DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1965 str. 46     <-- 46 -->        PDF

a zatim grešku aritmetičke sredine po formuli:


s 7 / 2 i (x — X)2
s = —
XInyn f
ff 2 f (2 f 1)


u kojoj n predstavlja broj elemenata (broj mjerenja) u uzorku (u populaciji).


Testiranje razlika između dviju aritmetičkih sredina, odnosno izračunavanje
signifikantnih razlika između dvije populacije koje su prezentirane svojim
aritmetičkim sredinama obavili smo pomoću »Studentove« «-distribucije izražene
formulom:


Xi — X2 ni
t =
m + na


gdje S predstavlja prosječnu standardnu devijaciju uzoraka, a izračunava se
po formuli:
´ 2 f (xi — X1)2 + 2 f (X2 — X2)2


ni + n2 — 2


Xi, X2 su aritmetičke sredine, a ni, n2 predstavljaju broj pilanskih trupaca
(modela) u šumsko-uređajnom debljinskorn stepenu.
Regresionu analizu, odnosno metodu najmanjih kvadrata ustanovili smo
pomoću normalnih jednadžbi za parabolu koje glase:
y = a + bx + cx2
2 y = na + b 2 x + c 2 x2
2 xy = a 2 x + b 2 xž + c 2 x3
2 x2y = a 2 x2 + b 2 x^ + c 2 x4
Standardnu devijaciju oko linije izjednačenja smo izračunali po formuli:


gdje je 2 (y — Y)2 = 2 y2 — a 2 y — b 2 xy — c 2 x2y


Simboli u ovoj formuli znače:


Oy, x = standardna devijacija oko linije izjednačenja
N = ukupni broj mjerenih uzoraka (modela)
K = broj nepoznatih parametara
y = neizjednačene ordinate
Y = izjednačene ordinate


Prilikom rješavanja normalnih jednadžbi dobili smo, kao nusprodukte,
Gaussove C — multiplikatore, te pomoću njih i izračunate standardne devijacije
oko lmije izjednačenja ustanovili smo greške parametara po formulama: