DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 27 <-- 27 --> PDF |
ŠUMARSTVO DALMACIJE U PERIODU 1945—1965. Ing. Ž. VRDOLJAK — ing. D. JEDLOWSKI Promatrajući vremenski period od protekla dva decenija, koji je inače karakteriziran snažnim razvojem društvenih odnosa i privrednog potencijala zemlje, trebalo bi da dođemo do stanovitih zaključaka o položaju šumarstva Dalmacije u okviru tih razvojnih kretanja i da sagledamo koji su pozitivni ili negativni činioci na njega utjecali. Neosporna je činjenica, da položaj šumarstva u Dalmaciji, dakle na jedrnom prostranom i tipičnom jugoslavenskom krškom području površine od 1,170.000 ha, iz godine u godinu postaje sve teži. To se posebno zapaža posljednjih nekoliko godina, a očituje se kako na polju organizacije službe, tako i u svim vidovima djelatnosti. Pomanjkanje sredstava je sve jače naglašeno, a s time u vezi i sve neznatnija pošumljavanja, propadanje šumskog fonda, ukidanje pojedinih institucija koje su bile osnovane radi unapređenja šumarstva itd. Sve je ovo dovelo i do osipanja stručnog kadra, do nejedinstvenosti u organizaciji službe i do svih drugih posljedica koje izviru iz takvog stanja. Na temelju ovoga što je izneseno, trebalo bi očekivati zaključak da je ovakvo stanje rezultat jednog ograničenog značaja i uloge šuma u ekonomici krškog područja. Trebalo bi zaključiti da je udio šumarstva tako neznatan da bilo kakva ulaganja ne bi imala opravdanja bez obzira na direktne koristi koje se očekuju od investiranja ili na one, možda još važnije, indirektne koristi koje se redovito ne mogu izraziti financijskim efektom. Ovakav zaključak demantiraju drugi i te kako važni momenti. Naime, baš u tom periodu nazadovanja šumarstva, šume u ekonomici Dalmacije poprimaju sve veći značaj. Ovdje se mogu spomenuti samo neke djelatnosti čiji je razvoj usko povezan sa unapređenjem šumarstva. Među ove spada razvitak turističke privrede, razvoj kemijske prerade drveta u celulozu — čime pošumljavanje, posebno u pojasu alepskog bora, postaje i ekonomski interesantno — potreba smirivanja erozijskih procesa, naročito u zoni akumulacija, zaštita melioriranih poljoprivrednih površina, plantaže itd. I tako, dok bi s jedne strane sve veće potrebe na drvetu i ozelenjavanju ukazivale na nužnost intenzivnijeg razvoja šumarstva na Kršu, u isto vrijeme se događa upravo obratno. Danas se često susrećemo sa apsurdnim situacijama u odnosima između turističke privrede i šumarstva. Nije rijedak slučaj da turizam kao bazu za svoj razvoj nalazi na površinama koje je valoriziralo šumarstvo i to ulaganjem znatnih sredstava. Te površine se često nekontrolirano iskorištavaju i upropaštavaju, a da turizam kao ekonomski činilac, a ni šira zajednica, ne daju nikakva sredstva ni za održavanje, a kamo li za podizanje novih šuma. |