DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1965 str. 69     <-- 69 -->        PDF

TREĆE SAVEZNO TAKMIČENJE ŠUMSKIH RADNIKA SJEKAČA


Ing. MIL1VOJ WÜRTH


održano dne 25. i 26. IX 1965. na području Šumskog gospodarstva Delnice,
Šumarija Lokve, šumski predjel Golubinjak.
Pokrovitelj takmičenja: Jakov Blažević
Počasni odbor: Todor Vujasinović, Jure Sarić, ing. Filip Knežević, Drago Ha


ramija, Ivan Pleše i Ivan Tomac.
Savezni priređivački odbor: Antun Debrecin, Petar Živojnović, Nevzeta Cus


tović, Miroslav Sevčik, Naum Martinović, Radislav Milosevic, Mane Ra


daković, Slavko Filipi, Đorđe Gabor, Nikola Obrštarević, Božidar Pljakić,


Milan Branković, Periša Milosevic, Đorđe Jović, Jefto Jeremić, Dimitrije


Bura, Rajica Đekić, Aleksandar Orlandić i Sreten Nikolić.
Organizacijski odbor: ing. Bernard Hruška, ing. Milivoj Würth, Stjepan Briski,
Petar Živojnović, ing. Ivan Pleše, ing. Nikola Fidler, Ivan Tomac, Ivan
Muvrin i Ivan Kovačević.


ZNAČAJ TAKMIČENJA ŠUMSKIH RADNIKA


Šumarstvo kao privredna grana zauzima vrlo vidno mjesto u našoj privredi.
Međutim, u izvjesnom smislu to je i vrlo mlada privredna grana, jer
je takoreći tek od oslobođenja počeo da se formira stalni kadar šumskih radnika.
U staroj Jugoslaviji eksploatacija šuma bila je prepuštena pretežno privatnim
kapitalistima, čiji je cilj bila momentana korist i visoki profiti. O razvoju
šumarstva kao struke i privredne grane malo ko se starao. Tom je pogodovao
pretežno agrarni kakakter naše zemlje i višak radne snage na selu,
koji u ono vrijeme nije mogla da apsorbira postojeća industrija. Šumski radnici
su regrutovani iz viška poljoprivredne radne snage, pretežno van glavne
sezone poljoprivrednih radova. Dakle radilo se »na parče«, radna snaga je
bila jeftina, što je pogodovalo kapitalistima.


Ovo stanje naslijedilo je šumarstvo poslije rata i počelo da rješava pored
mnogih problema i problem radne snage. Šumarstvo dobij a karakter značajne
privredne grane, planski organizirane i u harmoniji sa ostalim privrednim
granama. Zadaci su ogromni i stalno rastu u oblasti eksploatacije uzgoja i dr.


Nagli razvoj industrije počeo je snažno da apsorbira najveći dio viška
radne snage na selu. Gradovi su pružali veće perspektive mladim zemljoradnicima
za dalje uzdizanje, za porodični i društveni život nego što je to moglo
šumarstvo neposredno poslije rata, kada se formiralo kao privredna grana.
Stoga se problem šumskih radnika sve više ispoljavao. Obnavljanje kadra nije
bilo dovoljno, zapravo nije bilo dovoljno pomlađivanja kadra već je on relativno
ostario.


Rješavanje problema šumskih radnika zahtijevalo je niz značajnih mjera.
Trebalo je formirati stalni kadar šumskih radnika, zasnovati jedno zanima