DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 54 <-- 54 --> PDF |
daopćenfa POLOŽAJ ŠUMARSTVA U NOVOJ PRIVREDNOJ REFORMI U uslovima stalno plafoniranih cena ili pod kontrolom cena, na relativno niskom nivou, šumarstvo je poslovalo pod dosta nepovoljnim uslovima. Raznim društvenim pojedinačnim intervencijama (smanjenjem kamata, ukidanjem vanrednog doprinosa, ukidanjem doprinosa iz dohotka ltd.) nastojalo se taj položaj popraviti i stanje ublažiti aii nepovoljan režim cena svakako je bio najveća kočnica poboljšanju ovoga stanja. Ovo se nije mogio bitno popraviti ni povremenim povećanjem nivoa cena nekim šumskim proizvodima (juna 1964. godine i 22. III I960, godine). l\ova privredna reforma dovoai šumsku privredu u sasvim drugi položaj koji je ne samo znatno povoljniji od dosadašnjeg već je izjednačen sa drugim privrednim granama i ooiastima a što je i najoitmje u ovoj reformi. Ovo poka zuje da i šumska privreda može da nade sasvim dobro mesto u postavkama privrednog sistema i aa je to mesto u toliko bolje u koliko se primenjuje manje izuzetnih mera. Izuzeci koji su primenjeni na šumarstvo nisu ništa drugo nego praviio kod drugih posebnih privrednih delatnosti kao npr. oslobođenje pla ćanja kamate na šume, komunikacije, zemljišta i plantaže samo znači da se ni na javne puteve ne plaća kao ni na plantaže voća ili poljoprivredno zemljište. Iz ovoga dalje sledi da bi šumska privreda trebala da zauzme ravnopravno mesto sa drugim privrednim granama i u sistemu kreditiranja i kreditne poli tike što do sada nije bio slučaj. Ovom privrednom reformom cene šumskih proizvoda, računajući na obim i strukturu proizvodnje i prosečne cene iz 1964. godine, povećane su za četinare i lišćare oko 41% a upoređujući sa cenama od 22. marta 1965. godine cene su povećane u prošeku za četinare 37,5% a za lišćare 32,8´%: Ovaj nivo cena šumskih proizvoda i druge mere koje ga prate pružaju povcljnu bazu za start i uslove za dinamičniju proizvodnju i bolje iskorištavanje sirovine i svih rezervi kojih nije malo baš u području šumskog poslovanja. Sa pravom se može očekivati da će šumoprivredne organizacije i njihovi kolektivi odgovoriti sa većim obimom proizvodnje i boljim iskorištenjem kao i znatnim povećanjem vlastitih fondova i realnim povećanjem ličnih dohodaka u skladu sa produktivnosti rada. Povećanje cena šumskih proizvoda i poboljšanje uslova privređivanja u šumarstvu imaće pozitivnog odraza i na rad drvno-preradivačke industrije bilo kad se radi o očekivanoj većoj proizvodnji u šumarstvu bilo da se radi o uticaju i pozitivnom delovanju na povećanje produktivnosti i bolje iskorištenje drvne sirovine u preradi. Čitav niz mera donesenih u poslednje vreme ili u oviru ove reforme ili pak mera koje se još predviđaju imaju za cilj poboljšanje uslova privređivanja u šumarstvu, izjednačavanje sa uslovima privređivanja drugih privrednih grana a posebno što potpunije uklapanje šumarstva u opšte postavke privrednog sistema i pri tome sa što manje izuzetaka za samo šumarstvo. Još donošenjem izmena Osnovnog zakona o šumama i proglašavanjem šuma za osnovno sredstvo privrednih organizacija kroz prethodno utvrđivanje 328 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 55 <-- 55 --> PDF |
vrednosti šuma, koje treba izvršiti prema pravilniku do 31. marta 1966. godine, predviđeno je objektivizirano izdvajanje sredstava za obnovu i rekonstrukciju šuma u vidu amortizacije šuma kao osnovnog sredstva. Ovo se predviđa ostvariti već sa početkom 1966. godine primenom verovatno minimalne stope amortizacije koju kolektiv može povećati (na vrednost šuma kao osnovnog sredstva. Ovako izdvojena sredstva upotrebljavala bi se samo za obnovu i rekonstrukciju šuma a ne i za investicije. Nema nikakve svrhe da se ovim putem izdvajaju sredstva i za investicije s obzirom da su ukinuta davanja odnosno doprinosi iz dohotka i fondova organizacija. Posebno je zamišljeno obezbeđenje sredstava za održavanje (negu i zaštitu) šuma što je posebno važno a tretiralo bi se na isti način kao i investicijsko održavanje ostalih osnovnih sredstava u privredi. Posebnim propisima biće predviđena obaveza osiguranja od vremenskih nepogoda šumskih rasadnika i plantaža do sedam godina starosti. Što se tiče zaštite odnosno osiguranja od požara šuma kao osnovnog sredstva biće posebnim propisima predviđeno da se obavezno osiguraju samo šume ugrožene od požara. Koje se šume smatraju ugroženim od požara to treba da bude obeleženo (registrovano) u šumsko-privrednoj osnovi kako je to predviđeno u Osnovnom zakonu o šumama. U Osnovnom zakonu o šumama naglašavanje minimalnog obima seča, minimalnog obima radova na uzgoju šuma i mogućnost elastičnije izmene šumskoprivredne osnove treba da omoguće privrednim organizacijama puno iskorištavanje povoljnih uslova stvorenih ovom privrednom reformom u cilju povećanog ulaganja u šumskokulturne radove, opremu i komunikacije a sve u cilju poboljšanja šuma i povećanja proizvodnje i boljega snabdevanja naše industrije za preradu drveta. Ovom prilikom je povoljno rešeno i nekoliko problema koji se već duže vreme postavljaju kao što je oslobađanje obavezne rezerve iz 1961—1963. godine izdvojene na sredstva namenjena za održavanje, obnovu i unapređenje šume. Trošenje sredstava amortizacije za regeneraciju šuma odmah po uplati i onih namenjenih za investicije i opremu a ne samo onih za šumsko-kulturne radove takođe je ovom prilikom povoljno rešeno. Posebno pitanje mesta predaje šumskih proizvoda koje je predmet dugogodišnjih diskusija smatramo da je ovoga puta pravilno rešeno. Naime, rečeno je da se cene koje su određene za šumske proizvode umanjuju do 10% ako se ti proizvodi predaju kupcu utovareno u kamion na putu javnog saobraćaja. Ovim je pružena značajna pomoć onim šumsko-privrednim organizacijama koje su prisiljene, zbog nedostatka javnog željezničkog saobraćaja, da prevoze kamionima svoje proizvode na dugim relacijama do željezničkih pruga. Neće biti suvišno da potsetimo da je ovu povoljnu meru, potrebno pravilno primenjivati kako bi opravdala svoje donošenje, jer bi svaka zloupotreba mogla dovesti u pitanje njeno postojanje. Ovo kao sećanje na nepravilnu primenu u nekim našim rej onima one povlastice iz 1961. godine kada je kupac plaćao prevoz kamionom samo duži od 20 km od sedišta pogona eksploatacije. Novi nivo cena utvrđen na bazi postavki privredne reforme ostaće pod kontrolom svakako sa orijentacijom ka slobodnom tržištu što će u mnogome ovisiti o stanju na tržištu, snabdevenosti, pravilnosti primene mera privredne reforme itd. Svakako jedno od važnih pitanja koje traži svoje pravilno rešenje jesu sredstva za otvaranje još neotvorenih šuma a za koja ulaganja ove privredne |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 56 <-- 56 --> PDF |
organizacije, po svemu sudeći neće moći obezbediti vlastita sredstva. Ovo će pitanje biti sastavni deo diskusije i razmatranja petogodišnjeg plana razvoja privrede, pa i šumarstva, koje će se obaviti do kraja ove godine. Uvereni smo da za ovaj problem šumarstva postoji potrebno razumevanje i shvatanje ali je to svakako sastavni deo ostalih problema i uslovljeno stanjem i položajem šumarstva a pre svega mogućnostima i potrebama našega društva. Posebno želimo napomenuti da bi ovaj povoljan položaj šumarstva stvoren sadašnjom privrednom reformom bio umanjen i promašen ako ne bi bio iskorišten kao pomoć za što potpunije otklanjanje nedostataka i što bolje iskorištavanje unutrašnjih rezervi. Pri ovome smo daleko od pomisli da ovo treba reći zato što je uobičajeno da se napomenu ovi faktori, već zato što smo ubeđeni i iz punog saznanja uvereni u mnogobrojne nedostatke i velike rezerve na svim područjima rada, baš u šumarstvu. Smatrali smo ranije da su neke subjektivne slabosti često puta prerastale u objektivne teškoće prosto zbog teških uslova privređivanja u šumarstvu ali posle ove privredne reforme smatramo i uvereni smo da takav slučaj više ne postoji i da takva opravdanja i objašnjenja me bi mogla koristiti. Na kraju ne gubimo iz vida da postoji veći broj naših organizacija koje će smatrati da ni ovom reformom nisu znatno popravile položaj i da i ovom reformom nisu rešena njihova važna pitanja iz odnosa položaja i ekonomike privređivanja. Za ove organizacije smatramo da treba da traže druga rešenja svoga položaja a pre svega, na planu organizaciono-integracione prirode. Ovo zato što ove organizacije, pre svega, nisu dobro postavljene kod samog formiranja i nemaju objektivne uslove za dobro privređivanje i nisu garancija da će obezbediti pravilnu zaštitu i unapređenje šuma kao i da će istovremeno moći pratiti poboljšanje uslova rada i života radnika i čitavog standarda po dinamici naše privrede. Smatra se da je za razvoj i unapređenje šumoprivredne organizacije potrebno da po dosadašnjim uslovima raspolaže godišnje sa minimumom vlastitih sredstava za investicije 5.000 dinara po svakom hektaru šume sa kojom gazduje. Jasno je da ovaj minimum posle nove privredne reforme treba da bude znatno veći s obzirom na vrednost sredstava. Ako posmatramo naše šumskoprivredne organizacije na bazi završnog računa za 1964. godinu onda od 112 posmatranih organizacija njih 61 izdvaja slobodnih sredstava manje od 5.000 dinara po 1 ha šuma sa kojima gazduju. Ovakvih organizacija je u Bosni i Hercegovini 16 od 34, u Crnoj Gori 3 od 5, u Hrvatskoj 10 od 22, u Makedoniji 13 od 13, u Sloveniji nema ovakvih organizacija, u Srbiji 19 od 27 koliko je obuhvaćeno ovim posmatranjem. Još pri ovome napominjemo da je bilo organizacija čiji najmanji iznos izdvojenih slobodnih sredstava po 1 ha iznosi: u Bosni i Hercegovini 622, u Crnoj Gori 57, u Hrvatskoj 21, u Makedoniji 280, u Sloveniji 9.187 a u Srbiji 216 dinara u 1964. godini. Na ovo se stvarno postavlja pitanje koje su to privredne mere i cene koje bi ovakvoj organizaciji mogle stvoriti uslove za napredak i razvoj i da li ovakva organizacija garantuje čuvanje i unapređenje šumskog fonda. Baš zbog ovoga i smatramo da rešenja za ovakve i slične organizacije treba tražiti na drugoj strani. Ing. Mirko Sučević |