DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 31     <-- 31 -->        PDF

sljedica jakih posrednih i neposrednih privredni h utjecaja na biogeocenozu.
Te promjene najznačajnije su među skiofitima koji se u borbi za održavanje
i razvitak ekološki i biotski međusobno razmjerno dobro toleriraju.
(Pojava potiskivanja heliofita skiofitima, npr. hrast—bukva, hrast-—grab, ariš—
smrča i breza—jela, biološko-ekološki nije toliko složena kao npr. izmjena
jela—bukva, smrča—bukva i smrča—jela). Kad je takva pojava ekonomski
štetna zbog uzmicanja onih vrsta drveća koje imaju veći prirast, veću količinu
tehnički upotrebljive drvne tvari, veću vrijednost i potražnju, tada od te biocenotske
pojave nastaje privredni problem. Takav je problem u našoj zemlji:
nadiranje i širenje naše rasprostranjenije vrste drveća bukve u arealu jele i
smrče u području Dinarida.


U vezi s kompleksnim bioekološkim istraživanjima bukve i s gospodarenjem
u njenim sastojinama u Jugoslaviji, područje Dinarida veoma je važno
jer zahvaća velik dio naše zemlje i jer se od sjeverozapada do jugoistoka proteže
u Hrvatskoj u dužini od preko 400 km, a u užoj tektonskoj cjelini na području
Jugoslavije u dužini od oko 850 km. Prema tomu, područje Dinarida u
Hrvatskoj može, u širokoj prosječnosti, biti unekoliko reprezentant većine zapadnog
područja Dinarida Jugoslavije, pa se naši zaključci mogu znatno odnositi
na područje dinarskog planinskog lanca naše zemlje.


Na temelju analize razmotrenih brojčanih podataka mogu se dati ovi zaključci:


1. Učešće drvne mase bukve u mješovitim i čistim sastojinama prosječno
je mnogo veće na južnim planinama Dinarida nego na sjevernim. U procentualnom
odnosu, omjer smjese bukve na južnom području je mnogo veći od
omjera te listače na sjevernom području, a raspon tog učešća iznosi 38% (na
sjevernijoj planini Risnjaku) do 98% (na Južnom Velebitu). Planinski masiv
Velike Kapele, koji se nalazi otprilike na južnom dijelu sjeverne trećine i na
sjevernom dijelu južne dvije trećine dužine Dinarida, ima omjer drvne mase
bukve i četinjača (56 : 44), podjednak prosječnom omjeru za čitav« područje
Dinarida (55 :45). Planinski masiv Sjevernog Velebita koji, po dužini Dinarida,
zauzima otprilike dio središnjeg područja tog planinskog lanca, ima obratan
omjer drvne mase bukve i četinjača (62 : 38) nego Risnjak (38 : 62).
2. Koliko su velike razlike u učešću bukve i četinjača, vidi se još bolje iz
ovog odnosa: na južnom području (Lička Plješevica i Velebit) prosječan je postotak
drvne mase bukve 72, a na sjevernom području (Risnjak, Velika i Mala
Kapela) 49. Razlog tako velikoj razlici su najviše ekološke okolnosti, manje
antropogeni i biotski utjecaji. Od ekoloških faktora najviše utječe klima. Južni
krajevi imaju, naime, prosječno manje količine oborina i veću toplinu i suhoću
nego sjeverni, a takve klimatske okolnosti više odgovaraju termokserofilnijoj
bukvi nego termokserofobnijoj jeli i smrči. Od biotskih faktora (osim štetnih
kukaca koji više napadaju četinjače) najjači utjecaj imala je velika agresivnost
i jaka edifikatorska snaga bukve u odnosu na ekološki izbirljiviju, morfološki
manje plastičnu i borbenu jelu (bukva je konkurentski snažnija, aktivna, a jela
je više-manje pasivna, čeka i može decenijama čekati na otvaranje sklopa).
3. Prosječno na čitavom području Dinarida u toku posljednjih 100—200
godina razvio se jak proces proširivanja bukve i smanjivanja učešća jele i
smrče: od najvišeg do najnižeg debljinskog razreda povećao se postotak drvne
mase navedene listače od 40% do 68%, odnosno postotak drvne mase jele i
smrče smanjivao se. Taj je proces bio mnogo intenzivniji u dalekoj prošlosti