DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 145 <-- 145 --> PDF |
i predsjednik Srpske akademije nauka. Napisao je oko 40 naučnih i stručnih radova. Pisac je prve srpske dendrologije. U svojim istraživanjima P a n č i ć je najveću pažnju posvetio Kopaoniku. Onamo su bile 1951. prenesene njegove kosti iz Beograda i sahranjene u mauzoleju izgrađenom iz Kopaoničkog granita na najvećem vrhu prozvanom »Panćićev vrh«. Time je Srpski narod odao svoju zahvalu i priznanje velikom Pančiću . U našem članku: »Povodom 150-godišnjice rođenja Josipa Pančića«, u Šumarskom listu, 1965., s. 185—197, pogrešno se kod osvrta na monografiju spominje ima njenog pisca: »Prof. D. Mitrović« umjesto »Prof. D. Mitranović«. Isto tako greškom je štampano da je Pančić preseljenjem 1853. g. iz Kragujevca u Beograd »nastupio« umjesto »napustio« liječničku službu. Dr M, Anić Jovančević đr Milorad: RASPROSTRANJENJE, VARIJABILITET I SISTEMATIKA CRNOG CERA (QUERCUS MACEDONICA A. DC.) U JUGOSLAVIJI. Pod ovim je naslovom izašla u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1G85. godine doktorska disertacija dr ing. Milorada Jovančević a, docenta Šumarskog fakulteta u Sarajevu koju je autor prije par godina uspješno obranio na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Kako je ta radnja značajan doprinos utvrđivanju, rasprostranjenju, varijabilitetu i sistematici te vrste, koja je cd interesa i za našu operativu, prvenstveno krških krajeva, smatramo potrebnim da se na nju podrobnije osvrnemo. Autor je radnju, koja obasiže 178 strana teksta, 3 karte, 18 tabela, 14 fotografija i 31 sliku, podijelio na: predgovor, uvod, podatke iz literature, vlastita istraživanja, osvrt na rasprostranjenje, morfološki opis primjernih stabala, zajedničke odlike, morfološke varijacije i sistematske varijacije. Zatim je dao ključ za određivanje, Claris analytica, o nekim ekološkim i biološkim razlikama između pojedinih svojti i zaključak. Potom registar citiranih naučnih i domaćih imena biljaka i registar geografskih imena. U uvodu autor spominje da crni cer među našim listopadnim vrstama zauzima posebno mjesto kao najstarija vrsta koja postepeno izumire. Kod nas tvori najveće i najljepše šume u svom području. On raste na najizrazitijem kršu gdje se druge vrednije vrste ne mogu održati ili slabije uspijevaju. Zbog toga crni cer ima pionirski značaj kod pošumljavanja Krša i go leti. Osim toga list mu ostaje preko čitave zime u gušćim sastojinama na stablu te zelenim granama služi za ishranu stoke u najkritičnijim mjesecima. Osim toga dobro štiti tlo od erozije. Zbog svega toga on zaslužuje da se postavi na pravo mjesto kod izbora vrsta za pošumljavanje krškog područja. Crni cer se ubraja među najstarije listopadne hrastove. Njegova morfologija, ekologija i biologija pokazuje da potječe iz tercijara. Da je crni cer u prošlosti napustio pojedine terene u našoj zemlji najbolje potvrđuje velika disjunkcija i rastrganost sadašnjeg areala. Autor utvrđuje hercegovačko-dalmatinsko područje crnog cera kao najsjevernije. Konstatira da je crnogorsko-skadarsko područje južnije i po površini nešto veće, dok je makedonsko-metohijsko područje najjužnije i po veličini najveće. Za sva tri područja utvrđuje središta pojedinih areala. U vezi rasprostranjenja crnog cera kod nas autor postavlja pitanje da li su populacije u ta tri područja i nakon duže geografske izolacije još uvijek morfološki jedinstvene jer se svaka populacija mora đo neke mjere prilagođavati novim uvjetima, a ovi nisu posve isti u sva tri areala. Autor konstatira da populacija crnog cera u sva tri područja imaju niz zajedničkih morfoloških i drugih odlika, koje ih objedinjuju u jednu vrstu. To je i razumljivo, objašnjava autor, ako se ima u vidu da crni cer vodi porijeklo od zajedničke tercijarne vrste Querem drymeja Ung. Prema tome to su stara ustaljena svojstva koja su izdržala klimatske promjene potkraj tercijara, za vrijeme glacijalnih i interglacijalnih perioda. Autor zatim razmatra najznačajnije zajedničke odlike koje se pojavljuju kod kore, pupoljaka, lisne peteljke, lišća i ploda u svih 180 analiziranih stabala iz sva tri područja rasprostranjenja. Crni cer se svuda odlikuje velikom izđanačkom snagom. U tom pogledu nije mu jednak ni jedan listopadni hrast. Zbog toga je većina sastojina crnog cera izdanačkog porijekla. Otporan je na kljaštrenje. Kljaštrenjen brzo se pomladi. Ü toku jednog ljeta autor je opazio omlatke duge preko 1 m. Crni cer se na svim nalazištima ponaša kao izraziti termofil, fotofit, kserofit i kalcifit. Kako se najveći dio Krša odlikuje toplom klimom, velikom insolacijom, vapnenom podlogom i suhim tlom spomenuta svojstva ističu praktičnu vrijednost te vrste u toliko više što mu drugi listopadni 617 |