DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 57 <-- 57 --> PDF |
PLANTAŽNO GAJENJE ČETINARA BRZOG RASTA U ITALIJI (tehnološko-tehnička iskustva)* Ing. DIMITRIJE BURA 1. UVOD Industrija celuloze i papira dala je orijentaciju da se u Italiji uvede gajenje četinara brzog rasta na jedan industrijski — brži način, slično kao što se to postiglo sa topolama. Fabrika papira »Cartiere Burgo« iz Torina među prvima je počela sistematski i naučni rad na ovom području i svojim sredstvima, pod rukovodstvom pok. prof. Giacomo Piccarola , osnovala je 1955. godine Institut za četinare u Torinu (Instituto nazionale per plante da legno — Torino). Migracija poljoprivrednog stanovništva iz planinskih područja u industriju je normalna pojava u Italiji, kao i u drugim evropskim zemljama. Napuštena, manje produktivna poljoprivredna prigorska i planinska zemljišta postala su predmet interesovanja industrije celuloze i papira za podizanje plantaža (intenzivnih zasada) četinara brzog rasta, radi trajnog osiguranja sirovinske baze — drveta četinara, koga mora ova privredna grana, u sve većim količinama, da uvozi. Rezultati — prirast pojedinih četinara brzog rasta, kao što su borovca (Pinus strobus) i zelene duglazije (Pseudotsuga Douglasii var. viridis), ariša i još neki četinari u šumskim kulturama i parkovima starim preko 50 i više godina, kod kojih je postignut prosječni godišnji prirast od 15 do 20 m;Vha, bez naročitih agrotehničkih mjera, dali su ovoj orijentaciji i dovoljno sigurne ekonomske pokazatelje. Osim poljoprivrednih napuštenih zemljišta u prigorskom i planinskom području Italija ima velike površine degradiranih šuma, u prvom redu kestena, koje propadaju zbog pojave raka kestenove kore. Pošto se za domaći kesten nije uspjela naći odgovarajuća produktivna i na bolesti otporna sorta drugog kestena (kineski je otporan ali mu je plod sitan i nekvalitetan, dok novi hibridi nisu dali željene rezultate) i bolja staništa ovih šuma postala su isto tako objekti na kojima se podižu novi intenzivni zasadi (plantaže i šum. kulture) četinara brzoga rasta. Potrebno je naglasiti još jedan važan faktor koji je povezan sa prevođenjem napuštenih poljoprivrednih zemljišta u plantaže četinara, a to je veliko siromaštvo ovih planinskih poljoprivrednih zemljišta u hranjivim organskim materijalima. Ta zemljišta su isprana i iskorišćena do maksimuma, a popravljana su ranije, unošenjem nedovoljnih količina stajnjaka (dok su seljaci na njima radili i imali stoku) i šumskom steljom (prostirkom) keju su seljaci skupljali u susjednim šumama. Pošto se pri osnivanju plantaža nisu mogle dobiti potrebne količine stajnjaka (jer stoke više nema), a isto tako nije bilo moguće ekonomično dovoziti treset i si., produkcija plantaža na tako siromašnim zemljištima, uz unošenje samo mineralnih đubriva (bez organskih), nije dala željene rezultate. Prema tome, problem pretvaranja ovih degradiranih poljoprivrednih zemljišta u plantaže četinara leži u pomanjkanju organskih * Podaci za ovaj članak prikupljeni su i dobiveni od talijanskih instituta i proizvođača na studijskom putovanju u Italiji u decembru 1964. godine. |