DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1965 str. 41 <-- 41 --> PDF |
uložena sredstva bilo teško utvrditi po šumsko-uređajnim debljinskim stepenima. No budući da su ona kamatama, amortizacijom i otplatom anuiteta već prezentirana u utrošenim sredstvima, odnosno u cijeni koštanja, može se zaključiti da bismo došli do istih rezultata i da smo rentabilitet utvrđivali na bazi uloženih sredstava. Prema jugoslavenskom standardu (JUS-u) za jelu iz 1955. god. (5) pilanska oblovina počinje sa srednjim promjerom od 20 cm bez kore. To znači da šumsko- uređajni debljinski stepen jele od 22,5 cm već sadrži pilansku oblovinu, a to su zapravo jelova stabla od 20 do 25 cm u prsnoj visini za koja je prof. Plavši ć ustanovio da nisu zrela za sječu, osim iznimnih slučajeva (uzgojnih, uređajnih i zaštitnih), jer nisu osigurala regeneraciju. Interesantno je da smo i svojim istraživanjima ustanovili da se ova stabla, odnosno šumsko-uređajni debljinski stepen od 22,5 cm ne rentira ni za pilansku preradu, jer mu je cijena koštanja pri pilanskoj preradi znanto veća nego prosječna prodajna cijena iz njega proizvedene piljene građe. Za spomenuta istraživanja uzeli smo 14 šumsko-uređajnih debljinskih stepena jele i za svaki od njih ustanovili cijenu koštanja 1 m3 prerađene pilanske oblovine. Provedena istraživanja su nam pokazala da su ove cijene od stepena do stepena različite. Ove razlike su uslovljene nejednakim ili različitim utroškom osnovno-tehnološkog vremena po 1 m:i oblovine za njegovu preradu. Vremena su ustanovljena preciznim kronometriranjem, štopericama tipa »Stadion«, na primarnim radnim strojevima pogona (tračnoj pili i jarmačama) u kcjem su istraživanja provedena. Prof. dr Branko Kralji ć u svojoj knjizi »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva« na strani 279 između ostalog piše: »Troškovi pogonskog materijala, maziva i električne energije raspodjeljuju se na pojedine vrste drva, odnosno trupaca za piljenje proporcionalno satima rada mašina (jaram-satima) utrošenima na mehaničku preradu pojedine vrste drva, odnosno trupaca za piljenje. Ako se o tome nije vodila potrebna evidencija, raspodjela navedenih troškova za pojedine vrste drva, odnosno trupaca za piljenje, vrši se upravno proporocionalno koeficijentima teškoće obradbe ili obrnuto proporcionalno recipročnim ekvivalentnim brojevima teškoće obrade. Ti koeficijenti i recipročni ekvivalentni brojevi teškoće obrade utvrđuju se empirijskim putem za pojedine vrste drveća, s obzirom na njihovu tvrdoću i žilavost koju pružaju pri piljenju u odnosu na jedinicu površine (1 m2) ispiljene građe stanovite vrste drveća, ili s obzirom na njihovu tvrdoću, žilavost i asortiman piljene građe (oplošje koje ima 1 m3 piljene građe) u odnosu na jedinicu količine (1 m´3) ispiljene građe stanovite vrste drveća« (6). Pošto se naša istraživanja odnose samo na jednu vrstu drveća (jelu), to podatke o koeficijentu teškoće obrade nismo u ovome radu mogli iskoristiti kod kalkulacije cijene koštanja pri pilanskoj preradi jelovine po šumsko-uređajnim debljinskim stepenima. Ali smo zato pri ovoj kalkulaciji iskoristili utrošeno osnovno-tehnološko vrijeme, koje smo, kako je već istaknuto, direktno snimali (kronometrirali) pri propiljivanju jelovih pilanskih trupaca na primarnim radnim strojevima razlučena po šumsko-uređajnim debljinskim stepenima. Pa upravo je i zadatak ovoga rada da upozna čitaoca s rezultatima istraživanja osnovno-tehnološkog vremena pod kojim se prema prof. B eniću (2), razumijeva samo rad primarnih radnih strojeva pri propiljavanju |