DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 8 <-- 8 --> PDF |
G. 1869. Aleksinačka čitaonica izabrala je Pančića za počasnog člana. To isto učinila je i Podrinjska sloga u Loznici 1870. Pančić je bio i član Srpskog arheološkog društva. G. 1870. postavljen je Pančić za narodnog poslanika. U Narodnoj skupštini održanoj u Kragujevcu septembra te godine Pančić je izabran za potpredsjednika. U toj funkciji primio je niz novih zaduženja. Tako je bio predsjednik Komisije za učiteljske škole i Komisije za narodno pozorište. Na njegov prijedlog u učiteljskoj školi uvedeno je učenje jednog stranog jezika. Učestvovao je kod izrade zakona o štampi, zakona o Zemljodjelskoj školi, zakona o pozorištu i dr. Naredne godine Pančić je ponovno postavljen za narodnog poslanika i opet bio izabran za potpredsjednika Narodne skupštine. Prilikom zaključenja skupštine 1870. Društvo za poljoprivredu priredilo je u Kragujevcu izložbu poljoprivrednih proizvoda. Tom prilikom Pančić je održao predavanje »Nešto o našim šumama«, gdje je istakao važnost šuma u Srbiji i potrebu njihova većeg čuvanja. U jesen iste godine otvorena je u Požarevcu Zemljodjelsko-šumarska škola, kojoj prirodoslovni kabinet Velike škole ustupa 21 agronomski model. G. 1871. Pančić je učestvovao u Komisiji za ocjenu šteta od velikih poplava u nekoliko okruga. Bio je član odbora Zadužbine Nikole Čupića. Predsjednik odbora te zadužbine bio je od 1880—1883. G. 1872. Pančić je bio jedan između osnivača Srpskog lekarskog društva. G. 1873. Pančić je izvršio naučno putovanje u Crnu Goru. Izvršio ga je smjerom: Trst — Rijeka — Senj — Gospić — Split — Kotor — Cetinje — Kolašin — Kom — Morača — Zeta — Vir — Kotor — Grahovo — Kotor — Trst — Beč — Beograd. Kao član Komisije za škole Pančić je 1873. predlagao da se u gimnaziji zavede ispit zrelosti, a na Velikoj školi državni ispit. G. 1875. učestvuje u Komisiji za prirodne nauke. Naredne godine predlagao je Pančić da se nastava u osnovnoj školi produži na 5 godina. G. 1874. dobila je Velika škola pomoć od 1400 talira za podizanje botaničke bašte, za koju je dano zemljište u blizini Dunava, u površini od 1,7 ha. Pančić je postavljen za upravitelja botaničke bašte. To je zapravo prvi botanički vrt kod nas (Prof. A. Hein z osnovao je botanički vrt u Zagrebu 1890). Iste godine Pančić učestvuje kao delegat Srbije na Međunarodnog kongresu botaničara u Firenci. Tom prilikom pregledao je napuljski, pariški, praški i bečki botanički vrt i muzej. Augusta 1875. uspjelo je Pančiću da na Tari planini, nakon 20-godišnjeg mukotrpnog traženja, pronađe omoriku. Pronašao ju je u Zaovinama, a prepoznao ju je po sitnim ljubičastim češerima. Izmjerio je stabla visoka do 30 m i debela do 40 cm. G. 1880. pronašao je nalazišta omorike na Stocu. Za Tursko-srpskog rata 1876. bio je Pančić vojni liječnik u Beogradu. Pri tome je odlikovan ordenom Takovskog krsta. I za Rusko-turskog rata 1878. Pančić je bio šef bolnice na Vračaru. Za Srpsko-bugarskog rata 1885. Pančić je bio dobrovoljni liječnik u bolnici koja je bila smještena u Velikoj školi. G. 1877. Pančić se teško razbolio prilikom službenog puta u Soko-grad i Aleksinačku banju, kamo je putovao povodom pada jednog meteorita. Naredna godina bila je za Pančića također vrlo teška, jer mu je umrla supruga, dvije kćerke i punica. Pančić je imao 7 djece, i to 3 sina i 4 kćeri. Dva mlađa sina umrla su mu već kao mala djeca. Preživjeli su ga: Petar, Jelena i Milica. |