, kemijska i biološka svojstva šumskog tla. Prejaki
intenzitet sječa ili pogreške učinjene na drugi način u domeni uzgoja, uređivanja
i eksploatacije šuma mogu da dovedu do takvih štetnih posljedica u odnosu
na šumsko tlo, da svako prirodno pomlađivanje a i umjetno pošumljavanje
iziskuje povećane troškove ili biva onemogućeno. Na to se nadovezuje
velika opasnost erozije koje u našoj zemlji a naročito u nekim republikama
predstavljaju veoma težak problem. Sprečavanje erozije i bujica u većini slu-


Zamagljivanje poplavljene kulture topole — Foto: M. Vasić


5C9




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 36     <-- 36 -->        PDF

KRATKI OSVRT NA ZAŠTITU ŠUMA U RAZDOBLJU
OD 1945. DO 1965. GODINE


Prof. MILAN ANDROIC


UVOD


Jedna od karakteristika savremenog proizvodnog procesa sastoji se u tome
da se taj proces jednomjerno i nesmetano odvija u svim svojim fazama, ne
stvarajući zastoje koji dovode do neiskorišćenosti kapaciteta i smanjenja količine
konačnog proizvoda. Da bi proizvodni proces tekao po planu i nesmetano
treba unaprijed preduzeti mjere da se spriječi svaki eventualni zastoj, ili ako
je on već nastao da se što prije uklone uzroci i rad nesmetano nastavi. Iako
ova djelatnost ne spada neposredno u proizvodnju, proizvodnja s njom mora
računati želimo li da zaista proizvedemo robu u količini i kvaliteti koje smo
planirali. Ovu ulogu u šumskoj proizvodnji, koja je u svakom slučaju specifična,
ima zaštita šuma. Upravo stoga što proizvodnja u šumarstvu ovisi i o
nekim prirodnim faktorima koji nisu potpuno u rukama čovjeka, što je proizvodni
proces po vremenu veoma dug a zbiva se na ogromnim prostranstvima,
gotovo se ne može reći da će u toku proizvodnog procesa od osnivanja sastojina
do sječe i prerade sve teći nesmetano i da bar u jednoj fazi ili u jednom
vremenu nećemo biti prisiljeni pored svih preventivnih mjera pribjeći i represivnim
mjerama. Ukoliko je ta djelatnost intenzivnija štete će biti manje a
proizvodnja veća. Postojanje, dakle, službe zaštite šuma neophodno je za nesmetanu
proizvodnju bez obzira na njenu povremenu i ne uvijek jednaku po>trebu.
Prema stupnju organizacije i opremljenosti zaštite šuma moglo bi se
donekle zaključiti na intenzivnost, savremenost i napredak u šumskoj proizvodnji.
Želimo reći da ne može biti napredne šumske proizvodnje bez dobro
organizirane zaštite šuma a tamo gdje je zaštita takva, teško bi se moglo posumnjati
u napredak ove privredne djelatnosti.


U proteklih 20 godina u našoj Republici i u našoj zemlji mnogo se učinilo
na polju zaštite šuma. Provedene su mnoge akcije sprečavanja i suzbijanja
šteta, intenziviran je naučno istraživački rad, a što je najvažnije promijenilo se
shvatanje o značenju i važnosti zaštite šuma. Sigurno da ovakav pozitivan odnos
prema zaštiti šuma proizlazi dijelom iz deficitarnosti drva kao sirovine, ali
je taj odnos velikim dijelom posljedica prihvatanja i uvođenja savremenih mjera
u uzgajanju, uređivanju i iskorišćavanju šuma u proteklom dvadesetgodišnjem
periodu. Bez zaštite šuma ne može se zamisliti savremeni uzgoj, uređivanje
i iskorišćavanje a njena važnost naročito dolazi do izražaja u uzgoju
brzorastućih lišćara i četinjara. Zahvaljujući upravo tome zaštita šuma dobila
je u posljednjih 20 godina vidno mjesto u aktivnosti šumarskih radnih organizacija.
Danas sigurno možemo reći, da smo se po akcijama koje provodimo
u zaštiti šuma od rasadnika do stovarišta približili drugim naprednim zemljama
Evrope.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 35     <-- 35 -->        PDF

A dok se to pitanje ne riješi, neće se riješiti ni položaj šumarstva na Kršu.
Da li sredstva pribaviti oba vezivanjem, putem posebnih propisa lokalnih organa
te ostalih korisnika i zainteresiranih (turizam, vodoprivreda, elektroprivreda
itd.) na izdvajanje sredstava po određenom ključu u (strogo namjenske)
fondove za podizanje i zaštitu šuma ili pak na neki drugi način — to je stvar
diskusije. No sigurno je da ovo treba nekako što hitnije riješiti, jer oslanjanje
samo na opće konstatacije i preporuke, kako smo se osvjedočili, ne vodi ničemu.


Stanje u koje je dovedeno šumarstvo .1 Dalmaciji i podržavanje takvog
stanja ne može se ničim opravdati; najmanje tvrdnjama (kojih je bilo i kojih
još ima), da je ulaganje u ovo područje ekonomski neopravdano. Treba da
konačno postane jasno da podizanje šuma na Kršu daje svoje
ekonomske efekte, bilo da se radi o onim indirektnim ili direktnim
i da ispol javan je tih ekonomskih efekata nije više vezano
za neke duge rokove, koji se navodno u doglednoj budućnosti
ne daju sagledati.


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I
DRVNE INDUSTRIJE SR SRBIJE IZDAO JE


VIŠEJEZIČNI REČNIK ŠUMARSKIH
STRUČNIH IZRAZA I POJMOVA


od dipl. ing. Ante Radovčića


Rečnik se sastoji iz pet dolova:


1 deo: Srpskohrvatsko-englesko-francusko-ncmački


rečnik šumskih termina


2 deo: Englesko-srpskohrvatski rečnik (indeks)


3 deo: Francusko-srpskohrvatski rečnik (indeks)


4 deo: Nemačko-srpskohrvatski rečnik (indeks)


5 deo: Indeks latinskih naziva šumskih vrsta drveta.


Rečnik je džepnog formata, u kartonskom povezu i sadrži oko


1.900 srpskohrvatskih, 2.300 engleskih, 2.200 francuskih i 2.300
nemačkih stručnih izraza iz oblasti gajenja šuma, iskorišćavanja,
zaštite, uređivanja šuma, lovstva, prerade drveta i pratećih
delatnosti u šumarstvu.
c e n a je


— za pojedince 1.500 dinara ili N. 15 din.
— za radne zajednice 2.500 dinara ili N. 25 din.
Porudžbine slati na adresu: Savez inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije SR Srbije -- Beograd. Redakcija »ŠUMARSTVO
« — Kn. Miloša br. 7/1II. tek. rn. 604-8-290


Kako je tiraž ograničen, porudžbine izvršiti na vreme.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 34     <-- 34 -->        PDF

dranske kulture i melioraciju Krša. Rješavanje naučne problematike sa područja
šumarstva na teritoriju Dalmacije je ovim svedeno na djelovanje jednog
istraživača, od ukupno šestorice, koji su radili 1952. god. Stanica na Rijeci je
prestala postojati.


Ovakva nestabilnost u organizaciji, a pogotovu neredovito i nedovoljno
financiranje odrazilo se na obim i kontinuitet istraživanja. Vrlo je rijedak slučaj
da se pojedini rad mogao okončati. Naprotiv, redovito su započeti radovi
prekinuti uslijed pomanjkanja sredstava i na taj način su napušteni mnogi
terenski eksperimentalni objekti.


Prvo djelovanje Instituta odnosilo se na radove oko introdukcije stranih
vrsta, zatim na fitocenoloiška, pedološka i šumsko-vegetacijska istraživanja.
Slijede zatim radovi istraživanja melioracije makija, metoda uzgoja raznih
vrsta drveća i grmlja, tehnike pošumljavanja i regeneracije degradiranih šuma.
Posebni radovi se odnose na istraživanja i kartiranja stanja vegetacije, njenih
degredacijskih stadija te ekoloških odnosa koji vladaju na Kršu. Isto tako su
vršena istraživanja u pravcu pomlađivanja, sastojina alepskog bora, kao i metoda
melioracije ekstremno degradiranih površina i gariga.


ZAKLJUČAK


Iz navedenog prikaza proizlazi da položaj šumarstva u Dalmaciji postaje
iz godine u godinu sve teži i taj proces njegovog nazadovanja traje već preko
jednog decenija. Kao rezultat takvog stanja dolazi, ne samo do paraliziranja
radova na podizanju i regeneraciji šuma, već i do likvidacije svih onih djelatnosti
koje su trebale da služe unapređenju te osnovne djelatnosti.


Sto je uzrok ovakvom stanju i kako sadašnju situaciju usmjeriti na bolje?
Čini se, da je bit problema u tome, što šumarstvo na Kršu ne može opstojati
kao privredna djelatnost koja bazu za svoje poslovanje treba na nađe u
iskorištavanju postojećih šuma i šumskih površina, jer su to najvećim dijelom
degradirane površine, iz kojih se može ostvariti samo minimalan prihod, a njihovo
stanje je takvo, da zahtijeva određena ulaganja. Ti prihodi nisu dovoljni
ni za održavanje postojećeg stanja, a kamo li za njegovo unapređenje i asaniranje.
Dakle, šumarstvo u Dalmaciji u sadašnjem momentu tj. dok valoriziranjem
šumskog fonda ne stvori bazu za gospodarenje, može postojati i prosperirati
kao privredna organizacija uglavnom na temelju uslužne djelatnosti te
da kao stručna organizacija realizira ulaganja namijenjena, podizanju novih, te
obnovi i rekonstrukciji postojećih šuma. To je uostalom bio osnovni zadatak
šumarstva na Kršu, otkada ono postoji kao organizirana djelatnost.
Položaj u kome se šumarstvo našlo posljednjih godina i sve negativne popratne
posljedice proističu zapravo iz toga što nije riješeno na koji način da se
osiguraju sredstva za ulaganja. Odumiranjem i gašenjem centralnih institucija
i fondova, preko kojih je ranije zajednica administrativnim putem osiguravala
ta ulaganja, nije se u novim uslovima društvenog i privrednog razvoja našlo
adekvatno rješenje da ta ulaganja i dalje budu osigurana kao nužna, ne samo
sa lokalnog, već i sa šireg društvenog stanovišta.


Proklamiran je princip da ulaganja u šumarstvo na Kršu treba da preuzmu
oni kojima ono pruža direktnu ili indirektnu korist, misleći pri tome u
prvom redu na komune, turističke i ostale privredne organizacije i službe, a
da paralelno s tim nije precizirano kako da se ovaj princip sprovede u život.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 33     <-- 33 -->        PDF

u kojoj je većina đaka bila izvan njenog područja, pa je njeno postojanje dovedeno
u pitanje. Nakon četverogodišnjih diskusija u kojima se pokušavalo
naći suosnivače na nivou lokalnih, republičkih i saveznih organa šumarstva, a
koje nisu uspjele dovesti do konkretnog rješenja, škola je konačno u ovoj, 1965.
god., prestala djelovati.


Pored Srednje šumarske škole, 1948. god. je osnovana u Sinju i Lugarska
škola, koja je slijedeće godine prenesena u Split, ali je 1950. ukinuta. Međutim,
kako je postojala trajna potreba da se lugarski kadar i dalje osposobljava, Šumarski
inspektorat u Splitu, a na inicijativu Šumarskog kluba, osniva stalni
jednogodišnji Lugarski tečaj pri Srednjoj šumarskoj školi.


Broj uposlenog inžinjerskog i tehničarskog kadra u raznim šumarskim institucijama
rastao je do 1952. god., a od tada se postepeno počeo osipati. Doduše,
njegovo osipanje najvećim dijelom se odnosilo na centralne institucije
(Gospodarstvo, Inspektorat) i organizacije koje su služile unapređenju šumarstva
(Institut, Škola, Sekcija za uređivanje šuma) radi njihovog ukidanja, dok
je u osnovnim terenskim organizacijama — šumarijama — opadanje broja uposlenih
stručnjaka bilo manje iz razloga što su one oduvijek imale minimalan
broj stručnjaka (jedan inžinjer i jedan do dva tehničara u prosjeku), koji se
i nije mogao bitno smanjivati. Karakteristično je, međutim, da slabljenjem i
ukidanjem pojedinih institucija taj kadar nije otišao u osnovne privredne organizacije
i njih ojačao, već se uposlio izvan Dalmacije ili se prekvalificirao
(ovo posljednje osobito vrijedi za tehničare) i to iz razloga što u Dalmaciji više
nije mogao naći zaposlenje u struci.


NAUCNO-ISTRAŽIVACKI RA D


U poslijeratnom periodu sve više dolazi do izražaja potreba povezanosti
šumarske operative, nauke i nastave, jer su pred šumarstvo iskrsli mnogobrojni
problemi koje je trebalo rješavati zajedničkim nastojanjima. Rezultat toga bio
je osnivanje naučnih šumarskih ustanova po Republikama, među kojima 1947.
god. i Instituta za šumsku melioraciju Krša pod rukovodstvom Ministarstva
poljoprivrede i šumarstva FNRJ sa sjedištem u Splitu, te sa terenskim stanicama
u Mostaru, Trstenom kod Dubrovnika i Rijeci. Godine 1949. osniva se u
sklopu Instituta i Zavod za planinske šume u Ljubljani.


Ovako organizirani Institut je djelovao do sredine 1950. god. kada, nakon
rasformiranja saveznog Ministarstva šumarstva, jednim dijelom prelazi u sklop
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, gdje je formiran Institut
za eksperimentalno šumarstvo sa stanicama u Splitu, Trstenom i Rijeci.
Stanica u Mostaru pripojena je Institutu za naučna istraživanja u šumarstvu
u Sarajevu, a Zavod za planinske šume Gozdarskom institutu Slovenije.


Provođenjem intencije da instituti budu ustanove sa samostalnim financiranjem,
opstanak Instituta u okviru Akademije je doveden u pitanje, te je
u takvoj situaciji došlo u maju 1957. god. do ukidanja centra Instituta u Zagrebu.
Arboretum Trsteno ostaje i dalje objekt Akademije, a Stanice u Splitu
i na Rijeci se pripajaju Institutu za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu.


Sve manje sredstava namijenjenih istraživanjima u oblasti Krša dovelo je
do toga da je djelovanje stanica u Splitu i na Rijeci bilo jako skučeno i neefikasno,
te u takvim uslovima dolazi u januaru 1963. god. do pripajanja splitske
Stanice Institutu za jadranske kulture, koji preuzimanjem istraživačkog
sektora na polju šumarstva u Dalmaciji mijenja i svoj naziv u Institut za ja


505




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 32     <-- 32 -->        PDF

U čitavom ovom poslijeratnom periodu djelovanja bujičarske službe, izbor


objekata diktirala je u prvom redu potreba da se zaštite komunikacije i po


ljoprivredne površine. Zadnjih godina dolazi do izražaja još jedan važan fak


tor, koji ima odlučan značaj: podizanje novih hidroelektrana nužno uvjetuje


proširenje kruga djelovanja na uža i šira područja akumulacija. Građevni i kul


turni radovi, u prvom redu restauracija devastiranih šumskih površina, treba


da dovedu režim voda u što je moguće normalnije stanje, kako bi se spriječile


štete koje bujice redovito nanose.


Da bi se debila približno slika o obimu radova izvedenih od 1955. do 1965.
god. navest će se ovi podaci« kubatura zidova za pregrade, regulacije itd. 11.930
m3; zemljoradnje 101.600 m3; vjetrobrani pojasevi u poljima 163 km; pošumljavanja
u slivovima 232 ha, sve u ukupnoj vrijednosti od 1,068,000.000 din,
preračunato na današnje cijene.


RADOVI NA UREĐIVANJU SUMA


Prvi temelj za radove na uređivanju šuma postavljen je osnutkom posebnog
odjela kojemu je povjeren ovaj zadatak kod Šumskog gospodarstva »Dalmacija
« u 1951. god. Odjel se u slijedećim godinama organizacijski ojačao, tako
da je sa svojih 5 visoko-kvalificiranih stručnjaka mogao obavljati postavljene
zadatke. U 1956. god. on se reorganizira u Sekciju za uređivanje šuma, kao
organ Sekretarijata za šumarstvo NRH, koji djeluje do 1963., kada Sekciju preuzima
Poslovno udruženje šumsko-privrednih organizacija. U ovoj formi Sekcija
djeluje do njenog rasformiranja 1964. god.


Glavno težište radova Sekcije odnosi se na prostorno uređivanje suvislih
šumskih kompleksa, određivanje drvnih masa šikara i makija, te na reambulaciju
međa posjeda općenarodne imovine i izmjeru uzurpacija. Međutim, već
1956. Sekcija izvodi uređajne radove na Plitvicama, oko Karlovca i u Spačvi,
a uslijed pomanjkanja financijskih sredstava za radove kod pojedinih šumarija
u Dalmaciji proširuje to djelovanje izvan svog područja i na teritorij Drvara,
Našica, Glamoča i Delnica.


STRUČNO ŠKOLSTVO I KADROVI


Uviđajući potrebu stručnih kadrova, posebno na Kršu, Oblasni NO za
Dalmaciju osniva 1946. god. kršku šumarsku školu u Drnišu, koja prve godine
djeluje kao jednogodišnja, ali se već slijedeće pretvara u dovogodišnju. Međutim,
manjak specijaliziranog stručnog kadra uopće na krškom području Jugoslavije
potiče Ministarstvo šumarstva FNRJ da 1948. god. proširi djelovanje
ove škole osnutkom nove, četverogodišnje, u Splitu pod nazivom Savezna srednja
šumarska škola za Krš. Interes za pohađanje ove škole je rastao iz godine
u godinu, posebno đaka iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, tako
da je cd 90 upisanih u prvoj godini, njihov ukupan broj rastao na 147 u 1951/52.
šk. godini, na 153 u 1955/56. i na 211 u šk. godini 1958/59.


Rad škole je poprimio poseban intenzitet početkom I960., kada je iz provizorija
prešla u novu prikladnu zgradu oko koje se nalaze objekti za praktičnu
nastavu.


Reorganizacijom državne uprave 1950. god. škola prelazi pod republičko
Ministarstvo šumarstva, da bi kasnije, 1953. god. prešla pod kompentenciju i
budžet Narodnog odbora kotara i konačno Narodnog odbora Općine Split. Općina
Split nije bila zainteresirana da sama snosi troškove financiranja škole


504




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 31     <-- 31 -->        PDF

grafikoni u kojima su sabrani podaci za cijelu Dalmaciju za period 1945—1964.
i posebno za područje Splita, Knina i Imotskog. U prvim poslijeratnim godinama,
pošumljavanja su skoro isključivo obavljana dobrovoljnim radom, ali
prelaskom na realizaciju petogodišnjeg plana i osiguranjem novčanih sredstava
intenzitet radova se znatno pojačava.


U trogodišnjem razdoblju 1945—47. pošumljeno je ukupno 1.325 ha ili u
prosjeku 440 ha godišnje. Međutim, u periodu 1948—1955. tj. u razdoblju kada
je šumarstvo u Dalmaciji bilo organizacijski najsređenije i dok je postojao
fond za pošumljavanja, obuhvaćena je površina od 13.500 ha ili u prosjeku


1.680 ha godišnje. Dalje, u periodu 1955—1964. jasno je vidljivo opadanje intenziteta
radova; pošumljeno je svega 2.263 ha ili u prosjeku oko 250 ha
godišnje.
U razdoblju opsežnijih radova, između 1948. i 1955, među koje spadaju i
meliorativni radovi u šikarama, bilježi se i znatno proširivanje rasadnik a
i proizvodnja sadnica. Od dva rasadnika površine 38 ari sa proizvodnjom od


480.000 sadnica u 1945. god., prelazi se u 1953. god. na 22 rasadnika površine
2.850 ari sa proizvodnjom preko 12 mil. sadnica.
Dok obim pošumljavanja iz godine u godinu opada, dotle s druge strane
požarevi uništavaju sve veće površine. Ovome je razlog sve intenzivniji razvoj
turizma u jadranskom području te nepoduzimanje odgovarajućih mjera zaštite
šumskih povrišna. Šumarstvo, u situaciji u kojoj se nalazi, nema za to djelovanje
ni tehničkih ni materijalnih mogućnosti.


Kako su razvojem turizma rasle i štete od šumskih požareva najbolje nam
pokazuje podatak, da je u periodu 1947—1960, bilo ukupno 235 šumskih požareva
ili prosječno 18 godišnje, a u periodu 1960—1964. (koji je obilježen naglim
porastom turističkog prometa), 430 požareva ili prosječno 86 godišnje. Stete od
požareva iz godine u godinu se povećavaju i uglavnom su njima zahvaćene najkvalitetnije,
borove šume, a koje su locirane upravo u predjelima najviše frekventiranim
po turistima.


Prema podacima Odsjeka Narodne odbrane Kotarske skupštine Split, u
periodu 1962—1964. god. požarom je zahvaćeno 2.123 ha borovih šuma, a u
istom periodu je pošumljeno samo 860 ha. Formalna procjena štete za posljednjih
5 godina iznosi oko 260 mil. dinara, ali ona je nerealno obračunata, te
prema ocjeni istog Odsjeka iznosi preko 1 milijarde. Koordinacijski odbor šumskih
gospodarstava Dalmacije raspolaže podacima prema kojim je u posljednjih
7 godina uništeno oko 5.000 ha borove šume, a u istom razdoblju pošumljeno
je samo oko 1.750 ha.


RADOVI NA UREĐENJU BUJICA


Nakon 1945. god., pa sve do izdvajanja šumarske službe iz Oblasnog NOO-a
za Dalmaciju i formiranja Uprave za pošumljavanje, uređenjem bujica rukovodi
Povjereništvo za poljoprivredu i šumarstvo u sklopu Oblasnog NO-a. U
martu 1950. bujičarska služba prelazi u Komitet za vodoprivredu Hrvatske, a
za Dalmaciju poslove uređenja bujica preuzima Vodograđevno poduzeće »Melioracija
«. Od 1952. god. ova služba se organizacijski nalazi u sklopu vodoprivrede
(Uprava za vodoprivredu NRH — Vodoprivredni odjeljak Split). Ukidanjem
odjeljka početkom 1962. god., bujičarstvo je u sklopu Opće vodne zajednice
za korištenje voda dalmatinskih slivova.


503




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 30     <-- 30 -->        PDF

U sadašnjem momentu djelovanje šumarstva u Dalmaciji odvija se putem
Šumskih gospodarstava u Zadru, Šibeniku, Drnišu, Kninu, Sinju, Splitu, Hvaru,
Makarskoj i Imotskom, te Ustanove za unapređenje šumarstva u Dubrovniku.


Prema podacima s kojima se raspolaže, od Oslobođenja do danas je p c»šumljen
o oko 17.000 ha. Kako se kretao obim tih radova ilustriraju nam


Ha POSUMLJAVAN]A U PERIODU 1945-1965


NA PODßUCJU


SPLITA —


350


KNINA
IMOTSKOG —
3O0


250


2oo


i50


100


5o


-|—i—i—i—i—i—i—i—r I V
God 1



ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 29     <-- 29 -->        PDF

rijalne podjele, koja više ne egzistira, postaje bespredmetno. U skladu sa Zakonom
o šumama trebalo je tada šumska gospodarstva organizirati u okviru
šumsko privrednih područja tj. četiri na teritoriji Dalmacije (Zadar, Šibenik,
Split, Dubrovnik). No, umjesto toga dolazi do daljnje dezintegracije šumarstva.
Šumsko gospodarstvo Split, umjesto da uključi dio bivšeg makarskog kotara
podjeljuje se na tri gospodarstva. Na području bivšeg kotara Makarska nastaju
dva gospodarstva, koja se formiraju u okviru općina Makarska i Imotski, dok
se teritorij Vrgorca ne uklapa ni u jednu organizaciju. Ustanova za šumarstvo
u Dubrovniku, također se svcdi na granice općine Dubrovnik, a dva najšumovitija
otoka Korčula i Lastovo ostaju bez šumarske organizacije.


POŠUMLJAVANJA U DALMACIJI


Hd


ZA PERIOD /945-1964
2700


A


25oo


-A


2 300


/ \


2.100
-/ \
4900 A /


*7oo


/\/


A5oc
/
4300 /
Aioo
9oo -1 lA 700
J I7.O65 Ha \
5oo -/\ \ \
30 0
10 0 \ A/^\
I I I I I I I I I I I I I > I I I I I I
<^od 19^5 A7 h9 51 53 55 57 59 öl 65 64