DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 34     <-- 34 -->        PDF

agresivnijoj bukvi a loše djeluje na održavanje i pomlađivanje termokserofobnije,
higrofilnije i konkurentski uzdržljivije jele i smrče;


b) na tok izmjene vrsta drveća vjerojatno je utjecala promjena makroklime
koja je u ovom stoljeću prosječno toplija, pa je paralelizam istomjernih
utjecaja (v. t. a.) povećao djelovanje sastojinske klime za bukvu u pozitivnom
i za jelu i smrču u negativnom smislu;


c) bukva je naša najagresivnija vrsta drveća, ekološki i morfološki veoma
prilagodljiva, snažan je edifikator i jak biotski takmac svima glavnim vrstama
drveća naših šuma, brzo reagira na povoljne joj promjene kompleksa ekoloških
faktora stvorene kako je navedeno pod t. a i b.


d) na temelju rezultata naših prijašnjih istraživanja, jela se odlično pomlađuje
u kulturama i prirodno stvorenim grupama smrče; budući da se, na
temelju naših opažanja, može pretpostaviti da je učešće smrče mnogo veće na
južnijim planinama nego na sjevernim (taksacijskih podataka o tomu nažalost
nema, jer se ta četinjača u inventaru većinom nije posebno evidentirala), srna
tramo da se većim učešćem smrče može djelomice obrazložiti pojava manjeg
obukovljivanja i snažnijeg očetinjavanja na južnijim planinama;


e) šumske zajednice razvijaju se u sukcesivnom smjeru stvaranja relativnog
klimaksa, ako neki vanjski jak i stalan činilac, kao što je npr. jako i naglo
otvaranje sklopa, ne zaustavi proces progresije vegetacije ili ga dovede u regresiju;
makar je bukva veoma prilagodljiva i jak konkurent, u povoljnim okolnostima
jela i smrča mogu snažno osvajati svoja staništa, pa se u vezi s promjenama
kompleksa ekoloških faktora mogu znatno obrazložiti pojave spontanog
obukovljivanja i očetinjavanja u razvijenim biocenozama.


DAS PHÄNOMEN DER AUSDEHNUNG DER BUCHE IN DEN
DINARISCHEN ALPEN KROATIENS


Zusammenfassung


Die Hauptmasse der Dinarischen Alpen erstreckt sich in der Richtung NW—SO
längs der Küste des Adriatischen Meeres, und zwar: in Jugoslawien in der Länge
von 650 km mit Berggipfeln bis zu 2.500 m Höhe, davon in Kroatien in der Länge
von 400 km mit Bergspitzen bis 1800 m. Die Böden weisen grösstenteils eine Karbonat-
Unterlage auf. Die jährliche Niederschlagsmenge beträgt bis 3000 mm und auch
mehr. In der Gesamtfläche von cca. 300.000 ha der Plenterwälder im kroatischen Teil
der Dinarischen Alpen ist die Buche (samt etwas sonstiger Laubhölzern) mit 55|:V»
und Tanne (samt etwas Fichte und nur wenig Kiefer) mit 45ü/o vertreten. Der Massenanteil
der Buche ist im Norden gering (38;,/o) und im Süden sehr gros (98s/»), wie aus
der Tabelle 1 zu ersehen ist. Auf Grund des Mischungsverhältnisses in Prozenten den
Stärkeklassen nach (jede Klasse insgesamt lOOVo) wurden vom Autor die Angaben
über den Ablauf des natürlichen Holzartenwechsels in den letzten zwei Jahrhunderten
analysiert.


Der Massenanteil der Buche den Stärkeklassen nach vergrösserte sich von 40Vo
(Stärkeklasse 6) auf 68´:´/o (Stärkeklasse 1) und zwar: vielmehr in der längst vergangenen
Zeiten, als in der jüngsten Vergangenheit (Tab. 4). Es bestehen aber grosse
Unterschiede im Mischungsverhältnis der Holzarten in den Gebirgen: in den nördlichsten
Lagen — wo die überwiegende Masse der Nadelhölzer war und ist — dringt
die Buche am stärksten vor (Tab. 5, 6, 7); in der südlichen Gebirgen, die eine grosse
Masse von Buche aufweisen, ist ein weiteres Vordringen der Buche geringer, während
sich der Prozentsatz des Nadelholzes neuerdings vergrössert hat (Tab. 8, 9, 10) und
noch immer zunimmt. In der Übersichtstabelle 17 wurden die Gebirge in der Richtung
NW—SO aufgestellt; wiedergegeben ist der durchschnittliche prozentuale Massenanteil
der Buche; weiterhin die Stärkeklassen, die eine Nadelholzmasse von mehr