DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1965 str. 65 <-- 65 --> PDF |
SREDSTVA I MJERE ZA IZVRŠENJE ZADATAKA Sredstva i mjere u šumskoj proizvodnji Izvršenje zadataka u šumskoj proizvodnji vezano je uz maksimalno mobiliziranje vlastitih sredstava i uz nešto dodatnih sredstava od strane zajednice. Ukupna ulaganja treba da se kreću od 4 milijarde u 1964. uz postepeno povećanje do 6 milijardi u 1970. godini, s time, da bi se tehničke investicije kretale od 2,5 do 3 milijarde u istom razdoblju, a biološke od 1,5 do 3 milijarde. Ta sredstva bi se formirala iz vlastite proizvodnje i to 3 milijarde u 1964. (uz postepeno godišnje povećanje), do 4,5 milijarde u 1970. god. a dodatna sredstva zajednice treba da pokriju ostale (tj. od 1 milijarde u 1964, 1,4 milijarde u 1965., 1,5 u 1966., 1,8 u 1967., 2,1 u 1968,,te po 1,5 milijardu u 1969. i 1970. godini). Sveukupno od 1964. do 1970. investiralo bi se cea 35 milijardi dinara. Maksimalna mobilizacija vlastitih sredstava i njihova ulaganja na najpovoljnija mjesta pretpostavlja prethodnu određenu koncentraciju u makroorganizaciji. Sredstva i mjere u drvoprerađivačkoj industriji Planirano povećanje proizvodnje moguće je postići tek sa znatnim investicijama većim dijelom u nove objekte, a manjim dijelom na proširenje i rekonstrukciju postojećih objekata. Za proširenje odnosno rekonstrukciju postojećih kapaciteta treba investirati 20 do 30 milijardi u mehaničkoj, a 15 milijardi u kemijskoj preradi drva. Ukupno to sve iznosi: cea 85 milijardi za nove objekte a 35 do 38 milijardi za proširenje i rekonstrukcije sveukupno cea 120 milijardi dinara. Osim potrebnih investicionih sredstava, pretpostavka ovog povećanja proizvodnje (i povoljnije ekonomske situacije u poduzećima) je određena koncentracija sredstava, uvođenje modernije tehnologije i specijalizacije u proizvodnji. EKONOMSKO ORGANIZACIONA NAČELA INTEGRACIJE Opća situacija u makroorganizaciji šumske i drvoprerađivačke proizvodnje ne zadovoljava, to stanje ne zadovoljava ni u Republici ni u Federaciji, i nepovoljno se odražava i na samu proizvodnju. Premda se izrađuju određeni planovi proizvodnje na raznim nivoima od federacije, preko republike i kotareva do poduzeća, oni nisu (većinom) usklađeni niti sa konkretnom kreditnom politikom, niti su adresirani na pojedina poduzeća, te djeluju manjeviše kao predviđanja, kao preporuke, odnosno kao okvir u kojem bi se trebalo kretati koliko proizvodnja toliko i investiciona aktivnost. Planovi pojedinih poduzeća, koji se »zbrajaju« u republički plan samo su tu i tamo izraz orijentacije i svjesne poslovne politike poduzeća naprotiv, oni su većinom mehanički sastavljeni bilo na osnovu približnih proteklih izvršenja, bilo na osnovu postojećih proizvodnih kapaciteta. Tako i republički plan, ukoliko je samo »zbroj«, predstavlja zbroj planova dvadesetak šumskih gospodarstava, zbroj dvadesetak šumsko-proizvodnih (i šumsko-privredmh) politika, odnosno zbroj četrdesetak drvnoprerađivačkih politika. Naravno; takvom »zbroju« nedostaje racionalnost međusobne raspodjele rada, nedostaje mu međusobno povezivanje radi zajedničkih akcija, nedostaje opće usklađivanje njihovih pojedinačnih poslovnih politika, a sve to na štetu smišljenog razvoja ovih privrednih grana. 443 |