DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1965 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Prednosti integracije sa stajališta narodne privrede Prednosti su izvanredno velike: prije koncentracije postojala je veća količina razjedinjenih, konkurentskih malih i slabih poduzeća. Poslije koncentracije postoji jedna volja, jedna (jedinstvena) privredna politika, uvodi se red u proizvodnji, podjela rada (specijalizacija), postižu se optimalniji kapaciteti, uvodi se nauka uneposrednu proizvodnju (vlastiti laboratoriji, instituti), uvodi se red na tržištu. Sve zajedno uzevši, integracija (koncentracija) znači daljnji veći korak u razvoju proizvodnih snaga, i prema tome je društveno progresivna. Nosioci integracije U kapitalističkom svijetu nosioci koncentracije su oni koji dirigiraju proizvodnjom, a to je financijski kapital. Povezanost financijskog kapitala (banaka koje financiraju — kreditiraju proizvodnju) sa poduzećima koja proizvode odvija se putem personalnih veza (direktor poduzeća — ili vlasnik je član uprave banke i si.). Pojedina se poduzeća ne mogu dugo opirati procesu koncentracije (integracije) koji forsira financijski kapital (metode prisile su: ukidanje kredita, kupovanje akcija tog poduzeća, konkurencija na tržištu sirovina ili gotovih proizvoda i si.). Proces koncentracije odvija se uglavnom prisilnim putem (dobrovoljno samo u blažim oblicima integracije). Koristi integracije za njezine nosioce Koristi od integracije za njezine nosioce svode se na postizavanje ekstraprofita koji može uslijediti ili kao posljedica dirigirane cijene na tržištu( bilo sirovina bilo finalnih proizvoda), ili kao posljedica unapređenja procesa proizvodnje (specijalizacijom ili boljom tehnologijom) ili na oba načina. Osim ekstra-profita koncentracijom se postiže stalno i sigurno područje za plasman kapitala. Kapital se tim putem (tj. koncentracijom) bori za sigurnost i širinu plasmana s jedne strane, i za postizavanje ekstra-profita s druge strane. Koncentracija (integracija) nije, dakle, posljedica volje države (i njezine privredne politike) nego je posljedica postojanja kapitala i kapitalista, i njihove međusobne borbe za vlast i prevlast na privrednom polju (čitaj: profit), pa onda i na društvenom i političkom polju. Naravno, koncentracija je nužna pojava iz koje rezultira daljnji napredak u razvoju proizvodnih snaga, pa je uslijed tog određena koncentracija nužnost i za socijalističke zemlje. Premda se u ovom slučaju ne radi o formiranju monopola radi postizavanja ekstra-profita, koncentracija je i ovdje potrebna radi koncentracije kadrova, radi uvođenja nauke u tehnologiju, radi koncentracije sredstava, radi raspodjele rada (specijalizacije), postizavanja optimalnih kapaciteta i si. Za socijalističke zemlje je važna određena koncentracija i radi provođenja (jedinstvene) privredne politike u određenoj grani proizvodnje sa strane (neposrednih) proizvođača (odumiranje vlasti). INTEGRACIJA U OBLASTI ŠUMSKE I DRVARSKE PRIVREDE U oblasti šumarstva U vidu veličine posjeda postoje slučajevi visoke koncentracije (državni šumski posjed, privatan veliki šumski posjed), ali postoji i mali sitno-seljački |