DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Za ta poduzeća dat ćemo kratak prikaz njihovih problematika pri skraćenju njihova radnog tjedna i pokušati da izvučemo pouke u saznanju kojih su se glavnih karika prihvatila tom prilikom za ostvarenje skraćenog radnog tjedna i do kojih su rezultata u toj akciji došla. Vjerujemo da će nam ujedno biti moguće na koncu kritički se osvrnuti na iskorištene putove aktiviranja skrivenih rezervi u tim poduzećima te istaknuti i druge putove koji zasad nisu uopće ili nisu dovoljno iskorišćivani u tu svrhu. Sve to trebalo bi poslužiti drugim analognim poduzećima kao podstrek za smioniju analognu akciju na njihovu području i kao podsjetnik na glavne karike koje pritom vjerojatno i ona trebaju u toj akciji iskorišćivati. ŠUMARSTVO 1) »Gozdno gospodarstvo« — Maribor prešlo je 1. I 1964. od nominalnog 48-satnog na nominalno 42-satno tjedno radno vrijeme; od tada radnici rade nominalno diferencirano zimi 6 sati dnevno, a ljeti 10 sati dnevno — u godišnjem prosjeku 7 sati dnevno. Gospodarstvo tvrdi da je faktično ostvarilo navedeno skraćenje tjednog radnog vremena pri nesmanjenom ukupnom učinku. Ono upozorava da se kao glavno pokazalo — što bolje iskorišćivanje radnog vremena. Da bi se postiglo, kao i ostvarilo što bolje iskorištenje oruđa za rad — gospodarstvo je ostvarilo podučavanje radnika na njihovim radnim mjestima i u vlastitom izobraznom centru. Ističe da je uvođenjem potrebnog broja motornih pila povećalo odnosni efekt uz manji broj radnika u skraćenom radnom vremenu. Napominje da je ostalo još nedovoljno mehanizirano iznošenje drva od panja do pomoćnih stovarišta — ali da je to moguće rješavati samo postupno dugom odnosnom investicijskom politikom tog gospodarstva. — Poduzeće je prije prelaska na skraćeno radno vrijeme bilo izradilo odnosni stručni elaborat: elaborat je bio predmet diskusija pred kolektivima svih ekonomskih jedinica koji su se u potpunosti s njime složili i proveli ga u djelo bez ikakvog pokusnog razdoblja. Izvan te akcije u elaboratu i u stvarnosti ostao je samo pogon građevinarstva tog gospodarstva. Održavanje oruđa za rad iza skraćenja radnog tjedna nije se mijenjalo. Gospodarstvo i nadalje upotrebljava statističke norme, ali ne grupne već individualne, vodi evidenciju o njihovom individualnom ispunjavanju, koje se kreće cd 102 do 128%, tj. prosječno oko 116%. Ono vodi mjesečnu evidenciju troškova, i to u pogonima po radnim mjestima i radnim operacijama, a u upravi gospodarstva po pogonima. Momentalno u gospodarstvu ima 6% manje radne snage nego u trenutku prelaska na skraćeno radno vrijeme, ali još uvijek se računa da ima oko 27 radnika previše, što će se riješiti ljeti god. 1965. Obračun po ekonomskim jedinicama uveden je već 1962. a usavršen 1963. te ima za posljedicu ostvarivanje planova gotovo po planskim podacima i uključenje kolektiva ekonomskih jedinica u istinsko gospodarenje. Osobni dohoci fizičkih radnika ostvaruju se po radnim učincima, a ostalih po vremenu rada — no u X mj. 1964. uvedena je raspodjela po kompleksnom učinku u jednom pogonu, pa će se skorih mjeseci protegnuti kao vrlo stimulativna na sve druge pogone gospodarstva. Glavna mjera da se radno vrijeme još bolje iskoristi za efektivni rad — sastoji se u pripremanju dobre prehrane i boravišta u blizini radilišta, odnosno u organiziranom svakodnevnom transportu radnika od njihova doma do radilišta i obratno; jedno ili drugo dosad se ostvarilo za oko 65% radne snage u gospodarstvu, a daljnje ostvarivanje traži znatna ulaganja. Za prelazak na skraćeno tjedno radno vrijeme nisu bila potrebna gospodarstvu nikakva dodatna financijska sredstva. |