DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Za ta poduzeća dat ćemo kratak prikaz njihovih problematika pri skraćenju
njihova radnog tjedna i pokušati da izvučemo pouke u saznanju kojih su se glavnih
karika prihvatila tom prilikom za ostvarenje skraćenog radnog tjedna i do kojih su
rezultata u toj akciji došla. Vjerujemo da će nam ujedno biti moguće na koncu kritički
se osvrnuti na iskorištene putove aktiviranja skrivenih rezervi u tim poduzećima
te istaknuti i druge putove koji zasad nisu uopće ili nisu dovoljno iskorišćivani u
tu svrhu. Sve to trebalo bi poslužiti drugim analognim poduzećima kao podstrek za
smioniju analognu akciju na njihovu području i kao podsjetnik na glavne karike koje
pritom vjerojatno i ona trebaju u toj akciji iskorišćivati.


ŠUMARSTVO


1) »Gozdno gospodarstvo« — Maribor prešlo je 1. I 1964. od nominalnog
48-satnog na nominalno 42-satno tjedno radno vrijeme; od tada radnici rade
nominalno diferencirano zimi 6 sati dnevno, a ljeti 10 sati dnevno — u godišnjem
prosjeku 7 sati dnevno. Gospodarstvo tvrdi da je faktično ostvarilo
navedeno skraćenje tjednog radnog vremena pri nesmanjenom ukupnom učinku.
Ono upozorava da se kao glavno pokazalo — što bolje iskorišćivanje radnog
vremena. Da bi se postiglo, kao i ostvarilo što bolje iskorištenje oruđa
za rad — gospodarstvo je ostvarilo podučavanje radnika na njihovim radnim
mjestima i u vlastitom izobraznom centru. Ističe da je uvođenjem potrebnog
broja motornih pila povećalo odnosni efekt uz manji broj radnika u
skraćenom radnom vremenu. Napominje da je ostalo još nedovoljno mehanizirano
iznošenje drva od panja do pomoćnih stovarišta — ali da je to moguće
rješavati samo postupno dugom odnosnom investicijskom politikom tog gospodarstva.
— Poduzeće je prije prelaska na skraćeno radno vrijeme bilo izradilo
odnosni stručni elaborat: elaborat je bio predmet diskusija pred kolektivima
svih ekonomskih jedinica koji su se u potpunosti s njime složili i proveli ga
u djelo bez ikakvog pokusnog razdoblja. Izvan te akcije u elaboratu i u stvarnosti
ostao je samo pogon građevinarstva tog gospodarstva. Održavanje oruđa
za rad iza skraćenja radnog tjedna nije se mijenjalo. Gospodarstvo i nadalje
upotrebljava statističke norme, ali ne grupne već individualne, vodi evidenciju


o njihovom individualnom ispunjavanju, koje se kreće cd 102 do 128%, tj. prosječno
oko 116%. Ono vodi mjesečnu evidenciju troškova, i to u pogonima po
radnim mjestima i radnim operacijama, a u upravi gospodarstva po pogonima.
Momentalno u gospodarstvu ima 6% manje radne snage nego u trenutku prelaska
na skraćeno radno vrijeme, ali još uvijek se računa da ima oko 27 radnika
previše, što će se riješiti ljeti god. 1965. Obračun po ekonomskim jedinicama
uveden je već 1962. a usavršen 1963. te ima za posljedicu ostvarivanje
planova gotovo po planskim podacima i uključenje kolektiva ekonomskih jedinica
u istinsko gospodarenje. Osobni dohoci fizičkih radnika ostvaruju se po
radnim učincima, a ostalih po vremenu rada — no u X mj. 1964. uvedena je
raspodjela po kompleksnom učinku u jednom pogonu, pa će se skorih mjeseci
protegnuti kao vrlo stimulativna na sve druge pogone gospodarstva. Glavna
mjera da se radno vrijeme još bolje iskoristi za efektivni rad — sastoji se u
pripremanju dobre prehrane i boravišta u blizini radilišta, odnosno u organiziranom
svakodnevnom transportu radnika od njihova doma do radilišta i obratno;
jedno ili drugo dosad se ostvarilo za oko 65% radne snage u gospodarstvu,
a daljnje ostvarivanje traži znatna ulaganja. Za prelazak na skraćeno tjedno
radno vrijeme nisu bila potrebna gospodarstvu nikakva dodatna financijska
sredstva.