DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 31 <-- 31 --> PDF |
IZ NOVIJE FITOCENOLOŠKE NOMENKLATURE Prof. dr M. ANIC OPĆI POGLEDI Terminologija je i u starijim disciplinama podvrgnuta promjenama, jer se ona stalno razvija. Dugo vremena treba da se terminologija ustali. Pogotovo to vrijedi za mlađe nauke, a naročito nauke koje se rapidno razvijaju, kao što je to fitocenologija. Kod njih se naglo rađa nova terminologija; stvaraju se novi termini, a stari ili nestaju ili se podešavaju novijim potrebama. U fitocenologiji pitanje terminologije nije još ni izdaleka riješeno. Budući da se to napose odnosi na nomenklaturu, posvetit ćemo tome pitanju ovih nekoliko misli. O nomenklaturi biljnih zajednica dosad nema nikakvih formalnih internacionalnih propisa, iako je o tome često raspravljano i na skupovima i u stručnim radovima. U toku vremena stvorena su ipak izvjesna pravila koje pojedini stručnjaci nastoje u svojim radovima poboljšati ili pojednostavniti. U redovnoj upotrebi u toku prakse iskristalizirala su se pravila koja su se pokazala više ili manje podesna i kojih se stručnjaci pridržavaju. Tim pitanjem pozabavili su se R. B a c h, R.Kuoch i M. Moor 1962., te S. Rauschert 1963. i svojim prijedlozima unijeli u to područje više svjetla i reda. Oni su dali i prijedloge kojima se u dosadašnju nomenklaturu unosi izvjesno sređenje, a u budućoj nomenklaturi ukazuje na jedinstveniji, bolji put. Koristeći se njihovim radovima nastojat ćemo osvijetliti važnija pitanja iz fitocenološke nomenkalture koja se i nas tiču. Pitanje nomenklature napose je važno za šumske zajednice, u kome području često nismo imali sretna rješenja. Nazivi šume često nisu odgovarali onome drveću koje od prirode tvori tu šumu. Poznate su iz svjetske literature diskusije o bukvicima bez bukava, a postoji i sada zajednica Pruno-Fraxinetum Ob. 1953 koja može da predstavlja s obzirom na vitalitet i produktivitet prekrasne, upravo prvoklasne, često čiste sastojine crne johe i kod nas i drugdje u Evropi. Postoje i lijepe autohtone sastojine medunca sa ponešto ili bez bjelograbića koje se zovu Carminetum orientalis itd. Prije dvije godine objavio je u Šumarskom listu ing. Z. Toma c članak o fitocenološkoj terminologiji. Članak je napisan sa dosta nedostataka, ali unatoč tome shvatili smo ga važnim i dobronamjernim. Čuli smo iz njega glas šumarske struke o potrebi uvođenja izvjesnog stalnog i šumarskoj praksi podesnog sistema u stvaranju šumarske fitocenološke nomenklature. Članak je izraz potrebe za pojednostavnjenjem i olakšanjem dosadašnje fitocenološke nomenklature. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Toma c je primijetio da kod oblikovanja naziva šumskih zajednica nije primijenjen uvijek isti kriterij, što — prema njegovoj konstataciji — oteščava orijentaciju i što je, praktički gledano, principijelan nedostatak nomenklature. Smatra se da bi u samom nazivu biljne zajednice trebalo obuhvatiti, koliko- je to moguće s gledišta botaničkih kriterija: gospodarsko značenje zajednice, važnost karakterističkih vrsta, princip jedinstvenosti i jednoobraznosti u sistemu formiranja naziva. Prema Tomc u imena šumskih zajednica trebala bi biti takva da ih praksa što lakše shvati i prihvati, tj. da ona budu za praksu dovoljno »karakteristična«. Toma c je izrazio želju da se šumske zajednice označavaju karakterističnom šumskogospodarskom vrstom drveća (Abietetum, Fagetum, Alnetum), te da se u nazivu ne daje prednost zeljanicama ili grmlju (Blechnetum, Genistetum). Između drveća koje izgrađuje zajednicu treba dati prednost onome koje u konkretnom slučaju ima najviše ekološko i ekonomsko značenje na dotičnom staništu. S tom mišlju slažu se svi šumari. Problem edifikatorskih vrsta nije od tolike važnosti za fitocenologiju kao fundamentalnu nauku, ali je on svakako od vrlo velike važnosti u šumarstvu. Prijedlog ing. Tom e a iznesen u njegovu članku s tendencijom da posluži kao osnov za diskusiju zapravo je velikim dijelom riješen u postojećim načelima o nazivima. U našem članku iznesene su neke dopune, korekcije i pojednostavnjenja. Našim člankom bit će odgovoreno na više pitanja koja su dotaknuta u članku ing. T o m c a. PRAVILA ZA TVORBU LATINSKIH NAZIVA Kod tvorbe latinskih naziva biljnih zajednica respektira se nekoliko važnih pravila od kojih spominjemo ova: 1. Biljne zajednice naučno označujemo latinskim jezikom po najvažnijim biljkama. Označivanje treba da bude u skladu s pravilima tvorbe klasičnih naziva. Imena se izvode u klasičnoj latinštini, oslanjajući se na korijen naziva glavne biljke. 2. U smislu zaključaka u Montrealu sva se imena biljaka tretiraju po latinskim jezičnim zakonima, bez obzira na njihovo podrijetlo. Prema tome važi i to i za nazive grčkog podrijetla. Kod latiniziranja prvotno grčkih riječi postupa se analogno kao što su postupali rimski pisci. 3. Položaj zajednice u fitocenološkoj sistematici označujemo karakterističnim svršetkom koji se dodaje osnovi naziva roda najvažnije biljke. Naziv vrste ili epitet označava se u genitivu i piše uvijek malim slovom (Fagetum silvatieae, Quercion ilicis i dr.). Nastavci su: za razred: - e t e a (Querc-etea, Fag-etea), za red: - e t a 1 i a (Fag-etalia), za svezu: -ion (Fag- ion), za asocijaciju: -etu m (Fag-etumsilvaticae), za subasocijaciju: -etosu m (Fagetum silvaticae adenost´yl-etosum) i za facijes: -osum (Fagetum silvaticae petasit-osum, F. s. alli-osum). Nastavak: -etu m poznat je već u klasičnom latinskom jeziku. Njime se označava sastojina koju čini jedna biljka ili drvo, npr. Pinetum = borik, Querceium = hrastik, Olivetum = maslinik, Rub etum = kupinjik, dumetum = šikara. I nastavak -osu m dolazi već u klasičnoj latinštini. Njime su označuje ceobina koja se izvodi od neke glavne riječi, kao: spinosus = trnovit, formosus = dobro formiran. Svi ostali nastavci su nove tvorevine. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 33 <-- 33 --> PDF |
4. Bez etimoloških proučavanja i bez upotrebe latinskih i grčkih specijalnih rječnika u mnogo slučajeva ne možemo sa sigurnošću znati kako se tvori od određenog naziva roda ili vrste genetiv, koji im je korijen, kojoj deklinaciji pripadaju, te da li se radi o riječi iz grčkog ili kojeg drugog nelatinskog jezika ili o latinskoj riječi. Za pojedine nazive važna su ova 4 oblika: a) Nominativ — kao osnovni oblik naziva; b) Geniti v — važan za epitete, odnosno za vrste. Kod tvorbe genitiva od prvotno grčkih riječi se nastavci zamjenjuju latinskim, kako nam pokazuju primjeri: calamagrosteos —* calamagrostis, dryopteridos -* dryopteridis, daphnoidus -* daphnoidis. Epiteti iz složenih riječi: Ako kod sastavljenih epiteta nema vezne crtice, to se prednji dio ne sklanja. Primjeri: belladonna, olusatrum. Ako su epiteti sastavljeni od imenica i pridjeva i povezani crticom, sklanjaju se i menica i pridjev. Primjeri: adiantum-nigrum (adianti-nigri), agnuscastus (agni-casti), jicus-indica (fici-indicae), (jilix-jemina (filicis-feminac), filix-mas (jilicis-maris), ruta-muraria (rutae-murariae), vitis-idaea (vitis-idaeae). Ako su epiteti sastavljeni iz dviju imenica, i to jedne u nominativu i druge u genitivu, sklanja se imenica u nominativu. Primjeri: barba-jovis (barbaejovis), dens-canis (dentis-canis), flos-cuculi (floris-cuculi), nidus-avis (nidi-avis), spina-christi (spinae-ehr isti), uva-ursi (uvae-ursi). c) Korijen ili osnova — kao dio naziva kojemu se dodaju nastavci i vezni vokal. Kod osnova koje svršavaju na: -a, -o, -u pri tvorbi cenoloških jedinica izostavljaju se ti vokali, iako oni pripadaju osnovi. Piše se: Festuc(a)-, Festuc-etum; Querc(u)-, Querc-etum. Kod osnova koje svršavaju sa: -i i -y ti vokali se zadržavaju. Primjeri: Agrosti-etum, Stachy-etum. Dvostruki -ii stapa se u -i. Primjer: Agrostion. Dvostruka slova: -ee, -ei, -ie, -yi ostaju nespojena. Primjeri: Piceetum, Castaneetum, Oleetum, Piceion, Molinietum, Ostryion. Korijen ili osnova latinske riječi vidi se iz njenog genitiva. Kod upotrebe osnove za naziv zajednice eliminira se vokal, izuzevši »i« kod grčkih riječi III deklinacije. Inače kod I ili A-deklinacije osnova je: Picea, Pice-ae, Pice(a)-. Kod II ili O-deklinacije osnova je: Alnus, Aln-i, Aln(o)-; Pinus, Pin-i, Pin(o)-. Kod III ili konzonantske deklinacije osnova je: Acer, Acer-is, Acer-i-; Abies, Abiet-is, Abiet-i-; Larix, Laric-is, Laric-i-; Carex, Caris-is, Caric-i-; Salix, Salic-is, Salic-i-; Plantago, Plantagin-is, Plantagin-i-; Senecio, Senecion-if, Senecion-i- i dr. Nastavak -is zamijeni se sa -i (Agrostis, Agrosti-etum) ili se odbacuje (Acer-etum, Abiet-etum, Laric-etum, Caric-etum, Salic-etum, Plantagin-etum, Senecion-etum). Kod imenica koje se u sistematici izvode od naziva porodice dobiva se jasno osnova. Primjer: Orchis, Orchid-aceae, Orchid-etum. d) V e z n i vokal: o ili i. Upotrebljava se kad se zajednica nazivlje prema dvije ili više biljaka. U tom slučaju prvi i ev. daljnji naziv vežu se s drugim nazivom vokalom koji je dodan korijenu prvog naziva. Ako obje biljke pripadaju raznim rodovima, to se osnovi prvog naziva roda (a ne i njemu dodanom eventualnom epitetu) dodaje odnosni vokal. Primjer: Vaccinia myrtilli- Pinetum. Ako obje biljke pripadaju istom rodu, vezni vokal dodaje se prvom |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 34 <-- 34 --> PDF |
od epiteta. Primjer: Quercion robori-petraeae. Inače su epiteti uvijek u genitivu. Ako se zajednica nazivlje prema dvije ili više biljaka, to se prvi i daljnji naziv s narednim nazivom vežu vokalom koji je dodan korijenu prvog naziva. Vezni je vokal o kad prvi naziv pripada I ili II deklinaciji ili grčkoj konzonantskoj deklinaciji, kao i kod Ouercus iz IV deklinacije (Betula, Pinus, Quercus). Primjeri za I i II deklinaciju: Carpino-Quercetum, Populo-Quercetum, Erico-Pinetum, Daphno-Pinetum, Arunco-Aceretum, Dentario-Fagetum, Taxo- Fagetum, Vaccinio-Piceetalia, Rhododendro-Abietetum i dr. Primjeri za grčku konzonantsku deklinaciju: Clematido-Quercetum, Hippophao-Berberidetum. Vezni je vokal i kad naziv pripada latinskoj III deklinaciji ili grčkoj I deklinaciji (genitiv na -is). Primjeri iz latinske III deklinacije: Aceri-Fagetum, Larici-Piceetum, Abieti-Fagetum, Coryd„ali-Aceretum, Carici elongatae-Alnetum glutinosae. Primjeri iz grčke I deklinacije: Galeopsi-Fagetum, Dryopteri- Abietetum. Spomenuta pravila vrijede i za povezivanje imena vrsta ili epiteta, kao što se to vidi na primjerima: Salicetum retuso-reticulatae, Quercio:i pubescentipetraeae, Quercion robori-petraeae. Ista pravila vrijede i onda kada se naziv prvog roda dopuni nazivom vrste. Primjeri: Vaccinio uliginosi-Pinetum, Carici silvaticae-Fagetum. U slijedećim primjerima naveden je materijal koji nam omogućava snalaženje kod tvorbe genitiva, korijena riječi, kao i određivanja veznog vokala, što je od važnosti za fitocenološku nomenklaturu. Navedeni su nastavci nominativa, genitiva, korijena i vezni vokal s primjerima. Označeni su uvijek istim redom. Poredani su alfabetski s obzirom na svršetak nominativa naziva biljnog roda, epiteta ili kojeg drugog svojstva, kako slijedi: 1) -a, -ae, -(a)-; o: Primjeri: Betula, Betulae, Betul-etum, Betulo; Festuca, Retama, beccabunga, cerabra, orvala; 2) -ma, -matis, -mat-; o: Alisma, Onosma, Phyteurna; 3) -e, -es, -(a)-; o: Andrachne, Atragene, Calycotome, Daphne, Hippophae, Anemone, Car damine, Oenanthe, Silene, Statice, aparine, peuce; 4) -um, -i, -(o)-; o: Polygonum; 5) -um, -um, -um; -: gen. plurala: antiquorum, desertorum, dumetorum, murorum, tectorum, cneorum, odorum; officina- rum; avium, sepium, gnidium, helenium, polium, pulegium; nemorum, ishaemum, thaessalum, venetum; 6) -en, -inis, -in-; i: Cyclamen; 7) -on, -i, -(oj-; o: Agropyron, Chamaenerion, Galeobdolon, Onopordon, Rhododendron, dactylon; -on, -onis, -on-; o: Chrysopogon, Andropogon, Cotyledon; 9) -on, -ontis, -ont-; o: Cynodon, Leontodon; 10) -o, -inis, -in-; i: Arundo, Medicago, Solidago, Tussilago; 11) -o, -onis, -on-; i: Senecio, laricio, pumilio, unedo; 12) -er, -eri, -er(o)-; o: asper, bulbifer, prolifer, setiger, tener; 13) -er, -ri, -r(o)-; o: Cotoneaster, glaber,niger, oleaster, pinaster, ruber; 11) -er, -ris, -ri-; -: acer, alpester, campester, paluster, Silvester; |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 35 <-- 35 --> PDF |
15, -er, -eris, -er-; i: Acer, Siler, Tuber, suber; 16, -er, -eris, -er-; o: Aster; 11 -or, -oris, -or-; i: concolor, excelsior, maior, minor; 18, -ur, -oris, -or-; i: robur; 10, -as, -adis, -ad-; o: Asclepias, Dryas, stoechas; 20, -as, -atis, -at-; o: Aceras; 21, -as, -antis, -ant-; o elephas, gigas; 22, -as, -ariš, -ari-; -: mas; 23 as, -ae, -(a)-; o: cyparissias, paralias; 24 -es, -is, -; o: Adenostyles, Omphalodcs, Prenanthes; 25 -es, -ae, -(a)-; o: Petasites, Phragnites, myrsinites; 26 -es, -etis, -et-; i: Abies, teres; 27 -es, -edis, -ed-; i: brevipes, longipes; 28 -is, -is, -i-; o: Agrostis, Anagyris, Calamagrostis, Capparis, Me littis, Orchis, Osyris; 29) -is, -is, Digitalis, Mercurialis, Vitis, alpestris, aquatilis, australis, borealis, campestris, communis, dulcis, edulis, fragilis, littoralis, nemoralis, officinalis, orientalis, palustris, perennis, pyramidalis, rupestris, viridis, vulgaris; 30) -is, -idis, -id-; o: Anthyllis, Berberis, Celtis, Cercis, Clematis, Corydalis, Dryopteris, Drypis, Iris, Myosotis, Oxalis, Paris; caucalis, cerris, epipactis, leptolepis, tripteris; 31) -is, -inis, in-; o: Stenactis; 32) -is, -is, -is-; -: gen.: apollinis, veris, dioscoridis; 33) -ns, -ntis, -nt-; i: Bidens, Impatiens, canescens, flavescens, pubes cens, radicans, repens, sempervirens; 34) -ns, -ndis, -nd-; i: Juglans, albifrons; 35) -os, -i, -(o)-; o: Arctostaphylos, oxycoccos, elaeagnos, enneaphyl los, epigeios; 36) -eps, -ipis, -ip-; i: princeps; 37) -eps, -ipitis--ipit-; multiceps; 38) -ops, -opis, -op-; o: Aegilops, Chamaerops, melanops; 39) -ops,-opis, -op-; i: inops; 40) -us, -i, -(o)-; o: Dianthus, Galanthus, Hyssopus; 41) -us, -oris, -or-; i: elatius, minus, malus; 42) -us, -odis, -od-; o: Lycopus, Ornithopus, Coronopus; 43) -us, -ois, -0-; o: Rhus (Rhois, Rho-, Rhoo-); 44) -us, -us, -fuj-; o: Quercus; 45) -ys, -yos, -y-; o: Stachys, chamaedrys, chamapitys; 46) -u, -us, -(u)-; o: brevicornu, longicornu; 47) -ax, -acis, -ac-; o: Smilax, Styrax, panax, donax; 48) -ax, -acis, -ac-; i: fallax, fugax, tenax; 49) -ex, -icis, -ic-; i: Atriplex, Carex, Ilex, Rumex, Vitex, simplex; 50) -ix, -icis, -ic-; i: Larix, Salix, Tamarix, natrix; 51) -ix, -icis, -ic-; o: Phoenix, helix, tetralix; 52) -ox, -ocis, -OC-; i: ferox, praecox; 53) -yx, -yds, -yc-; o: microcalyx. 309 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Indeklinabilni nazivi: Kod imena koja ne potječu ni iz grčkog ni iz latinskog, nego su to narodna ili proizvoljno stvorena imena, ostaju negativ i korijen jednaki nominativu. Takve riječi su indeklinabilne. Ni Rimljani nisu preuzete negrčke riječi sklanjali. Linne ih također nije sklanjao. Kod tih riječi nastavci kao i vezni vokal dodaju se na nepromijenjen naziv roda, koji se ujedno smatra i korijenom riječi (Ribes-etum). Pri tome krajnji vokal ispred nastavka, osim ako je »i«, ispadne (Mug(o)-etum, Ammi-etum). Indeklinabilni su: Amelanchier, Cakile, Ceterach, Muscari, Nuphar, Ribes, alkekengi, cheiri, farnetto, gale, kali, mahaleb, martagon, metel, mugo, ritro, spicant, tetrahit, turbith i dr. 5. Nazivi po vrstama obično se napuštaju kao nazivi za zajednicu. Tako se umjesto dosadašnjeg naziva Firmetum uvodi: Caricetum jirmae, umjesto Curvuletum: Caricetum curvulae, umjesto Myurtillo-Abietetum: Vaccinio myrtilli- Abietetum. Prema tome i Orno-Quercetum ilicis trebao bi da glasi: Fraxino orni-Quercetum ilicis, a Orno-Ostryetum: Fraxino orni-Ostryetum. Umjesto Enneaphyllo-Fagetum trebalo bi pisati: Dentario enneaphylli-Fagetum, a umjesto Savensi-Fagetum: Dentario savensis-Fagetum. 6. Kad je za neku zajednicu značajno više biljaka, odabiru se za naziv po mogućnosti najviše dvije (Carpino-Quercetum), rjeđe tri (Luzulo-Querco-Carpinetum). Inače treba paziti da naslov ne bude predugačak. Treba se čuvati predugačkih i prekompliciranih složenica, koje se teško pamte i izgovaraju, kako je na to upozorio već 1949. god. prof. I. H o r v a t. Dosad često korišćenu i inače dosta uvriježenu vezu »-eto« treba napustiti, jer se ne radi o dvije nego o jednoj zajednici, u kojoj su važne dvije ili više vrsta drveća. Dakle ne: Carpineto-Quercetum nego Carpino-Quercetum. Kod Carpino-Quercetum ne radi se o mješavini šume hrasta i šume graba nego o jednoj šumi koja je sačinjena od hrasta i graba. 7. Ako označujemo neku zajednicu sa dvije ili tri vrste biljaka, to se odnosni svršetak nalazi na nazivu biljke koja dominir a u tvorbi sastojine ili je izgrađuje. Tako nam je već iz naziva jasan sastav šuma: Aceri-Fagetum, Aceri-Fraxinetum, Carpino betuli-Quercetum petraeae, Carpino betuli-Querceturn roboris, Castaneo-Quercetum petraeae, Querco petraeae-Castaneetum, Melico-Fagetum, Luzulo-Fagetum, Carici-Fagetum, Lithospermo-Quercetumpubescentis, Erico-Pinion, Pado-Coryletum, Leucobryo-Pinetum, Genisto ja- nuensis-Pinetum, Genisto elatae-Quercetum roboris, Blechno-Fagetum, Blechno- Abietetum, Seslerio autumnalis-Fagetum i dr. Vrištine se zovu: Calluno- Genistetum germanicae, ili još bolje: Genisto germanicae-Callunetum. 8. Za oznaku subasocijacija ili facijesa uzima se naziv samo jedne biljke, jer bi inače naziv zajednice mogao biti odviše dugačak. Ako je zbog jasnoće potrebno, dodaje se ime vrste u genitivu i piše se, dakako, malim slovom. Primjeri: Carpino betuli-Quercetum petraeae asaretosum, Carpino betuli-Quercetum roboris caricetosum brizoides, Ostryo-Quercetum pubescentis aceretosum obtusati i dr. 9. Vrste drveća koje su markantne za degradacijske oblike nisu podesne za glavni naziv. Tako nam se čini da nije dobro odabran naziv Carpinetumorientalis, nego da bolje odgovara: Querco pubescentis-Carpinetum orientalis, kao što se to uzima u stručnoj literaturi, ili prema najnovijim prijedlozima još bolje: Carpine orientalis-Quercetum pubescentis. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 37 <-- 37 --> PDF |
iO. Naziv biljne vrste treba dodati samo gdje je potrebno zbog jasnoće. On nije potreban tamo gdje je posve jasno o kojoj se vrsti radi. Tako bi Querceto- Ostryetum carpinifoliae trebao da glasi: Ostryeto-Quercetum pubescentis, Orno- Ostryetum: Fraxino orni-Ostryetum. Umjesto Querceto-Castaneetum sativae bolje bi odgovarao: Querco petraeae-Castaneetum, umjesto Carpino-Quercetum: Carpino betuli Quercetum petraeae, odnosno Carpino betuli-Quercetum roboris. Kako iz prednjega izlazi, morat ćemo u dosad uobičajenoj našoj nomenklaturi izvršiti veće promjene. Tako ćemo umjesto Querceto-Ostryetum pisati: Ostryo-Quercetum pubescentis, umjesto Querceto roboris-Carpinetum betuli Soö et Pöcs) pisat ćemo: Carpino betuli-Quercetum roboris, umjesto Querceto petraeae--Carpinetum betuli (So6 et Pöcs): Carpino betuli-Quercetum petraeae, umjesto Alneto-Quercion roboris pisat ćemo: Alno-Quercion roboris, umjesto Querceto-Castaneetum: Querco-Castaneetum ili Castaneo-Quercetum, a umjesto Acereto-Fraxinetum pisat ćemo: Aceri-Fraxinetum ili umjesto Abieteto- Piceetum calamagrostidis uzet ćemo naziv: Abieti-Piceetum calamagrostis. 11. Zbog jasnoće potrebno je uz naziv biljne zajednice staviti i skraćeno ili čitavo ime autora koji je prvi zajednicu opisao i godinu dotične publikacije. Tako se piše: Aceri-F agetum Bartsch 1940. Ako ispravan opis zajednice nije prvi objavio autor nego netko drugi, u tom se slučaju navodi kao što je to u primjeru: Luzulo-Fagetum Tx. in Obdf. 1958. ili ap. Obdf. 1958. Kad zajednicu nije autor dovoljno jasno opisao a temeljitije ju je prikazao drugi autor, to se prvi autor i njegova godina navode u zagradi, a drugi izvan zagrade, kao u primjerima: Alnion glutinosae (Male. 1929) M. Drees 1936: Fagion silvaticae (Luq. 1962) Pawl. 1928. Ako je autor zajednicu dobro opisao, ali joj je dao loš naziv, u tom se slučaju spominje njegovo ime u zagradi. Primjeri: Arunco-Alnetum glutinosae(Kästner 1938) Tx. 1957; Salicetum elaeagno-daphnoidis (Br.-Bl. et Volk 1940) Moor 1958; Cardamino bulbijerae-Fagetum (Hartmann) Lohm. 1962. 12. Ako se neka inače dobro shvaćena zajednica kasnije drugačije, možda uže, dakle promijenjeno, definirana, to se njen naziv, ime autora i godina objave zadržavaju, ali se dodaje »em.« (emendavit = popravio, promijenio) s kraticom autora i godinom objave. Primjeri: Atropetum belladonnae Tx. 1931 em. Tx. 1950, Castaneo-Quercetum Horv. 1938 em. Soö 1962. 13. Ako je biljna zajednica nazvana tek provizorno, dodaje se na kraju naziva oznaka »prov.«. Primjeri: Fagetum macedonicum Em prov., Pinetum peucis Em prov. Kad se neka zajednica još ne želi sistematizirati ili definitivno nazvati, označava se imenima biljaka u nominativu. Primjeri: Salix einerea-Frangulaalnus as.; Stipa-Pinus as.; Alnus glutinosa-Carex brizoides as. Horv.; Fagut, moesiaca-Vaccinium myrtillus subas. Jovanović 1948. Kad se definicija i naziv provizorne ili samo imenima biljaka označene zajednice utvrde definitivno, to se novom nazivu dodaju automatski ime autora i godina objave. 14. Ako se naziv neke biljke iz naziva zajednice promijeni, to se automatski može izmijeniti i naziv zajednice, kao što to pokazuje primjer: Quercion lanuginoso-sessilijlorae u Q. pubescenti-petraeae . |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Ukoliko se stari naziv korigira u smislu gore navedenih pravila, zadržava se ime autora i godina objave, kako se to vidi u primjerima: Curvuletum (Kerner 1863) Brock.-Jerosch 1907 = Caricetum curvulae (Kerner 1863) Brock.- Jerosch 1907; Caricetum Davallianae W. Koch 1926 = C. davallianae W. Koch 1926; Querceto-Carpinetum Br.-Bl. 1932 = Querco-Carpinetum Br.-BI. 1932; Acereto-Fagetum Bartsch 1940 = Aceri-Fagetum Bartsch 1940; Corydaleto- Aceretum Moor 1960 prov. = Corydali-Aceretura Moor 1960 prov.; Querceto- Lithospermetum Br.-Bl. 1932 = Lithospermo-Quercetum Br.-Bl. 1932; Tilieto- Asperuletum Trepp 1947 = Asperulo-Tilietum Treep 1947; Quercion roborisessilijlorae Br.-Bl. 1932 = Q. robori-petraeae Br.-Bl. 1932; Pineto-V accinietum uliginosi Kleist 1929 = Vaccinio uliginosi-Pinetum Kleist 1929; Orneto- Ostryion Tom. = Fraxino orni-Ostryion Tom.; Ostryeto-Seslerietum Horv. i H.-ić = Seslerio-Ostryetum Horv. i H.-ić. 15. Geografske oznake dolaze u obzir za geografske rase ili varijante. Dodaju se nazivu zajednice bez obzira na sistematski stepen. Geografsku osebujnost neke zajednice označujemo geografskim dodatkom, kao u primjerima: Fagutum silvaticae montanum croaticum, F. s. m. serbicum, F. s. m. macedonicum i dr. Ne dolaze prema tome u obzir geografske oznake u zamjeni za epitete. 16. Za oznaku jedinica iz cenološke sistematike obično se ne smiju uzimati geografski ni ekološki pojmovi ili nazivi. Tako Piceetum subalpinum, Alnetum alluviale, A. incanae alluviale palustre, Pinetum serpetinicum, Quercetum roboris hygrophilum ili Fagetum subalpinum altherbosum treba okarakterizirati nazivom podesnih biljaka. Dodavanje ekoloških oznaka odgovaralo bi dobro kod primjene ekološkog sistema. Međutim, u florističkom sistemu smatra se da su biljke najbolji indikatori životnih prilika i da nazivi određeni po bilju ujedno indiciraju i ekološke prilike. U najnovijoj fitocenološkoj nomenklaturi iznenadile su nas daljnje promjene. Prema S o 6 - u (1964) postavljen je princip da šumske zajednice ne bi smjele biti označene samo geografskim atributom, nego da se u njihovu nazivu osim dominantne vrste drveća treba da nalazi redovno i jedna karakteristična vrsta. To je dalo povoda za izmjenu naziva mnogih zajednica, tj. za promjenu već dobro upoznatih naziva i naših šumskih cenoza. Tako se, prema S o 6 - u, poznati naziv Querceto-Carpinetum slovenicum Tomažić 1939 izmijenio u: Epimedio-Carpineium (Horvat 1938) Borhidi 1962. Querceto-Carpinetum croaticum Horvat 1958: u Epimedio-Carpinetum croaticum (Horvat) Borhidi, Querceto-Carpinetum subpannonicum Wraber 1961 u: Epimedio-Carpinetum subpannonicum (Wraber) Borhidi, a Querceto-Carpinetum submediterraneum Wraber 1954 u: Coronillo emeroidis-Carpinetum (Wraber 1954) Borhidi 1963. Naziv Querceto roboris-Carpinetum slavonicum So6 1958 trebao bi se izmijeniti u: Fraxino angustijoliae-Carpinetum slavonicum Soö 1962, ma da takav naziv ne odgovara uvijek stvarnom sastavu slavonskih jasenovih sastojina. Querceto-Carpinetum serbicum Rudski 1949 trebao bi se, prema S o 6 - u, promijeniti u: Asperulo taurinae-Carpinetum serbicum (Rudski 1949) Borhidi 1962, Querceto-Carpinetum montenegrinum Blečić 1955 u: Asperulo taurinae- Carpinetum montenegrinum (Blečić 1955) Borhidi 1962, a Querceto-Carpinetum |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Em 1950 u: Asperulo taurinae-Carpinetum macedonicum (Em 1950) Borhidi 1962. Naziv Fagetum silvaticae croaticum boreale Horvat 1938 p. p. izmijenio se u: Vicio oroboidi-Fagetum (Horvat 1938) Borhidi et Pöcs 1960, Fagetum moesiacae serbicum Rudski 1949 u: Helleboro odoro-Fagetum serbicum (Rudski 1949) Borhidi ap. So6 1962., Acereto-Fraxinetum serbicum Horvat 1950 u: Scu- tellario-Aceretum serbicum (Horvat 1950) Borhidi 1963, Fagetum silvaticae. croaticum austräte abietetosum Horvat 1938 u: Calamintho grandiflorae-Abieti- Fagetum dinaricum (Horvat 1938) Borhidi 1963, Fagetum montenegrinumabietetosum Blečić 1955 p. p. u: Calamintho grandiflorae-Abieti-Fagetum montenegrinum (Blečić 1955) Borhidi 1963, Abieti-Fagetum serbicum Jovanović 1955 u: Doronico columnae-Abieti-Fagetum serbicum (Jovanović 1955) Borhidi 1963, Acereto-Fraxinetum croaticum Horvat 1938 u: Chrysanthemo macrophylli- Aceretum (Horvat 1938) Borhidi 1963, a Fagetum silvaticae subalpinum Horvat 1938, Tregubov 1957 u: Homogyne silvestris-Fagetum (Horvat 1938) Borhidi 1963. PRAVILA ZA TVORBU DOMAĆIH NAZIVA Domaći nazivi tvore se slično poput latinskih. Kod domaćih naziva stepen sistematske pripadnosti obično se posebno naglašava. Umjesto asocijacije često uzimamo nazive: šuma ili cenoza. Kod viših i nižih jedinica obično se ističe dotični stepen. Tako je npr. Erico-Pinion sveza šume običnog bora sa crnjušom, Querco-Fagetea razred hrastovih i bukovih šuma, Vaccinio-Piceetea razred šume smrče s borovnicama, Alnion glutinosae sveza šume crne johe. U slučaju kad sloj drveća tvore dvije ili više vrsta, govorimo o šumi dotičnih vrsta drveća. Tako je kod nas česta šuma kitnjaka i običnog graba. Ako se radi o šumi koja je nazvana vrstom drveća i karakterističnom zeljanicom, zovemo je po dotičnom drvetu uz dodatak zeljanice. Tako se npr. Blechno- Abietetum zove šuma jele s rebračom, a Carici silvaticae-Fagetum šuma bukve sa šumskim šašom. Asocijacije u kojima dominiraju drvenaste vrste sitnijeg uzrasta nazivljemo i zajednicama, cenozama, šibljakom i si. Govorimo o cenozi zelene johe (Alnetum viridis), cenozi bora krivulja (Pinetum mugonis), cenozi sive ive (Salicetum cinereae), šibljaku jorgovana (Syringetura vulgaris) i dr. Subasocijaciju je dobro da uvijek označimo dotičnim stepenom i najmarkantnijom diferencijalnom vrstom. Tako Fagetum silvaticae montanum allietosum zovemo: montanska bukova šuma — subasocijacija sa crijemušom. Inače bi se iz domaćeg naziva, bez naznake sistematskog stepena, moglo misliti da se radi o asocijaciji bukve sa crijemušom. Facijes se označava posebnom oznakom i dodatkom dotične vrste. Tako npr. Blechno-Abietetum melampyretosum luzulosum znači šumu jele s rebračom — subasocijaciju s urodicom i facijes s bekicom. Prednost treba dati domaćim nazivima gdje je god to moguće. Imamo ih čitavi niz koji se mogu povoljno iskoristiti, kao što su: arišik, borik, borovičik, brezik, bušinik, cerik, crničik, česminik, dračik, gluhaćušik, grabik, ivik, jašenik, jelik, jošik, kestenik, kukričik, liješčik, lipik, lovorik, medunčik, mukinjačik, mogranjik, molićik, munjičik, omeličik, omoričik, oštričik, pinjik, rujik, sla |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 40 <-- 40 --> PDF |
dunik, smrčik, tisik, topolik, trepetljičik, vrbik, zeleničik i dr. Teže je kod onih vrsta koje nemaju podesan kolektivan naziv, kao što je to kod lužnjaka, kitnjaka i dr. Još su nepovoljnije složenice. Tu je bolji opis. Upotrebljavaju se, doduše, nazivi: jelovo-bukova šuma, hrastovo-grabova šuma i si. Ne sviđaju nam se nazivi koje su uveli tipolozi u Čehoslovačkoj, kao što su: »bukova jedlina«, »smrekovä bučina«, »jedlovä smrčina«, »jasanovä olšina« i dr. U tome ih ne bismo željeli slijediti, jer takve novačice kvare jezik. ZAKLJUČNE NAPOMENE U članku smo iznijeli niz pitanja iz oblasti fitocenološke nomenklature. Navedena su i rješenja za mnoge nejasnoće. Ne mislimo da su ovim riješena sva pitanja iz oblasti aktualne fitocenološke nomenklature. Njih ima još, a pojavljivat će se i dalje. Njihovom pojavom pronalazit će se i podesna rješenja. Bili bismo našim stručnjacima veoma zahvalni da nas upoznaju svojim mišljenjem i prijedlozima o ovim važnim pitanjima. Pri sređivanju problema fitocenološke nomenklature u oblasti šumarstva iznenađeni smo putom kojim su krenuli So 6, Borhid i i dr., jer on udaljuje od zajedničkog rada botaničara-fitocenologa i šumara, iako je takav rad neophodno potreban i koristan. Takav postupak oteščava suradnju i utječe na smanjivanje broja stručnjaka iz šumarske operative koji se mogu baviti primjenom fitocenologije u praksi. Međutim, potrebe su takve da je nužno ići protivnim putom. Učvršćuje nas u tome stanje u SSSR-u, Čehoslovačkoj, Poljskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Austriji, Švicarskoj i dr. U »lesprojektima « SSSR-a, Čehoslovačke, Bugarske i dr. rade na stotine mladih stručnjaka koji se bave tipologijom šuma za praktične svrhe. Ondje su i metode rada pogodne, a problem naziva šumskih zajednica ne zadaje poteškoća. Budući da postoje uvjeti da se u oblasti fitocenologije uspješno vrši praktična primjena i u šumarstvu, očekujemo da se odatle razvije i proširi zbližavanje i suradnja a ne udaljivanje stručnjaka. Koliko ja moguća suradnja botaničara i šumara na polju fitocenologije i što ona znači u šumarskoj praksi, najbolje je kod nas dokazao prof. I. H o r v a t. Dakako da je u tom zajedničkom radu veoma važna metoda rada, a u prvome redu i pitanje nomenklature. Principe u fitocenološkoj nomenklaturi koji djeluju u protivnom pravcu trebalo bi rektificirati. Nužno bi bilo da se što prije nađu pogodna rješenja. Skup botaničara-fitocenologa i šumara koji se bave problemima fitocenologije mogao bi i trebao da to pitanje riješi na obostrano zadovoljstvo. Upravo je momenat da se to učini. Inače će šumarska praksa biti prisiljena da odabere svoj put, kao što je to učinjeno i u drugim mnogim zemljama. LITERATURA 1. Bac h R., KuochR . i Moor : Die Nomenklatur der Pflanzengesellschaften, Mitteilungen der Floristisch-soziologischen Arbeitsgemeinschaft, N. F. Heft. 9., Stolzenau-Weser, 1962, p. 301—308. 2. EauschertS. : Beitrag zur Vereinheitlichung der soziologischen Nomenklatur, Mitteilungen der Flor.-soz. Arbeitsgemeinschaft, N. F. Heft 10, Stolzenau-Weser, 1963, p. 232—249. 3. Soö R.: Die regionalen Fagion-Verbände und Gesellschaften Südosteuropas, Budapest. 1946. 4. Toma c Z.: Razmatranja o fitocenološkoj terminologiji, Šumarski list, Zagreb, 1963, p. 305—308 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 41 <-- 41 --> PDF |
PROBLEMS OF PHYTOCOENOLOGICAL NOMENCLATURE Summary In this paper the author avails himself of the work of R. Bach, R. Kuoch and M. Moore (1962), and of S. Rauschert (1963), and discusses the rules of the up-to-date phytocoenological nomenclature with regard to its application in forest practice. Special attention is paid to the rules introduced in practice for the formation of Latin names for forest communities. Several rules for the formation of names of the Yugoslav forest communities are also described. Given are also examples of the Latin titles of the most important genera and species, with their endings in the nominative and genitive cases, the stems and binding vowels. These elements are of special importance when forming the names of plant communities. Farther, discussed are changes in the nomenclature of forest communities in conection with the new principles of the phytocoenological system of naming. Difficulties encountered in forest practice because of the changes of the names of plant communities are emphasized. These difficulties could be surmounted through the joint efforts by botanists, phytocoenologists and foresters engaged in this particular domain. |