DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 64     <-- 64 -->        PDF

odlično razgranatu krunu i po tome prevazilaze sva okolna stabla. Takvi primerci
po pravilu bolje plodonose i produciraju znatno veću količinu žirova.
Sakupljanje ploda vrši se posebno, kako bi se proverilo da li se i njihovo potomstvo
odlikuje istim osobinama kao i njihovi roditelji. Brzina prirašćivanja
počinje se pratiti još u samom rasadniku, da bi se kasnije proveravala i u nasadima.
Usred jedne iste generacije sejanaca, koji rastu pod istim uslovima,
susreću se pojedini primerci koji nadmašuju svoje vršnjake. Ti se primerci
odmah izdvajaju i nadalje se posebno osmatraju.


Quercus robur, bar za uslove Sovjetskog Saveza, je hrast najotporniji na
sušu. Ta njegova osobina manifestuje se na više načina. Jedna od njih je i ta,
što on razvija jako razgranat korenov sistem koji prodire duboko u zemlju, te
na taj način obezbeđuje sebi potrebnu količinu vlage. Druga karakteristika je
što u nedostatku vlage on usporava transpiraciju. Izvršena proučavanja dokazala
su da je stepen otpornosti prema suši kod različitih vrsta hrastova različit
u zavisnosti o ekološkim uslovima.


Hrast podjednako raste na vlažnim mestima (uvalama, rečnim dolinama
itd.), kao i na suvljim lokalitetima. Prilikom selekcije obraća se posebna pažnja
na ove elemente i odabira se ona forma koja je u datom momentu najpovoljnija.


Osim navedenih glavnih karakteristika, Q. robur smatraju i vrstom koja
vrlo dobro podnosi i zaslanjena tla, te s toga ona dolazi i u obzir prilikom podizanja
vetrozaštitnih pojaseva i kultura na takvim tlima.


Hribridizacija hrasta


Istorija eksperimentisanja sa međuvrsnom hibridizacijom hrastova nije
nova. Prvi pisani dokumenti govore da se hibridizacijom hrasta prvi počeo baviti
K 1 o č a (1854). On je ukrštao Q. robur sa Q. pedunculata (pod Q. robur
Kloča je podrazumevao Q. sessiliflora). Od tih vremena pa do današnjih dana
pitanju hibridizacije hrastova poklonjena je velika pažnja ,i kao rezultat tih
napora danas je razrađena posebna tehnika za oplemenjivanje ove veoma važne
privredne vrste.


Izbor vrsta za hibridizaciju


Uspeh radova na hibridizaciji u znatnoj je meri zavisio o izboru pojedinih
vrsta hrastova (parova za ukrštavanje) između kojih je vršena hibridizacija.
Prilikom početka radova na ukrštavanju hrastova metodom udaljene hibridizacije,
pred sovjetskim selekcionerima postavio se sledeći zadatak: dobiti nove
forme hrastova koje rastu daleko brže i koje su otpornije na sušu i stepske
uslove, od onih — autohtonih vrsta.


Da bi obezbedili zadovoljavanje osnovnih zadataka, prilikom izbora parova
za hibridizaciju uzeti su u obzir sledeći momenti:


— geografska, ekološka i filogenetska udaljenost vrsta koje se ukrštavaju;
— biološka svojstva, koja su karakteristična za roditelski par, te njihov
odnos prema vlažnosti sredine, otpornost prema suši i mrazu, otpornost prema
bolestima, karakter rašćenja i moć regeneracije; i,
— uslovi sredine pod kojima su se ove vrste razvijale u svojoj postojbini,
kao i uslove sredine pod kojima će rasti novi hibridi.