DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Društvo srpske slovesnosti u Beogradu izabralo je 1850. Pančića, zbog njegova širokog znanja — naročito u struci biljnog carstva, za svog dopisnog člana. Cilj Društvu bilo je širenje nauke u srpskom narodu. Od 1847. Društvo je izdavalo časopis »Glasnik Društva srpske slovesnosti«. G. 1851. Pančić je dobio pomoć od Društva za floristička proučavanja na Kopaoniku. To je bilo najprivlačnije područje njegovih ispitivanja, koje je ondje izvršio 16 puta. Licejski savjet izabrao je augusta 1853. Pančića za profesora prirodnih nauka. Oktobra te godine postavljen je Pančić za stalnog profesora jestastvenice i agronomije. Povjerena su mu predavanja iz botanike, mineralogije i geologije, zoologije i agronomije. Bio je zadužen za osnivanje prirodoslovnog kabineta. Preseljenjem u Beograd Pančić je postao redovan član Društva srpske slovesnosti. Odlaskom iz Kragujevca nastupio je liječničku službu. Tada je on već bio izgrađen naučni radnik, usmjeren na floristička istraživanja. Već od početka rada na Liceju trudio se da stvori što povoljnije uslove za naučni i pedagoški rad. Pančić se trudio da osnuje botanički vrt. Pred Licejem ustupljena mu je polovina dvorišta, koju je iskoristio za nasade najvažnijeg bilja. Već 1847. Pančić je zatražio otpust iz austrijskog podanstva, ali ta je molba riješena istom septembra 1853. Riješila ju je Hrvatsko-slavonska vlada, a ovje rio Austrijski konzulat u Beogradu. Tako je Pančić primljen u srpsko podan stvo aprila 1854. G. 1855. Pančić je podnio Društvu srpske slovesnosti u 10 svezaka »srpsku floru ili samoraste«, koje je u Srbiji prikupio i naučno opredijelio, dodavši narodne nazive. G. 1856. Pančić je zatražio novčana sredstva za stručne ekskurzije koje bi svake treće godine s jednim odjelom slušača izveo u jedan dio Srbije i ondje proveo prirodoslovna istraživanja. Najviše vlasti odobrile su za tu svrhu svake treće godine 250 talira. To je važilo za Licej i kasnije za Veliku školu. Prvu ekskurziju izveo je Pančić 1856. na Tornik, kojim prilikom je pronašao Daphneblagayana i veći broj drugih rijetkih biljaka. Drugu ekskurziju izevo je 1859. u srpsko Podunavlje. Treća ekskurzija izvedena je 1863. u područje Kragujevca, gdje je sakupljeno oko 450 vrsta biljaka i 140 vrsta insekata. G. 1866. izvedena je četvrta, a 1869. peta ekskurzija — obje u područje Kopaonika. Šesta ekskurzija izvršena je 1872. po istočnoj Srbiji. Sedma ekskurzija posvećena je 1875. Kopaoniku, Tari i Zlatiboru. G. 1879. proučavao je Pančić sa svojim studentima okoliš Obrenovca, Posavije i Podrinje, a 1885. Grdeličku klisuru i okolinu Niša. G. 1856. Pančić je bio delegiran od Državnog savjeta na skup njemačkih liječnika i prirodoslovaca u Beču. Tom prilikom upoznao je mnoge uvažene ličnosti i uspostavio s njima kontakt. Već otprije Pančić je surađivao sa Šibenčaninom Visianije m (1800— 1878). Slao mu je biljke na determinaciju. U materijalu iz 1856. Visiani je determinirao livadsku biljku sa Javora kao Pančićia serbica Vis. Suradnja s Visianijem trajala je i dalje. G. 1867. Srpsko učeno društvo izabralo je, na prijedlog Pančića, Visianija za pcčasnog člana. Poslije Beča stupio je Pančić u vezu s Grisebachom, koji mu je dao podršku u proučavanju biljne geografije Srbije. Stupio je također u bliži kontakt s mađarskim botaničarom J a n k o m. 188 |