DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 4 <-- 4 --> PDF |
glavljima: Historija sistematike bilja, Značenje biljnih svojta, Važnost i zna čenje biljnih sistema). Disertaciju je posvetio stricu dr Grguru Pančiću. Pančić je promoviran za doktora medicine septembra 1843. Odlučio se za privatnu praksu u Budimu. Posao mu je išao loše. Nalazio je zaposlenje kod operacija i noćnih službi uz teže bolesnike. Promjena u životu Pančića nastupa kontaktom s obiteljima Hoffmann i Medersteck iz Ruckberga u sjevernom Banatu. Ondje je Pančić bio učitelj od rasle djece i kućni liječnik. Proveo je 2 godine, koje su mu bile najljepše u životu. Imao je dovoljno vremena za proučavanje bilja, kamenja i minerala. Odlazio je po tome poslu u Hacešku dolinu, u Karpate i na Deliblatsku pje ščana. Prikupio je mnogo cvjetnica i mahova, te kamenja i minerala. Nakon toga otišao je na kraće vrijeme svome stricu u Gospić, odakle je proučavao floru Velebita. Činio je to i kod brata Mate, svećenika u Pazarištu. Boravio je jedno vrijeme i u Ugrinima. Pančić je osjetio da zbog političkih borba i teškoća ne bi mogao uspješno raditi u Hrvatskoj, gdje su prilike zaista bile teške. Nastava je bila na njemačkom i latinskom. Gajeva narodna stranka borila se da se latinski jezik u školama i uredima zamijeni hrvatskim, a ne mađarskim. Gaj je nastojao Ilirskim pokretom ujediniti Slavene Juga, koje ideje i Pančić prihvaća i podupire. U tim okolnostima, potporom strica Grgura, Pančić 1845. odlazi u Beč na daljnje usavršavanje. U Beču je radio u Carskom muzeju sređujući materijale iz Banata i Primorja. Ondje se družio s Vukom i Miklošićem. Kombinirao je s Vukom odlazak u Bosnu, gdje su ga zanimala floristička proučavanja, ali do toga nije došlo zbog financijskih poteškoća. Pančić je, u dogovoru s Vukom , otišao 1846. g. u Beograd, gdje je u Ministarstvu unutrašnjih poslova zatražio liječničko namještenje u Uzicama Beograd je tada bio prijestolnica Kneževine Srbije sa 13.734 stanovnika. Bila je to poluturska varoš. Na starom gradu vijorila se turska zastava. U tvrđavi bila je turska vlast. Cijela Kneževina Srbija brojila je oko milion žitelja. Dok je Pančić čekao na rješenje svoje molbe, primio je poziv od A. Petronijevića, vlasnika tvornice stakla u D. Mišovićima kod Jagodine, zbog suzbijanja tifusa kod radnika. Pančiću je uspjelo suzbiti zarazu, a u slobodnom vremenu proučavao je floru okoliša i susjednog Crnog vrha. Po povratku u Beograd primljen je u službu kao fizik u Negotinu. Međutim, na traženje građana Jagodine Pančić je postavljen za kontraktualnog liječnika u Jagodini i fizika Jagodinskog okruga. Tako je Pančić otpočeo svoju liječničku praksu februara 1847. s godišnjom plaćom od 350 talira. Novembra 1847. premješten je za okružnog fizika u Kragujevac. Prijedlog za premještaj preporučio je ministar unutrašnjih poslova Ilija Garašanin . Kragujevac je od 1818. bio gradić turskog tipa, sa 193 kuće, prijestolnica vazalne Srbije. G. 1835. osnovana je ondje gimnazija, 1836. štamparija, a 1838. otvoren Licej, koji je imao najprije samo Filozofski a od 1840. i Pravni odsjek. Licej je 1841. premješten u Beograd, jer je te iste godine i prijestolnica premještena u Beograd. Januara 1849. Pančić se vjenčao s kćerkom ing. Franca Kordon a Ljudmilom u Ćupriji. Vjenčao ga je iguman manastira Ravanice. U Kragujevcu Pančić se okućio i nastavio liječničku praksu, ali nikad nije prekinuo botanička i druga prirodoslovna istraživanja. G. 1847. i 1848. Pančić je proučavao ljekovitost vode Aleksinačke, Ribarske i Jošaničke banje. |