DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 78     <-- 78 -->        PDF

c-dcuM&ene aijeSti


SAVETOVANJE


c potrebama i mogućnostima unapređenja gazdovanja šumama uvođenjemsavremenih metoda u gajenju šuma, održano 5. i 6. maja 1965. god. u Beogradu,
u organizaciji Saveza za šumarstvo, drvnu industriju i industriju papira
Savezne privredne komore


Poznato nepovoljno stanje šumskog fonda koje karakteriše veliko učešće
degradiranih i ekonomski neprilagođenih vrsta (preko 52% od ukupne površine)
nisko učešće četinarskih vrsta i mekih lišćara s jedne strane ,i nezadovoljavajuće
i opadajuće kretanje izvršenja šumsko-kulturnih radova i po
obimu i po ulaganju s druge strane, kao i stalno prisutan problem podmirenja
potreba nacionalnog bilansa drveta nalagalo je Savezu za šumarstvo, drvnu
industriju i industr. papira SPK da si stavi u zadatak organizovanje šireg radnog
sastanka (savetovanja) proširenog stručnog odbora za šumarstvo na kome
bi se razmatrali problemi unapređenja i povećanja prinosa postojećeg šumskog
fonda.


Promene u strukturi korišćenja drveta u drvo-prerađivačkoj industriji i
promene potrošnje drveta traže radikalnu izmenu dosadašnjih prevaziđenih
koncepcija u gazdovanju šumama i zahtevaju uvođenje savremenijih i intenzivnih
metoda gajenja šuma u cilju brže i jeftinije proizvodnje drvne mase.


Ako se imaju u vidu neke činjenice o kretanjima o korišćenju i proizvodnji
drvne mase, tj. u delatnosti nege, obnove i rekonstrukcije šumskog fonda, koje
su osnovne u gazdovanju šumama, dok je eksploatacija samo završetak te delatnosti,
onda će se sagledati opravdanost i cilj održavanja ovakvog savetovanja.


Analize pokazuju da se u zemljama sa naprednim šumarstvom gde se
normalno gazduje u šumsko-kulturne radove prosečno godišnje ulože 10—12%
od ukupnog prihoda šumske privrede, dotle se kod nas u proteklom periodu
ulagalo u te radove svega 3—6%. Namenska sredstva (amortizacija za regeneraciju
šuma koja su se formirala u visini od 10—15% od ukupnog prihoda)
troše se sa preko 50—60% na druge nenamenske investicije. Šumsko-kulturnim
radovima tretirano je naprimer 1961. godine 4,7% od ukupne obrasle šumske
površine, a u 1964. godini opada na 3,8% iste površine. Međutim, studija SIV-a


o šumsko-kulturnim radovima kao faktoru povećanja proizvodnje drvne mase
i prirasta smatra da je potrebno prosečno godišnje tretirati 19% od ukupne
obrasle šumske površine u prelaznom periodu tekućeg sedmogodišnjeg plana
i da treba ulagati 15—20% od ukupnog prihoda šumske privrede.
Prikazana kretanja u šumsko-kulturnim radovima su nezadovoljavajuća,
jer nisu usklađena sa potrebama šumskog fonda za obnovom kao protivmerom
rastućim obimima seča, dok studija SIV-a usklađuje te odnose i obezbeđuje
seču u visini od 28—30 miliona m3 i postavlja politiku gazdovanja šumama kojim
treba postići tzv. normalno gazdo van je. Pod ovim se podrazumeva vremenski
interval u kome će biti moguće postizanje maksimalnih efekata u uslovima