DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1965 str. 65     <-- 65 -->        PDF

SREDSTVA I MJERE ZA IZVRŠENJE ZADATAKA


Sredstva i mjere u šumskoj proizvodnji


Izvršenje zadataka u šumskoj proizvodnji vezano je uz maksimalno mobiliziranje
vlastitih sredstava i uz nešto dodatnih sredstava od strane zajednice.
Ukupna ulaganja treba da se kreću od 4 milijarde u 1964. uz postepeno
povećanje do 6 milijardi u 1970. godini, s time, da bi se tehničke investicije
kretale od 2,5 do 3 milijarde u istom razdoblju, a biološke od 1,5 do 3 milijarde.
Ta sredstva bi se formirala iz vlastite proizvodnje i to 3 milijarde u
1964. (uz postepeno godišnje povećanje), do 4,5 milijarde u 1970. god. a dodatna
sredstva zajednice treba da pokriju ostale (tj. od 1 milijarde u 1964, 1,4
milijarde u 1965., 1,5 u 1966., 1,8 u 1967., 2,1 u 1968,,te po 1,5 milijardu u
1969. i 1970. godini). Sveukupno od 1964. do 1970. investiralo bi se cea 35 milijardi
dinara.


Maksimalna mobilizacija vlastitih sredstava i njihova ulaganja na najpovoljnija
mjesta pretpostavlja prethodnu određenu koncentraciju u makroorganizaciji.


Sredstva i mjere u drvoprerađivačkoj industriji


Planirano povećanje proizvodnje moguće je postići tek sa znatnim investicijama
većim dijelom u nove objekte, a manjim dijelom na proširenje i rekonstrukciju
postojećih objekata. Za proširenje odnosno rekonstrukciju postojećih
kapaciteta treba investirati 20 do 30 milijardi u mehaničkoj, a 15
milijardi u kemijskoj preradi drva. Ukupno to sve iznosi: cea 85 milijardi za
nove objekte a 35 do 38 milijardi za proširenje i rekonstrukcije sveukupno
cea 120 milijardi dinara.


Osim potrebnih investicionih sredstava, pretpostavka ovog povećanja proizvodnje
(i povoljnije ekonomske situacije u poduzećima) je određena koncentracija
sredstava, uvođenje modernije tehnologije i specijalizacije u proizvodnji.


EKONOMSKO ORGANIZACIONA NAČELA INTEGRACIJE


Opća situacija u makroorganizaciji šumske i drvoprerađivačke proizvodnje
ne zadovoljava, to stanje ne zadovoljava ni u Republici ni u Federaciji,
i nepovoljno se odražava i na samu proizvodnju. Premda se izrađuju određeni
planovi proizvodnje na raznim nivoima od federacije, preko republike i
kotareva do poduzeća, oni nisu (većinom) usklađeni niti sa konkretnom kreditnom
politikom, niti su adresirani na pojedina poduzeća, te djeluju manjeviše
kao predviđanja, kao preporuke, odnosno kao okvir u kojem bi se trebalo
kretati koliko proizvodnja toliko i investiciona aktivnost. Planovi pojedinih
poduzeća, koji se »zbrajaju« u republički plan samo su tu i tamo izraz
orijentacije i svjesne poslovne politike poduzeća naprotiv, oni su većinom
mehanički sastavljeni bilo na osnovu približnih proteklih izvršenja, bilo na
osnovu postojećih proizvodnih kapaciteta. Tako i republički plan, ukoliko je
samo »zbroj«, predstavlja zbroj planova dvadesetak šumskih gospodarstava,
zbroj dvadesetak šumsko-proizvodnih (i šumsko-privredmh) politika, odnosno
zbroj četrdesetak drvnoprerađivačkih politika. Naravno; takvom »zbroju« nedostaje
racionalnost međusobne raspodjele rada, nedostaje mu međusobno
povezivanje radi zajedničkih akcija, nedostaje opće usklađivanje njihovih pojedinačnih
poslovnih politika, a sve to na štetu smišljenog razvoja ovih privrednih
grana.


443