DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 146     <-- 146 -->        PDF

hrastovi u tom pogledu ni izdaleka nisu
jednaki na takvim staništima.


Nakon tih razmatranja autor detaljno
ispituje morfološke varijacije kod habitusa,
kore, pupoljaka, lišća, cvijetova i plodova.
Pritom se često služi varijacionostatističkom
metodom.


Na koncu autor razmatra morfološke
razlike u evolutivnom razvoju crnog cera
te konstatira da je došlo do sistematske
divergencije tako da se crni cer ne može
smatrati jedinstvenom vrstom. Na to ga
upućuju brojne diferencije kod cvijeta i
ploda te razlike drugih organa (ploda, liske,
pupoljka, kore i habitusa). Na osnovu
tih razlika on dolazi do zaključka da nema
većih razlika između hercegovačkodalmatinske
i makedonsko-metohijske populacije
i smatra da one unatoč većoj geografskoj
podvojenosti, pripadaju zajedničkoj
podvrsti Quercus mecedonica ssp. typica.


Budući da se crnogorsko-skadarska populacija
po morfologiji cvijeta udaljila od
spomenute podvrste on je također smatra
posebnom podvrstom i naziva je Quercus
macedonica ssp. multiflora.


Dok se na jednoj strani hercegovačkodalmatinska
i makeđonsko-skadarska populacija
gotovo podudaraju utvrđeno je da
se razilaze u morfologiji ploda. Hercegovačko-
dalmatinski crni cer ima razmjerno
krupniji žir a makedonsko-metohijski sitniji
žir. Kako među njima uglavnom nema
osjetnijih razlika on smatra hercegovačko-
dalmatinsku provenijenciju posebni
varijetetom osnovne podvrste koju po
plodu naziva Quercus macedonica var.
macrocarpa, dok makedonsko-metohijsku
populaciju naziva Quercus macedonica var.
microcarpa.


Crniogorsko-skadarska i makedonskometohijska
populacija najviše se razilaze u
obliku kupule. Prva populacija je karakterizirana
žirom sa plitkom kupulom koja
ga pokriva najviše u 1/3 njegove dužine.
Zbog toga otpada vremenski ranije, ponekad
prije potpunog dozrijevanja. Radi toga
autor smatra tu svojtu posebnom formom
koju naziva Quercus macedonica f.
brevi cupulata. Drugi tip kupule pokriva
žir od 1/2—2/3 njegove duljine koju formu
autor naziva Quercus macedonica, f. longicupulata.
Autor činjenicama potkrepljuje
opravdanost novih naziva.


Unutar crnogorsko-skadarskog područja
ističe se mjestimice uskolisnata forma crnog
cera koju on naziva Quercus macedonica
f. angustifolia.


Po nekim morfološkim karakteristikama
liski, stipuli na kupulama, broju palistića,
koji oblik je uglavnom raširen tamo gdje


dolazi obični i crni cer ali ga inače ima
unutar hercegovačko-đalmatinske populacije.
Po intermedijarnim karakteristikama
tih organa taj oblik autor smatra posebnom
formom koju naziva Quercus macedonica
f. pseudocerris. On je smatra formom
iz razloga što se nekad pojavljuje i
tamo gdje običnog cera nema i gdje ne
postoji mogućnost križanja.


Pored navedenih svojti crnog cera dolaze
negdje i njegovi prelazni oblici. Zapaženi
su na najvišim crnogorskim i nekim
metohijskim nalazištima. U crnogorskim
populacijama dolazi prelazni oblik između
Quercus macedonica ssp. multiflora i Quercus
macedonica var. macrocarpa a u metohijskom
prelazni oblik između Quercus
macedonica ssp. multiflora i Quercus macedonica
var. microcarpa.


Na kraju autor daje registar citiranih
naučnih imena biljaka u radu koji olakšava
čitaocu snalaženje u tekstu i podiže
upotrebljivost rada.


Rad dr Jovančevića, bez obzira na to
što je kao disertacija zvanično priznati naučni
rad ima i tu značajku što detaljno
obrađuje jednu endemnu i reliktnu vrstu
koja je do sada bila citirana ali nije obrađivana
sa naučne i praktične strane.


Ing. August Horvat


Jovkovi ć B.: TOPOLA; PRAKTIČNA
UPUTSTVA ZA PODIZANJE, NJEGU
I ZAŠTITU. Sarajevo, 1965. Izdanje »Šumarskog
glasnika« Sarajevo.


Nedovoljan, gotovo slab uspjeh u uzgoju
šuma, naročito intenzivnih kultura i
plantaža, pogreške u izboru provenijence i
manipulacije sadnim materijalom, nesistematska
zaštita od bolesti i štetnih insekata
i nedovoljna njega, sve je to uzrok slabim
uspjesima, — ističe u predgovoru te publikacije
M. Gojmerac. Na te propuste
ukazala je »Projekcija programa
za po! dizanje intenzivnih
kultura i plantaža lišćara i četinara
u SR Bi H«. U vezi s time preporučuju
se Jovkovićeva uputstva o uzgoju
topola svima općinskim skupštinama,
svima šumsko-privrednim organizacijama
i individualnim proizvođačima topola.


Jovkovićeva publikacija sadrži 62 strane
džepnog formata, 32 slike, 20 poglavlja.
Pisana je sažeto, jednostavnim stilom, pregledno.
U uvodu se ukazuje na veliku osjetljivost
topola u proizvodnom procesu,
na potrebu da se za BiH dadu praktična
uputstva za podizanje, uzgajanje i zaštitu
topola i na mogućnosti proizvodnje na registriranim
zemljištima površine oko 30.000
ha, naročito u području Posavine (oko 8.000




ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 147     <-- 147 -->        PDF

ha) i drugih rijeka te oko vodotoka i vodoprivrcdnih
objekata 4.500 km drvoreda.


U poglavljima o izboru staništa pisac
kategorizira tla prema njihovim proizvodnim
mogućnostima za najintenzivnije, intenzivno
i ekstenzivno uzgajanje topola. U
poglavlju o vrstama i svojtama topola pogodnima
za područje BiH preporuča za
određena staništa ove topole, s obzirom na
njihove ekološke uslove, proizvodnost i otpornost:
1-214, robustna topola, 1-154,
1-45/51, pozna topola-serotina, osječka topola-
marilandica. Zatim se daju upute o
izboru sadnog materijala.


Opsežnije i metodički su razmotreni
glavni tipovi uzgoja topola: namjenske
plantaže, savremene plantaže, šumske sastojine,
drvoredi pokraj vodotoka i vedoprivrednih
objekata, drvoredi uz putove
i pruge, u seljačkim domaćinstvima.


U uputama o tehnici rada pisac ističe da
se ne smije izostaviti nijedna faza propisana
za odgovarajući način uzgoja. Te faze
rada sažeto su opisane u sedam poglavlja:
općenito, manipulacija sadnicama, prethodna
obrada tla, prethodno đubrenje,
sadnja, njegovanje i postupci zaštite. Na
kraju svega nalazi se »Kalendar radova«
za svaki mjesec.


Preporučujemo tu publikaciju svima uzgajačima
topola. Trebalo bi provesti agitaciju
i propagandu da tu knjižicu nabave
seljačka domaćinstva u krajevima u kojima
postoje mogućnosti za proizvodnju topolovine.


J. Šafar
D i k i ć S., Jovančević M. i Panov
A.: PRINCIPI I PERSPEKTIVE
UNAPREĐIVANJA PROIZVODNJE ŠUMSKOG
SJEMENA U BOSNI I HERCEGOVINI,
Sarajevo 1965. (str. 78, 27 slika).


Radovi prve faze podizanja kvalitetnih
sastojina privedeni su kraju. Ta prva faza
ie izbor sjemenskih baza i rajoniziranje
korištenja sjemena. Sjemenske baze gotovo
su isključivo sjemenske sastojine tj. sastojine
koje će se prvenstveno koristiti
za proizvodnju (sakupljanje) kvalitetnog
sjemena odnosno, tačnije, sjemena s dobrim
nasljednim svojstvima. Te sastojine
koristit će se, bez sumnje, i za daljnju fazu
osiguranja kvalitetnog sjemena, za uzimanje
plemki potrebnih za osnivanje
sjemenskih plantaža. Pored popisa sjemenskih
baza i sjemenskih rajona za cijelu
državu*, takvi popisi objavljeni su i za po


* Predlog za Registar šumskih semenskih
objekata Jugoslavije: I deo Četinari (Coniferae),
Jugoslo vensko poljoprivredno šumarski
centar, eBograd 1964.
jedine republike. Za SR Bosnu i Hercegovinu
taj materijal nalazi se u naslovu
navedenoj publikaciji.


Ova publikacija je, međutim, više nego
samo popis sjemenskih baza i sjemenskih
rajona, jer sadrži i kriterije i prikaz postupka
izdvajanja ovih sjemenskih sastojina
(a što se može primijeniti i u drugim
slučajevima) te »upute« za proizvodnju
šumskog sjemena.


Prvi dio, kriteriji za izdvajanje i postupak
izdvajanja sjemenskih sastojina, sadržan
je u slijedećim dijelovima ove publikacije:


I Dosadašnja proizvodnja i potrošnja
šumskog sjemena u Bosni i Hercegovini


(1. Proizvodnja šumskog sjemena i 2. Upotreba
šumskog sjemena),
II Solidna sjemenska baza kao preduslov
za unapređivanje proizvodnje šumskog
sjemena,


III Izdvajanja sjemenskih sastojina,
IV Broj, površina i lokacija sjemenskih
sastojina,
V Rejonizacija i upotreba šumskog sjemena.


Drugi dio, proizvodnja šumskog sjemena,
sadržana je u ovim dijelovima radnje:


VI Gospodarenje izdvojenim sjemenskim
sastojinama (1. Opća načela, 2. Mjere za
povećanje prinosa sjemena, 3. Mjere za poboljšanje
genetskog sastava sjemenskih sastojina),


VII Proizvodnja sjemena u sjemenskim
plantažama (1. Izdvajanje plus-stabala, 2.
Kalemljenje pius-stabala, 3. Osnivanje sjemenskih
plantaža, 4. Proizvodna sposobnost
sjemenskih plantaža, 5. Važnost sjemenskih
plantaža za Bosnu i Hercegovinu),


VIII Sakupljanje šumskog sjemena i racionalizacija
tog procesa,


IX Trušenje sjemena četinjača,


X Čuvanje šumskog sjemena.


Ova publikacija sadrži, dakle, ustvari,
sve što je potrebno za proizvodnju kvalitetnog
sjemena, ona je udžbenik i priručnik
za suvremeno sjemenarstvo šumarstva.
Uz tekst se nalazi dobar fotomaterijal (S.
Dikića, P. Fukareka, M. Jovančevića i C.
Šilića), crteži (shema selekcije šumskog
sjemena na genetskim osnovama, shematski
prikaz osnivanja sjemenskih plantaža,
neki suvremeni tipovi, svakako praktičnih,
trusnica) te preglodna karta sjemenskih
oblasti i područja.


Područje Bosne i Hercegovine podijeljeno
je u 3 šumsko-sjemenske oblasti sjevernu,
srednju i južnu. Sjeverna ili I o-
blast je brežuljkasto-ravničarska oblast
sjeverne Bosne (sjeverno od linije Bosanski
Novi—Banja Luka—Doboj—Gračanica
—Zvornik), južna ili III obuhvaća degra