DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1965 str. 62 <-- 62 --> PDF |
šumski posjed. U ovu privrednu granu financijski kapital uglavnom nije ulazio, nije ulagao (barem dosada) neka veća sredstva. Sa stajališta efikasnosti organizacije i uprave, veličina šumskog posjeda se (u jednoj organizacionoj jedinici — direkciji i šumariji) ravnala prema opsegu i intenzitetu poslova (sa znatnim rasponima). U tom pogledu je ekstenzivna šumarija posjedom mogla biti veća i od (intenzivne) direkcije. Uglavnom, prema dosadašnjim iskustvima, povećanjem intenziteta privređivanja, smanjivale su se površine i šumarija, ali i direkcija (jedna direkcija 8—12 šumarija). Sa stajališta financiranja radova, uvijek je bila povoljnija situacija u velikim šumskim posjedima (prelijevanje sredstava između šumarija, pa i između direkcija — budžetski sistem). Sa stajališta stručnih kadrova također je bila povoljnija situacija u velikim posjedima (pravilniji raspored kadrova na poslove prema njihovoj sklonosti, specijalizacija, međusobno dopunjavanje kod donošenja stručnih odluka i si.). U oblasti drvne privrede U oblasti drvarske industrije zapažena je uglavnom vertikalna koncentracija (pilane za tvrdo drvo sa parketarijom, tvornicom bačava i si., pilane za meko drvo sa sandučarama i pogonima za panelske srednjice i si.). Horizontalna koncentracija (na pr. kartel pilana tvrdog ili mekog drva) nije razvijena. Razlog tome leži po svoj prilici u većoj zavisnosti pilanara o izvorima sirovina (o šumo-vlasnicima), nego obratno (izuzeci su uglavnom samo periodi privrednih kriza). Integracija šumarstva i drvopreradivačke industrije U privrednoj praksi ima više slučajeva integracije šumskog posjeda i prerađivačke industrije, u stručnoj literaturi poznate pod nazivom »industrijalizacija šumskog posjeda«. U takvoj integraciji (fuziji) postoji opasnost, da prevlada politika »bližih ciljeva« (akumulacija na štetu šumskog fonda), koja bi mogla biti suprotna dugoročnijim interesima cjelokupne zajednice (sadašnje, a još više buduće generacije). Razlog takvom, moglo bi se reći pravilu, je ekonomski razumljiv: šumarstvo ima odviše spor obrtaj (ne samo za privatnog šumovlasnika, nego čak i za sadašnju generaciju cijelog društva), dok prerađivačka industrija ima obrtaj koji se kreće u normalnim granicama ostale privrede. Zbog toga drvna industrija postiže »barem« prosječnu profitnu stopu, što šumarstvo nije u stanju. Ipak, takva čvrsta integracija šumarstva i drvne industrije nije pravilo, ona ne prevladava, premda je ekonomska međuzavisnost šumske i drvnoindustrijske proizvodnje upravo sudbonosne prirode za obje privredne grane. EKONOMSKE MEĐUZAVISNOSTI ŠUMSKE I DRVNO-INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE Po zakonima robne proizvodnje u kapitalizmu, esktra-profiti koji se ostvaruju u drvoprerađivačkoj industriji prelaze, u konačnoj liniji, u vlasništvo šumovlasnika u vidu povećane cijene drveta na panju (šumske takse). Prema tome, i svako povećanje produktivnosti rada u pogonima drvne industrije (tj. smanjenje cijene koštanja prerade drva ) odražava se povoljno na šumsku |