DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1965 str. 63 <-- 63 --> PDF |
proizvodnju u vidu povećane šumske takse, drugim riječima, u vidu jačanja ekonomske snage šumskog gospodarstva. Prerađivačkim pogonima, u pravilu, ostaje na kraju samo prosječna profitna stopa, koja im pripada kao i svim ostalim kapitalistima (izuzev monopola). Uslijed povećane visine (i mase) šumske takse, šumovlasnik ima više materijalnih mogućnosti da ulaže u unapređenje šumske proizvodnje što, opet, u krajnjoj liniji, ide u korist industrijske prerade drva ( poboljšanje i povećanje proizvodnje sirovine). Nadalje, šumovlasnici su zainteresirani da se tržište šumskih proizvoda širi i na jeftinije šumske Sortimente osnivanjem odgovarajućih prerađivačkih pogona. Ovime se također jača materijalna sposobnost šumovlasnika. U uvjetima našeg privrednog i društvenog sistema ne postoji kapital, pa ni njegova posljedica »prosječna profitna stopa«. No, ipak postoji opća pojava, koju možemo nazvati »općom zakonomjernošću«, da se cijene šumskih sortimenata kao sirovine povisuju također sa povećanjem produktivnosti rada u drvoprerađivačkoj industriji. Postoji također zakonomjernost, da se osnivanjem prerađivačkih pogona širi tržište šumskih proizvoda, i da se time postižu povoljnije cijene. Prema tome, i u našim uvjetima su šumska gospodarstva (kolektivi koji upravljaju šumama) životno zainteresirani stanjem drvopreradivačke industrije. S druge strane, pogoni drvoprerađivačke industrije zainteresirani su, ne računajući kvalitet i cijenu sirovine, sa stalnom i kontinuiranom opskrbom šum. sortimenata i to barem na rokove, potpune amortizacije osnovnih sredstava. Sa stajališta narodne privrede, poželjno bi bilo, da se takvi pogoni trajno održavaju (naravno, prateći razvoj tehnologije) pa se kao problem javlja usklađenje prerađivačkih kapaciteta sa sirovinskom osnovom, i njihovo međusobno poslovno povezivanje na što dulje rokove (radi planiranja daljnje ekonomske perspektive), Međusobno usklađivanje kapaciteta i perspektivnog razvoja je upravo u ovim privrednim granama važna privredno-politička mjera. Moglo bi se, naime, utvrditi gotovo kao pravilo, da nagomilani prerađivački kapaciteti vrše pritisak na sirovinsku osnovu (ekonomski i vanekonomski pritisak) iznad njene proizvodne mogućnosti, čime se ugrožava daljnja perspektiva obaju partnera. Sa gledišta ekonomske zainteresiranosti čini se da šumarstvo ima više interesa na razvoju industrijske prerade drva nego što bi imala sama drvoprerađivačka industrija. Razvojem, naime, drvoprerađivačke industrije šumarstvo u pravilu dobiva više nego što dobiva industrija. Zbog toga bi se moglo govoriti i o nužnosti, da se »šumovlasnici« aktivnije angažiraju na formiranju drvoprerađivačke politike u zemlji. EKONOMSKA SITUACIJA ŠUMSKE I DRVOPRERAĐIVAČKE PROIZVODNJE U SR HRVATSKOJ Osnovne karakteristike šumske proizvodnje u SR Hrvatskoj su: nedovoljna otvorenost šuma (posebno u Lici, na Velebitu, na brdima između Save i Drave, te na Baniji, Kordunu i Žumberku); pomanjkanje mehanizacije (posebno u privlačenju i utovaru šumskih sortimenata), visok postotak degradiranih šumskih površina (šikare i dr.); nepovoljan razmjer dobnih razreda (pretežu mlade i srednjedobne sastojine); maleno učešće četinjača (cea 20"/o) Takvo stanje uvjetovalo je visoke troškove eksploatacije šuma i razmjerno slabu ekonomsku sposobnost šumsko-privrednih organizacija u cjelini. Prem |