DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Zelene — kratke reznice u svim slučajevima bile su iz donjeg dijela ovogodišnjeg
izbojka. Donji rez je pravljen na mjestu prelaza jednogodišnjeg dijela
izbojka u ovogodišnji tj. na samom nodiju. U proljeće 1964. godine uzgojene
biljke klona V61 Salix fragilis L. iz zelenih, kratkih reznica iz 1963. godine u
klijalištu zatvorenog tipa, presađene su u vrt Zavoda i srezane na čep.


Tokom proljeća i ljeta 1964. godine metodom zelenih neodrvenjelih — kratkih
reznica, razmnoženo je 5 klonova vrba stablašica: Salix fragilis L. — 2
klona, Salix alba L. — 2 klona i Salix x rubens Schrank — 1 klon.


Spomenuta matična stabla nalaze se u park-šumi Maksimir — Zagreb. Kod
pravljenja reznica rezovi su bili glatki i čisti. Reznice su bile duge 4—6 cm, a
debele 2—5 mm. Imale su u svim slučajevima 2 dobro razvijena pupa. Rezane
su tri varijante: iz gornjeg dijela izbojka, sa termmalnim pupom i jednim rezom
tik ispod pupa, iz srednjeg dijela izbojka sa dva reza — tik ispod i tik
iznad pupa, iz donjeg dijela izbojka sa dva reza od kojih je jedan napravljen
tik iznad gornjeg pupa, a drugi na mjestu prelaza prošlogodišnjeg dijela izbojka
u ovogodišnji. Pikiranje reznica je vršeno u pet datuma, sa vremenskim intervalima
od oko 10 dana. Reznice iz srednjeg dijela izbojka pikirane su do nivoa
podloge. Reznice iz vršnog i donjeg dijela izbojka pikirane su oko 1 cm duboko
u podlogu. Na njima je ostavljeno po pola lista. Kod datuma 27. V 1964. god.
reznice od Salix fragilis L. prije pikiranja tretirane su 0,000r% indol-octenom
kiselinom u trajanju od 23h 30´. Podloga u koju su pikirane reznice bila je
kvarcni pijesak, debljine 5 cm ispod kojega se nalazilo 10—15 cm debeo sloj
stajskog gnoja. Zalijevanje je vršeno 4 puta dnevno pomoću vinogradarske
prskalice. Da bi se smanjila prejaka insolacija, stakla na klijalištu bila su premazana
vapnom.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA


Na kraju vegetacijske periode 1963. godine ustanovljen je procenat zakorjenjavanja
reznica i izmjerene su visine biljaka. Kod odrvenjelih reznica dužine
25 cm (Salix fragilis L.) maksimalni procenat zakorjenjavanja bio je 77%, a
srednja visina potjeralih izbojaka 27,0 cm. Maksimalni postotak zakorjenjavanja
kod odrvenjelih reznica dužine 4—6 cm pikiranih u razini zemlje bio je
42,3´%, a srednja visina potjeralih izbojaka 18,18 cm. Nije primijećeno, da liši
koji je ostavljan na reznicama utječe na postotak zakorjenjavanja.


Kod zelenih, neodrvenjelih kratkih reznica, postotak zakorjenjavanja pikiranih
na nivou podloge kod Salix fragilis L. bio je 92,3%, a srednja visina potjeralih
izbojaka iznosila je 41,58 cm. Kod Salix alba L. procenat zakorjenjavanja
kod reznica pikiranih na nivou podloge je također 92,3%, te srednja
visina 33,66 cm, a kod reznica pikiranih 1—2 cm duboko u podlogu postotak
zakorjenjavanja iznosio je 84,60% te srednja visina potjeranih izbojaka 34,63
cm. Biljke klona V61 Salix fragilis L. uzgojene iz zelenih neodrvenjelih — kratkih
reznica presađene su u poljeće 1964. godine iz klijališta u vrt Zavoda, te
srezane na čep. Na ovaj način uzgojene biljke klona V61 Salix fragilis L. na
kraju vegetacijske periodu 1964. godine postigle su srednju visinu od 180 cm,
a srednji prsni promjer 5,31 mm.


Također je i na kraju vegetacijske periode 1964. godine kod ponovljenog
pokusa izračunat procenat zakorjenjavanja reznica, izmjerene su visine potjeralih
izbojaka, te njihovi promjeri iznad vrata korijena.


Rezultati su dani u tabelama I i II te u histogramima I i II.


226