DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 40 <-- 40 --> PDF |
dunik, smrčik, tisik, topolik, trepetljičik, vrbik, zeleničik i dr. Teže je kod onih vrsta koje nemaju podesan kolektivan naziv, kao što je to kod lužnjaka, kitnjaka i dr. Još su nepovoljnije složenice. Tu je bolji opis. Upotrebljavaju se, doduše, nazivi: jelovo-bukova šuma, hrastovo-grabova šuma i si. Ne sviđaju nam se nazivi koje su uveli tipolozi u Čehoslovačkoj, kao što su: »bukova jedlina«, »smrekovä bučina«, »jedlovä smrčina«, »jasanovä olšina« i dr. U tome ih ne bismo željeli slijediti, jer takve novačice kvare jezik. ZAKLJUČNE NAPOMENE U članku smo iznijeli niz pitanja iz oblasti fitocenološke nomenklature. Navedena su i rješenja za mnoge nejasnoće. Ne mislimo da su ovim riješena sva pitanja iz oblasti aktualne fitocenološke nomenklature. Njih ima još, a pojavljivat će se i dalje. Njihovom pojavom pronalazit će se i podesna rješenja. Bili bismo našim stručnjacima veoma zahvalni da nas upoznaju svojim mišljenjem i prijedlozima o ovim važnim pitanjima. Pri sređivanju problema fitocenološke nomenklature u oblasti šumarstva iznenađeni smo putom kojim su krenuli So 6, Borhid i i dr., jer on udaljuje od zajedničkog rada botaničara-fitocenologa i šumara, iako je takav rad neophodno potreban i koristan. Takav postupak oteščava suradnju i utječe na smanjivanje broja stručnjaka iz šumarske operative koji se mogu baviti primjenom fitocenologije u praksi. Međutim, potrebe su takve da je nužno ići protivnim putom. Učvršćuje nas u tome stanje u SSSR-u, Čehoslovačkoj, Poljskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Austriji, Švicarskoj i dr. U »lesprojektima « SSSR-a, Čehoslovačke, Bugarske i dr. rade na stotine mladih stručnjaka koji se bave tipologijom šuma za praktične svrhe. Ondje su i metode rada pogodne, a problem naziva šumskih zajednica ne zadaje poteškoća. Budući da postoje uvjeti da se u oblasti fitocenologije uspješno vrši praktična primjena i u šumarstvu, očekujemo da se odatle razvije i proširi zbližavanje i suradnja a ne udaljivanje stručnjaka. Koliko ja moguća suradnja botaničara i šumara na polju fitocenologije i što ona znači u šumarskoj praksi, najbolje je kod nas dokazao prof. I. H o r v a t. Dakako da je u tom zajedničkom radu veoma važna metoda rada, a u prvome redu i pitanje nomenklature. Principe u fitocenološkoj nomenklaturi koji djeluju u protivnom pravcu trebalo bi rektificirati. Nužno bi bilo da se što prije nađu pogodna rješenja. Skup botaničara-fitocenologa i šumara koji se bave problemima fitocenologije mogao bi i trebao da to pitanje riješi na obostrano zadovoljstvo. Upravo je momenat da se to učini. Inače će šumarska praksa biti prisiljena da odabere svoj put, kao što je to učinjeno i u drugim mnogim zemljama. LITERATURA 1. Bac h R., KuochR . i Moor : Die Nomenklatur der Pflanzengesellschaften, Mitteilungen der Floristisch-soziologischen Arbeitsgemeinschaft, N. F. Heft. 9., Stolzenau-Weser, 1962, p. 301—308. 2. EauschertS. : Beitrag zur Vereinheitlichung der soziologischen Nomenklatur, Mitteilungen der Flor.-soz. Arbeitsgemeinschaft, N. F. Heft 10, Stolzenau-Weser, 1963, p. 232—249. 3. Soö R.: Die regionalen Fagion-Verbände und Gesellschaften Südosteuropas, Budapest. 1946. 4. Toma c Z.: Razmatranja o fitocenološkoj terminologiji, Šumarski list, Zagreb, 1963, p. 305—308 |