DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Početkom 1880. osnovan je pri Ministarstvu prosvjete Glavni prosvetni
savet. Između 11 redovnih članova Savjeta postavljen je i Pančić. Na prvom
zboru Savjeta početkom maja za prvog predsjednika izabran je Pančić. Savjet
je izdavao časopis »Prosvetni glasnik«.


U novoj funkciji Pančić je primio i nova zaduženja. Bio je član odbora za
polaganje profesorskih ispita, te predsjednik Komisije za nastavne programe
iz prirodnih nauka u gimnazijama i realkama.


G. 1880. izdvojena je iz prirodoslovnog kabineta mineraloško-geološka
zbirka i predana suplentu J. 2 u j e v i ć u. Naredne godine Pančić je obišao
važnije botaničke vrtove u Evropi i proučio njihovo uređenje. Bio je u Austriji,
Njemačkoj, Francuskoj i Engleskoj. Marta 1882. boravio je u Beču u vezi problema
oko zagrijavanja staklenika. Septembra 1884. učestvovao je na Internacionalnom
ihtiološkom kongresu u Beču, odje je održao predavanje.
Povodom proglašenja Srbije kraljevinom februara 1882. Pančić je bio kao
predsjednik Srpskog učenog društva primljen s ostalim funkcionerima kod
kralja. ´ <-´


Već 1877. Pančić je navršio 30 godina službe, te je trebao biti penzioniran,
s time da zadrži katedru botanike. Ministar prosvjete zahvalio se Pančiću što
je pristao da i dalje »svetli znanjem svojim« u Velikoj školi i mladoj botaničkoj
bašti. Koncem 1883. zatražio je Pančić da ga se penzionira, jer je navršio 36
godina državne službe, ali da i dalje upravlja botaničkom baštom. Molba nije
uvažena, jer nije bilo zamjene.


Početkom juna 1884. Pančić odlazi na 6-tjedno liječenje odi išijasa u blizini
Beča. I zimi 1887. bio je Pančić na liječenju u Beču.


Oktobra 1884. postavljen je Pančić za člana Državnog saveta. Od ranijih
dužnosti zadržao je jedino dužnost honorarnog profesora botanike i upravitelja
botaničke bašte.


Iste godine pronašao je Pančić nalazišta »zeleničeta« na Ostrozubu, gdje
raste u obliku niskog grma. Posljednje putovanje na Kopaonik izvršio je u
junu 1886.


Septembra 1886. osnovana je Srpska akademija nauka. Uključeni su članovi
Srpskog učenog društva, koji su njegovali čistu nauku, kao što je to bio
Prirodno-matematski odsjek. Aprila 1887. postavljen je Pančić za prvog predsjednika
Akademije na 3 godine. U Akademiji su formirana 4 odsjeka: za prirodne,
društvene i filozofske nauke, te za umjetnost. Prvi sastanak Akademije
otvorio je predsjednik Pančić 28. IV 1887. Zamolio je akademike da ga »potrpe«
i pomognu kad zbog starosti i slabosti ne bude mogao ispunjavati novu dužnost
kako bi trebalo i kako bi želio.


Koncem šk. god. 1886/87. Pančić je razriješen dužnosti honorarnog profesora
i upravitelja botaničke bašte. Međutim, on je i dalje vodio brigu o botaničkom
kabinetu i botaničkoj bašti.


Na izradi djela »Prvenac flore Balkanskog poluostrova« zatekla je Pančića
teška bolest. Bilo je to pod konac 1887. U septembru posljednji je put predsjedavao
na sjednici Akademije. Za godišnji skup Akademije u februaru 1888.
uputio je dva pisma o osnovnim načelima u radu.


25. II 1888. umro je Pančić. Sahranjen je o državnom trošku na groblju
kod crkve sv. Marka. Želio je da se sahrani u sanduk od omorike. Za tu: svrhu
nabavio je omorikove daske i odredio koji će mu majstor sagraditi mrtvački
sanduk.