DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 156 <-- 156 --> PDF |
ma ritmu evropske ekonomske ekspanzije.* Da bi se uklonio raskorak između potrošnje i proizvodnje, šumarstvo Evrope treba usmjeriti u pravcu podmirenja potreba na drvu za industrijsku preradu koje su iz dana u dan sve veće. U stvari, mnoge evropske zemlje — npr. Italija, Francuska, Španija, Izrael, Jugoslavija i mnoge druge — učinile su velike napore u tom smjeru. Tradicionalno šumarstvo ili takozvano klasično šumarstvo kompletirano je jednom novom šumarskom tehnikom koju zovemo arborikultura. Ona nam obećaje dopunsku produkciju drvne mase, jer u prirodnim šumama postoji određena granica u postizavanju volumnog prirasta pa ne možemo u tim šumama očekivati spektakularno povećanje produkcije. Ipak treba naglasiti da i u prirodnim šumama ima mogućnosti da se ubrza debljinski prirast, da se poveća vrijednost prirasta, da se poboljša iskorišćenje drvne mase itd. i da se na taj način bolje iskoristi potencijal prirodnih šuma, što se može postići primjenom intenzivnih i modernih metoda u uređivanju šuma. Prema tome djelatnost šumarstva očitavala se u posljednjih godina uglavnom u dva pravca: — u intenzivnom gospodarenju prirodnih šuma; — u intenzivnom podizanju kultura i plantaža vrsta drveća brzog rasta (arborikultura). U većini evropskih zemalja — a naročito u Jugoslaviji — šumsko gospodarenje u prirodnim šumama čini osnovnu produkciju koja se nadopunjuje produkcijom iz kultura i plantaža čime se nastoji stvoriti balans između potrošnje i produkcije. Tako je u našoj zemlji — kao u ostalom i u Evropi — nađena jedna solucija kako ćemo podmiriti sve veće i veće potrebe na drvu za industrijsku i kemijsku preradu. Što se pak tiče odnosa između šumarstva, poljoprivrede i stočarstva šumari mnogih mediteranskih zemalja u Evropi našli su jednu formulu ravnoteže između tih triju privrednih grana ili takozvanu silvoagropastoralnu ravnotežu »1´ equilibre sylvoagropastoral «. Čovjek bi mogao reći da je gotovo zadovoljan s tim solucijama, u toliko više, što smo u mnogim zemljama Evrope vidjeli goleme napore, mogućnosti i ostvarene rezultate u podmirenju sve većih po * Nations Unies — FAO: Consomation, production et commerce du bois en Europe, evolutions et perspectives. Nouvelle etude, 1950—1975, New York 1964. treba za drvom. Pa ipak moramo priznati da smo se vrlo često suočili sa činjenicom da je šuma u mnogim evropskim zemljama promijenila svoju ulogu i da nas današnje formule uvijek ne zadovoljavaju. To je osobito važno za zemije u razvoju kao npr. za našu zemlju — za Jugoslaviju. S razvojem industrije, turizma i drugih privrednih djelatnosti kao i uslijed promjene strukture našeg stanovništva, uloga šume se često posve izmijenila. Katkad je utjecaj šume na proizvodnju vode za industriju važniji od produkcije drvne mase. To isto vrijedi vrlo često i za utjecaj šume na režim voda i vodotoka, na smirenje bujica, sprečavanje poplava itd. Estetsko i rekreativno uređivanje postojećih šuma, osnivanje parkova, ozelenjavanje, unošenje ukrasnih grmova i drveća itd. nameće se kao zadatak današnjice na cijelom priobalnom pojasu nakon izgradnje magistrale Trst—Rijeka—Dubrovnik— Kotor—Bar. Uslijed migracije seljačkog stanovništva u industrijske centre, šuma tu i tamo prodire i širi se na napuštenim poljoprivrednim površinama naročito u našoj primorskoj oblasti gdje prema tome stara shvaćanja o pošumljavanju treba zamijeniti novom orijentacijom. U okolici velikih industrijskih aglomeracija šuma je preko noći poprimila sanitarnu, rekreativnu i estetsku ulogu. Pored svega toga od šuma se traži danas da podmire sve veću potrebu drvne i kemijske industrije. Imajući to sve pred očima — čini se — da bi trebalo tretirati šumarske probleme kompleksnije ne samo sa poljoprivrednicima nego i sa predstavnicima industrije, elektroprivrede, melioracija, turizma itd. i naći mjesto šume u nacionalnoj i regionalnoj privredi i tako zacrtati smjernice nove šumarske politike koja se očituje u kompleksnoj i svestranoj ulozi šume u ekenomskom razvoju Jugoslavije. Prilaženje šumarskim problemima na taj način a na regionalnom nivou Evrope dat će bez sumnje određene koristi. Stoga s punim pravom očekujemo od Regionalne Konferencije FAO zp, Evropu u 1966. godini nove direktive u evropskoj šumarskoj politici. Evidentno je da će sve to imati svoju reperkusiju na obrazovanje šumarskih kadrova, jer s promjenom šumarske politike valja prilagoditi sadašnje nastavne planove novo nastaloj situaciji kako bi šumarski inžinjcri mogli naći svoje mjesto u ekonomskom razvoju zemlje i zadovoljiti potrebe koje se od njih traže. |