DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 56     <-- 56 -->        PDF

organizacije, po svemu sudeći neće moći obezbediti vlastita sredstva. Ovo će
pitanje biti sastavni deo diskusije i razmatranja petogodišnjeg plana razvoja
privrede, pa i šumarstva, koje će se obaviti do kraja ove godine. Uvereni smo
da za ovaj problem šumarstva postoji potrebno razumevanje i shvatanje ali je
to svakako sastavni deo ostalih problema i uslovljeno stanjem i položajem
šumarstva a pre svega mogućnostima i potrebama našega društva.


Posebno želimo napomenuti da bi ovaj povoljan položaj šumarstva stvoren
sadašnjom privrednom reformom bio umanjen i promašen ako ne bi bio iskorišten
kao pomoć za što potpunije otklanjanje nedostataka i što bolje iskorištavanje
unutrašnjih rezervi. Pri ovome smo daleko od pomisli da ovo treba reći
zato što je uobičajeno da se napomenu ovi faktori, već zato što smo ubeđeni i
iz punog saznanja uvereni u mnogobrojne nedostatke i velike rezerve na svim
područjima rada, baš u šumarstvu. Smatrali smo ranije da su neke subjektivne
slabosti često puta prerastale u objektivne teškoće prosto zbog teških uslova
privređivanja u šumarstvu ali posle ove privredne reforme smatramo i uvereni
smo da takav slučaj više ne postoji i da takva opravdanja i objašnjenja
me bi mogla koristiti.


Na kraju ne gubimo iz vida da postoji veći broj naših organizacija koje će
smatrati da ni ovom reformom nisu znatno popravile položaj i da i ovom reformom
nisu rešena njihova važna pitanja iz odnosa položaja i ekonomike privređivanja.
Za ove organizacije smatramo da treba da traže druga rešenja
svoga položaja a pre svega, na planu organizaciono-integracione prirode. Ovo
zato što ove organizacije, pre svega, nisu dobro postavljene kod samog formiranja
i nemaju objektivne uslove za dobro privređivanje i nisu garancija da
će obezbediti pravilnu zaštitu i unapređenje šuma kao i da će istovremeno
moći pratiti poboljšanje uslova rada i života radnika i čitavog standarda po
dinamici naše privrede.


Smatra se da je za razvoj i unapređenje šumoprivredne organizacije potrebno
da po dosadašnjim uslovima raspolaže godišnje sa minimumom vlastitih
sredstava za investicije 5.000 dinara po svakom hektaru šume sa kojom gazduje.
Jasno je da ovaj minimum posle nove privredne reforme treba da bude
znatno veći s obzirom na vrednost sredstava.


Ako posmatramo naše šumskoprivredne organizacije na bazi završnog
računa za 1964. godinu onda od 112 posmatranih organizacija njih 61 izdvaja
slobodnih sredstava manje od 5.000 dinara po 1 ha šuma sa kojima gazduju.
Ovakvih organizacija je u Bosni i Hercegovini 16 od 34, u Crnoj Gori 3 od 5,
u Hrvatskoj 10 od 22, u Makedoniji 13 od 13, u Sloveniji nema ovakvih organizacija,
u Srbiji 19 od 27 koliko je obuhvaćeno ovim posmatranjem.


Još pri ovome napominjemo da je bilo organizacija čiji najmanji iznos izdvojenih
slobodnih sredstava po 1 ha iznosi: u Bosni i Hercegovini 622, u Crnoj
Gori 57, u Hrvatskoj 21, u Makedoniji 280, u Sloveniji 9.187 a u Srbiji 216
dinara u 1964. godini. Na ovo se stvarno postavlja pitanje koje su to privredne
mere i cene koje bi ovakvoj organizaciji mogle stvoriti uslove za napredak i
razvoj i da li ovakva organizacija garantuje čuvanje i unapređenje šumskog
fonda. Baš zbog ovoga i smatramo da rešenja za ovakve i slične organizacije
treba tražiti na drugoj strani.


Ing. Mirko Sučević