DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 146 <-- 146 --> PDF |
hrastovi u tom pogledu ni izdaleka nisu jednaki na takvim staništima. Nakon tih razmatranja autor detaljno ispituje morfološke varijacije kod habitusa, kore, pupoljaka, lišća, cvijetova i plodova. Pritom se često služi varijacionostatističkom metodom. Na koncu autor razmatra morfološke razlike u evolutivnom razvoju crnog cera te konstatira da je došlo do sistematske divergencije tako da se crni cer ne može smatrati jedinstvenom vrstom. Na to ga upućuju brojne diferencije kod cvijeta i ploda te razlike drugih organa (ploda, liske, pupoljka, kore i habitusa). Na osnovu tih razlika on dolazi do zaključka da nema većih razlika između hercegovačkodalmatinske i makedonsko-metohijske populacije i smatra da one unatoč većoj geografskoj podvojenosti, pripadaju zajedničkoj podvrsti Quercus mecedonica ssp. typica. Budući da se crnogorsko-skadarska populacija po morfologiji cvijeta udaljila od spomenute podvrste on je također smatra posebnom podvrstom i naziva je Quercus macedonica ssp. multiflora. Dok se na jednoj strani hercegovačkodalmatinska i makeđonsko-skadarska populacija gotovo podudaraju utvrđeno je da se razilaze u morfologiji ploda. Hercegovačko- dalmatinski crni cer ima razmjerno krupniji žir a makedonsko-metohijski sitniji žir. Kako među njima uglavnom nema osjetnijih razlika on smatra hercegovačko- dalmatinsku provenijenciju posebni varijetetom osnovne podvrste koju po plodu naziva Quercus macedonica var. macrocarpa, dok makedonsko-metohijsku populaciju naziva Quercus macedonica var. microcarpa. Crniogorsko-skadarska i makedonskometohijska populacija najviše se razilaze u obliku kupule. Prva populacija je karakterizirana žirom sa plitkom kupulom koja ga pokriva najviše u 1/3 njegove dužine. Zbog toga otpada vremenski ranije, ponekad prije potpunog dozrijevanja. Radi toga autor smatra tu svojtu posebnom formom koju naziva Quercus macedonica f. brevi cupulata. Drugi tip kupule pokriva žir od 1/2—2/3 njegove duljine koju formu autor naziva Quercus macedonica, f. longicupulata. Autor činjenicama potkrepljuje opravdanost novih naziva. Unutar crnogorsko-skadarskog područja ističe se mjestimice uskolisnata forma crnog cera koju on naziva Quercus macedonica f. angustifolia. Po nekim morfološkim karakteristikama liski, stipuli na kupulama, broju palistića, koji oblik je uglavnom raširen tamo gdje dolazi obični i crni cer ali ga inače ima unutar hercegovačko-đalmatinske populacije. Po intermedijarnim karakteristikama tih organa taj oblik autor smatra posebnom formom koju naziva Quercus macedonica f. pseudocerris. On je smatra formom iz razloga što se nekad pojavljuje i tamo gdje običnog cera nema i gdje ne postoji mogućnost križanja. Pored navedenih svojti crnog cera dolaze negdje i njegovi prelazni oblici. Zapaženi su na najvišim crnogorskim i nekim metohijskim nalazištima. U crnogorskim populacijama dolazi prelazni oblik između Quercus macedonica ssp. multiflora i Quercus macedonica var. macrocarpa a u metohijskom prelazni oblik između Quercus macedonica ssp. multiflora i Quercus macedonica var. microcarpa. Na kraju autor daje registar citiranih naučnih imena biljaka u radu koji olakšava čitaocu snalaženje u tekstu i podiže upotrebljivost rada. Rad dr Jovančevića, bez obzira na to što je kao disertacija zvanično priznati naučni rad ima i tu značajku što detaljno obrađuje jednu endemnu i reliktnu vrstu koja je do sada bila citirana ali nije obrađivana sa naučne i praktične strane. Ing. August Horvat Jovkovi ć B.: TOPOLA; PRAKTIČNA UPUTSTVA ZA PODIZANJE, NJEGU I ZAŠTITU. Sarajevo, 1965. Izdanje »Šumarskog glasnika« Sarajevo. Nedovoljan, gotovo slab uspjeh u uzgoju šuma, naročito intenzivnih kultura i plantaža, pogreške u izboru provenijence i manipulacije sadnim materijalom, nesistematska zaštita od bolesti i štetnih insekata i nedovoljna njega, sve je to uzrok slabim uspjesima, — ističe u predgovoru te publikacije M. Gojmerac. Na te propuste ukazala je »Projekcija programa za po! dizanje intenzivnih kultura i plantaža lišćara i četinara u SR Bi H«. U vezi s time preporučuju se Jovkovićeva uputstva o uzgoju topola svima općinskim skupštinama, svima šumsko-privrednim organizacijama i individualnim proizvođačima topola. Jovkovićeva publikacija sadrži 62 strane džepnog formata, 32 slike, 20 poglavlja. Pisana je sažeto, jednostavnim stilom, pregledno. U uvodu se ukazuje na veliku osjetljivost topola u proizvodnom procesu, na potrebu da se za BiH dadu praktična uputstva za podizanje, uzgajanje i zaštitu topola i na mogućnosti proizvodnje na registriranim zemljištima površine oko 30.000 ha, naročito u području Posavine (oko 8.000 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 147 <-- 147 --> PDF |
ha) i drugih rijeka te oko vodotoka i vodoprivrcdnih objekata 4.500 km drvoreda. U poglavljima o izboru staništa pisac kategorizira tla prema njihovim proizvodnim mogućnostima za najintenzivnije, intenzivno i ekstenzivno uzgajanje topola. U poglavlju o vrstama i svojtama topola pogodnima za područje BiH preporuča za određena staništa ove topole, s obzirom na njihove ekološke uslove, proizvodnost i otpornost: 1-214, robustna topola, 1-154, 1-45/51, pozna topola-serotina, osječka topola- marilandica. Zatim se daju upute o izboru sadnog materijala. Opsežnije i metodički su razmotreni glavni tipovi uzgoja topola: namjenske plantaže, savremene plantaže, šumske sastojine, drvoredi pokraj vodotoka i vedoprivrednih objekata, drvoredi uz putove i pruge, u seljačkim domaćinstvima. U uputama o tehnici rada pisac ističe da se ne smije izostaviti nijedna faza propisana za odgovarajući način uzgoja. Te faze rada sažeto su opisane u sedam poglavlja: općenito, manipulacija sadnicama, prethodna obrada tla, prethodno đubrenje, sadnja, njegovanje i postupci zaštite. Na kraju svega nalazi se »Kalendar radova« za svaki mjesec. Preporučujemo tu publikaciju svima uzgajačima topola. Trebalo bi provesti agitaciju i propagandu da tu knjižicu nabave seljačka domaćinstva u krajevima u kojima postoje mogućnosti za proizvodnju topolovine. J. Šafar D i k i ć S., Jovančević M. i Panov A.: PRINCIPI I PERSPEKTIVE UNAPREĐIVANJA PROIZVODNJE ŠUMSKOG SJEMENA U BOSNI I HERCEGOVINI, Sarajevo 1965. (str. 78, 27 slika). Radovi prve faze podizanja kvalitetnih sastojina privedeni su kraju. Ta prva faza ie izbor sjemenskih baza i rajoniziranje korištenja sjemena. Sjemenske baze gotovo su isključivo sjemenske sastojine tj. sastojine koje će se prvenstveno koristiti za proizvodnju (sakupljanje) kvalitetnog sjemena odnosno, tačnije, sjemena s dobrim nasljednim svojstvima. Te sastojine koristit će se, bez sumnje, i za daljnju fazu osiguranja kvalitetnog sjemena, za uzimanje plemki potrebnih za osnivanje sjemenskih plantaža. Pored popisa sjemenskih baza i sjemenskih rajona za cijelu državu*, takvi popisi objavljeni su i za po * Predlog za Registar šumskih semenskih objekata Jugoslavije: I deo Četinari (Coniferae), Jugoslo vensko poljoprivredno šumarski centar, eBograd 1964. jedine republike. Za SR Bosnu i Hercegovinu taj materijal nalazi se u naslovu navedenoj publikaciji. Ova publikacija je, međutim, više nego samo popis sjemenskih baza i sjemenskih rajona, jer sadrži i kriterije i prikaz postupka izdvajanja ovih sjemenskih sastojina (a što se može primijeniti i u drugim slučajevima) te »upute« za proizvodnju šumskog sjemena. Prvi dio, kriteriji za izdvajanje i postupak izdvajanja sjemenskih sastojina, sadržan je u slijedećim dijelovima ove publikacije: I Dosadašnja proizvodnja i potrošnja šumskog sjemena u Bosni i Hercegovini (1. Proizvodnja šumskog sjemena i 2. Upotreba šumskog sjemena), II Solidna sjemenska baza kao preduslov za unapređivanje proizvodnje šumskog sjemena, III Izdvajanja sjemenskih sastojina, IV Broj, površina i lokacija sjemenskih sastojina, V Rejonizacija i upotreba šumskog sjemena. Drugi dio, proizvodnja šumskog sjemena, sadržana je u ovim dijelovima radnje: VI Gospodarenje izdvojenim sjemenskim sastojinama (1. Opća načela, 2. Mjere za povećanje prinosa sjemena, 3. Mjere za poboljšanje genetskog sastava sjemenskih sastojina), VII Proizvodnja sjemena u sjemenskim plantažama (1. Izdvajanje plus-stabala, 2. Kalemljenje pius-stabala, 3. Osnivanje sjemenskih plantaža, 4. Proizvodna sposobnost sjemenskih plantaža, 5. Važnost sjemenskih plantaža za Bosnu i Hercegovinu), VIII Sakupljanje šumskog sjemena i racionalizacija tog procesa, IX Trušenje sjemena četinjača, X Čuvanje šumskog sjemena. Ova publikacija sadrži, dakle, ustvari, sve što je potrebno za proizvodnju kvalitetnog sjemena, ona je udžbenik i priručnik za suvremeno sjemenarstvo šumarstva. Uz tekst se nalazi dobar fotomaterijal (S. Dikića, P. Fukareka, M. Jovančevića i C. Šilića), crteži (shema selekcije šumskog sjemena na genetskim osnovama, shematski prikaz osnivanja sjemenskih plantaža, neki suvremeni tipovi, svakako praktičnih, trusnica) te preglodna karta sjemenskih oblasti i područja. Područje Bosne i Hercegovine podijeljeno je u 3 šumsko-sjemenske oblasti sjevernu, srednju i južnu. Sjeverna ili I o- blast je brežuljkasto-ravničarska oblast sjeverne Bosne (sjeverno od linije Bosanski Novi—Banja Luka—Doboj—Gračanica —Zvornik), južna ili III obuhvaća degra |