DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1965 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Razjedinjenost poslovnih politika šumskih gospodarstava i razjedinjenost poslovnih politika drvoprerađivačkih poduzeća ne mogu ukloniti ni Poslovna udruženja onakva kakva su danas, a ni Privredne komore. Sekretarijat za privredu opet, kao organ vlasti, napušta sve više aktivnost u području neposredne proizvodnje i poslovne politike poduzeća. U tim okolnostima se nameće kao nužnost okupljanje proizvođača jedne privredne grane u jednu jedinstvenu integracionu zajednicu. Čini nam se, da je takva integracija u punom skladu s našim opće-društvenim kretanjima i određenim postavkama o preuzimanju pune integracije (i odgovornosti) u proizvodnji sa strane (neposrednih) proizvođača. Šumarsku i drvarsku struku zatalasava s vremena na vrijeme jedanput bolje, drugi put slabije organizirani vlak integracione akcije. Integracioni dogovori drvarske industrije na području istočne Slavonije nisu uspješno završeni. Nisu ostvarene integracione zamisli na području kotara Rijeka. Koncentracija šumskih gospodarstava na području kotara Bjelovar provedena je samo djelomično. Čini se, da su poduzimane pojedine akcije u tom pravcu, a da nije bila sasvim jasna prava svrha, odnosno puna ekonomska sadržina predlaganih integracija, ili se polazilo sa lokalnih (kotarskih) pozicija. Pritom se pod pojmom integracije, ukoliko se radilo o integraciji šumske i drvarske proizvodnje, redovno podrazumijevala fuzij a nekoliko poduzeća u jedno gigantsko, glomazno i komplicirano poduzeće; ukoliko se radilo o smanjenju broja šumskih gospodarstava, to se nastojalo stvoriti jedno površinski veliko šumsko gospodarstvo, ali u granicama kotara. Međutim, takve sporadične, slabo pripremljene akcije ne mogu zadovoljiti ni šumarsku ni drvarsku struku. Ne mogu se prihvatiti integracije radi pokrivanja nečijih gubitaka, niti radi postizavanja određenih lokalnih interesa i ambicija. Integracija, kao određena koncentracija sredstava, kadrova, te proizvodne i investicione politike, imade mnogo krupnije i progresivnije zadatke. Sudbina razvoja šumske i drvne privrede nalazi se uglavnom u »rukama « proizvođača ovih privrednih grana. Ma koliko se trudile pojedine šumarske i drvarske privredno-političke institucije (komore, poslovna udruženja, da dokažu neki prioritet u dobivanju obilnijih i povoljnijih društvenih sredstava (kredita) za daljnji razvoj ovih privrednih grana, dobivena sredstva neće odgovarati niti potrebama niti očekivanju. Težište će pasti na vlastita sredstva, a ova će zavisiti ne samo o dovoljno elastičnoj poslovnoj politici, pojedinih poduzeća, nego kudikamo više o zajedničkoj svjesno trasirano j (iskalkuliranoj) privrednoj politici. Šumsko privredne organizacije su u stanju da elastično raspolažu šumskim fondom, i da putem »prethvata« pribave veće količine sredstava za ulaganje na rentabilna mjesta bržeg obrtaja (plantaže i intenzivne kulture na dobrim bonitetima povoljnih položaja, mreža šumskih komunikacija i si.). Drvoprerađivačka industrija nije u takvoj mogućnosti. Međutim, niskoproduktivna drvarska industrija ne može platiti povoljne cijene za šumsku sirovinu. Ulaganja sredstava u modernizaciju (i specijalizaciju) drvarske industrije može donijeti brze koristi upravo šumskoj proizvodnji u vidu povoljnijih cijena za sirovinu. Prema tome postoji objektivna mogućnost elastičnog gospodarenja (elastične poslovne politike) u šumskoj proizvodnji, koja može donijeti i vrlo brze rezultate, mnogo brže nego što to može donijeti ulaganje u »klasičan « šumski fond. |