DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 89 SVIBANJ—LIPANJ GODINA 1965. POVODOM 150-GODIŠNJICE ROĐENJA JOSIPA PANČIČA Prof. dr M. ANIC Srpska akademija nauka i umjetnosti i Univerzitet u Beogradu svečano su u aprilu o. g. proslavili 150-gođišnjicu rođenja našeg velikog učenjaka prirodoslovca, botaničara i zoologa, dugogodišnjeg rektora Velike škole i prvog predsjednika Srpske akademije nauka u Beogradu dra Josipa P a n č i ć a. Josip Pančić zadužio je mnogo i šumarsku struku. On je intenzivno proučavao šume i njene biljne elemente, stvorivši time važnu osnovu za daljnja istraživanja. Živo se zalagao za očuvanje šuma. Naglašavao je važnost dobro sačuvanih šuma i njihov blagodatan utjecaj na život ljudi, na njihovo zdravlje i normalan razvoj. Upozoravao je na teške posljedice devastacije i satiranja šuma. Pančić je prije 94 godine napisao prvu dendrologiju naših krajeva. Otkrio je u srpskim šumama više novih vrsta drveća i grmlja. Otkrio je Pančićevu omoriku, te time pronio ime Srbije diljem cijelog svijeta. Koristeći se opsežnom monografijom prof. D. Mitrović a »Pančićev život«, Beograd 1964., iznosimo važnije podatke iz života i rada J. Panči ć a, kao i popis njegovih dosad poznatih radova. IZ BIOGRAFIJE JOSIPA PANCIĆA Pančić se rodio u selu Ugrinima kod Bribira 17. IV 1814. Roditelji, Pavao i Margareta, rano su mu umrli, a kućanstvo je preuzeo najmlađi brat Grgo. Kuća se, međutim, dosta brzo raskućila i porušila. Usred zidina rodne Pančićeve kuće izrastao je pajasen, a ispred kuće razvio se krupan crni koprivić. O razvoju mladog Pančića brinuo se njegov stric Grgur, koji je bio doktor teologije, kanonik i župnik u Gospiću. Josip je pohađao osnovnu školu kod strica u Gospiću. Gimnaziju je pohađao na Rijeci. U isto vrijeme pohađali su riječku gimnaziju Franjo R a č k i i Ivan Mažuran i ć. Pančić je u gimnaziji (6 razreda) stekao solidno znanje. Mogao se dobro služiti latinskim i njemačkim jezikom. G. 1830. upisao se Pančić u »Regia academia scientiarum« — tadanji Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je proveo 2 godine. Nije bio zadovoljan, jer nije stekao prirodoslovno obrazovanje za kojim je posebno težio. Krenuo je na medicinske studije u Peštu. Ondje mu je predavao botaniku prof. Sadler . Nakon 10-godišnjeg boravka u Pešti završio je Pančić studije izradivši doktorsku disertaciju na latinskom jeziku pod naslovom »Taxilogia botanica« (s po |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 4 <-- 4 --> PDF |
glavljima: Historija sistematike bilja, Značenje biljnih svojta, Važnost i zna čenje biljnih sistema). Disertaciju je posvetio stricu dr Grguru Pančiću. Pančić je promoviran za doktora medicine septembra 1843. Odlučio se za privatnu praksu u Budimu. Posao mu je išao loše. Nalazio je zaposlenje kod operacija i noćnih službi uz teže bolesnike. Promjena u životu Pančića nastupa kontaktom s obiteljima Hoffmann i Medersteck iz Ruckberga u sjevernom Banatu. Ondje je Pančić bio učitelj od rasle djece i kućni liječnik. Proveo je 2 godine, koje su mu bile najljepše u životu. Imao je dovoljno vremena za proučavanje bilja, kamenja i minerala. Odlazio je po tome poslu u Hacešku dolinu, u Karpate i na Deliblatsku pje ščana. Prikupio je mnogo cvjetnica i mahova, te kamenja i minerala. Nakon toga otišao je na kraće vrijeme svome stricu u Gospić, odakle je proučavao floru Velebita. Činio je to i kod brata Mate, svećenika u Pazarištu. Boravio je jedno vrijeme i u Ugrinima. Pančić je osjetio da zbog političkih borba i teškoća ne bi mogao uspješno raditi u Hrvatskoj, gdje su prilike zaista bile teške. Nastava je bila na njemačkom i latinskom. Gajeva narodna stranka borila se da se latinski jezik u školama i uredima zamijeni hrvatskim, a ne mađarskim. Gaj je nastojao Ilirskim pokretom ujediniti Slavene Juga, koje ideje i Pančić prihvaća i podupire. U tim okolnostima, potporom strica Grgura, Pančić 1845. odlazi u Beč na daljnje usavršavanje. U Beču je radio u Carskom muzeju sređujući materijale iz Banata i Primorja. Ondje se družio s Vukom i Miklošićem. Kombinirao je s Vukom odlazak u Bosnu, gdje su ga zanimala floristička proučavanja, ali do toga nije došlo zbog financijskih poteškoća. Pančić je, u dogovoru s Vukom , otišao 1846. g. u Beograd, gdje je u Ministarstvu unutrašnjih poslova zatražio liječničko namještenje u Uzicama Beograd je tada bio prijestolnica Kneževine Srbije sa 13.734 stanovnika. Bila je to poluturska varoš. Na starom gradu vijorila se turska zastava. U tvrđavi bila je turska vlast. Cijela Kneževina Srbija brojila je oko milion žitelja. Dok je Pančić čekao na rješenje svoje molbe, primio je poziv od A. Petronijevića, vlasnika tvornice stakla u D. Mišovićima kod Jagodine, zbog suzbijanja tifusa kod radnika. Pančiću je uspjelo suzbiti zarazu, a u slobodnom vremenu proučavao je floru okoliša i susjednog Crnog vrha. Po povratku u Beograd primljen je u službu kao fizik u Negotinu. Međutim, na traženje građana Jagodine Pančić je postavljen za kontraktualnog liječnika u Jagodini i fizika Jagodinskog okruga. Tako je Pančić otpočeo svoju liječničku praksu februara 1847. s godišnjom plaćom od 350 talira. Novembra 1847. premješten je za okružnog fizika u Kragujevac. Prijedlog za premještaj preporučio je ministar unutrašnjih poslova Ilija Garašanin . Kragujevac je od 1818. bio gradić turskog tipa, sa 193 kuće, prijestolnica vazalne Srbije. G. 1835. osnovana je ondje gimnazija, 1836. štamparija, a 1838. otvoren Licej, koji je imao najprije samo Filozofski a od 1840. i Pravni odsjek. Licej je 1841. premješten u Beograd, jer je te iste godine i prijestolnica premještena u Beograd. Januara 1849. Pančić se vjenčao s kćerkom ing. Franca Kordon a Ljudmilom u Ćupriji. Vjenčao ga je iguman manastira Ravanice. U Kragujevcu Pančić se okućio i nastavio liječničku praksu, ali nikad nije prekinuo botanička i druga prirodoslovna istraživanja. G. 1847. i 1848. Pančić je proučavao ljekovitost vode Aleksinačke, Ribarske i Jošaničke banje. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Dr Josip Pančić |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Društvo srpske slovesnosti u Beogradu izabralo je 1850. Pančića, zbog njegova širokog znanja — naročito u struci biljnog carstva, za svog dopisnog člana. Cilj Društvu bilo je širenje nauke u srpskom narodu. Od 1847. Društvo je izdavalo časopis »Glasnik Društva srpske slovesnosti«. G. 1851. Pančić je dobio pomoć od Društva za floristička proučavanja na Kopaoniku. To je bilo najprivlačnije područje njegovih ispitivanja, koje je ondje izvršio 16 puta. Licejski savjet izabrao je augusta 1853. Pančića za profesora prirodnih nauka. Oktobra te godine postavljen je Pančić za stalnog profesora jestastvenice i agronomije. Povjerena su mu predavanja iz botanike, mineralogije i geologije, zoologije i agronomije. Bio je zadužen za osnivanje prirodoslovnog kabineta. Preseljenjem u Beograd Pančić je postao redovan član Društva srpske slovesnosti. Odlaskom iz Kragujevca nastupio je liječničku službu. Tada je on već bio izgrađen naučni radnik, usmjeren na floristička istraživanja. Već od početka rada na Liceju trudio se da stvori što povoljnije uslove za naučni i pedagoški rad. Pančić se trudio da osnuje botanički vrt. Pred Licejem ustupljena mu je polovina dvorišta, koju je iskoristio za nasade najvažnijeg bilja. Već 1847. Pančić je zatražio otpust iz austrijskog podanstva, ali ta je molba riješena istom septembra 1853. Riješila ju je Hrvatsko-slavonska vlada, a ovje rio Austrijski konzulat u Beogradu. Tako je Pančić primljen u srpsko podan stvo aprila 1854. G. 1855. Pančić je podnio Društvu srpske slovesnosti u 10 svezaka »srpsku floru ili samoraste«, koje je u Srbiji prikupio i naučno opredijelio, dodavši narodne nazive. G. 1856. Pančić je zatražio novčana sredstva za stručne ekskurzije koje bi svake treće godine s jednim odjelom slušača izveo u jedan dio Srbije i ondje proveo prirodoslovna istraživanja. Najviše vlasti odobrile su za tu svrhu svake treće godine 250 talira. To je važilo za Licej i kasnije za Veliku školu. Prvu ekskurziju izveo je Pančić 1856. na Tornik, kojim prilikom je pronašao Daphneblagayana i veći broj drugih rijetkih biljaka. Drugu ekskurziju izevo je 1859. u srpsko Podunavlje. Treća ekskurzija izvedena je 1863. u područje Kragujevca, gdje je sakupljeno oko 450 vrsta biljaka i 140 vrsta insekata. G. 1866. izvedena je četvrta, a 1869. peta ekskurzija — obje u područje Kopaonika. Šesta ekskurzija izvršena je 1872. po istočnoj Srbiji. Sedma ekskurzija posvećena je 1875. Kopaoniku, Tari i Zlatiboru. G. 1879. proučavao je Pančić sa svojim studentima okoliš Obrenovca, Posavije i Podrinje, a 1885. Grdeličku klisuru i okolinu Niša. G. 1856. Pančić je bio delegiran od Državnog savjeta na skup njemačkih liječnika i prirodoslovaca u Beču. Tom prilikom upoznao je mnoge uvažene ličnosti i uspostavio s njima kontakt. Već otprije Pančić je surađivao sa Šibenčaninom Visianije m (1800— 1878). Slao mu je biljke na determinaciju. U materijalu iz 1856. Visiani je determinirao livadsku biljku sa Javora kao Pančićia serbica Vis. Suradnja s Visianijem trajala je i dalje. G. 1867. Srpsko učeno društvo izabralo je, na prijedlog Pančića, Visianija za pcčasnog člana. Poslije Beča stupio je Pančić u vezu s Grisebachom, koji mu je dao podršku u proučavanju biljne geografije Srbije. Stupio je također u bliži kontakt s mađarskim botaničarom J a n k o m. 188 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Ljeti 1857. Pančić je boravio u Beču, gdje je odredio nepoznate biljke i dopunio rukopise svojih radova. Poslije toga proputovao je Srem i Frušku goru. Pregledao je i Deliblatsku pješčaru i proučavao susjedne srpske pijeskove, koje je prvi put posjetio 1853. U srpskom Podunavlju protežu se pijesci od Rama do Golupca, od Kladova do Korbova i od Prahova do Radujevca, na površini od kojih 4600 ha. U vreemnu od 1853—1862. Pančić je šest puta ispitivao floru i faunu tih pijesaka. G. 1860. zatražio je Pančić da mu se priznaju godine službe okružnog fizika kao godine provedene u profesorskoj službi, jer je već onda radio na prikupljanju materijala koji je dospio u zbirke Liceia. Pančić je već dotad skupio botaničku zbirku od preko 20.000 primieraka. Vršio je i razmjenu sa stručnjacima iz raznih evropskih zemalja. Vrijednost botaničke zbirke cijenio je na 5000 franaka. Vlasti su uvažile njegovu mclbu. Na Pančićevu zamolbu dodijeljena mu je kao odšteta za troškove prilikom sakupljanja botaničke zbirke svota od 300 talira. U zbirci je bilo oko 30 biljaka, koje je Pančić otkrio u Srbiji. Daljnjim radom Pančić je nastavio na povećavanju botaničke zbirke, a prikupio je i vrlo velik broj zooloških primjeraka. Prilikom 25-godišnjice osnutka Licej je 1863. pretvoren u Veliku školu. Za profesora imenovan je i Pančić. Te godine navršen je decenij otkako je Pančić bio profesor Liceja. Velika škola dijelila se na 3 fakulteta: Filozofski, Tehnički i Pravni. Filozofski je trajao 3, a ostali 4 godine. Akademski savjet činili su rektor, profesori i suplenti. Rektora postavlja knez na prijedlog ministra prosvjete na 3 godine. U školu se upisuju apsolventi gimnazije. Juna 1864. obnovljeno je Društvo srpske slovesnosti pod imenom »Srpsko učeno društvo«. Između 5 članova uprave izabran je i Pančić. Pančić je bio prvi predsjednik Odsjeka za prirodne nauke. Predsjednik Društva bio je od 1879 do 1883. G. 1865. bila je nepovoljna za Pančića. Velik dio godine bio je bolestan, a te godine umro mu je i stric Grgur, s kojim je stalno bio u dobrim odnosima. G. 1886. postavljen je Pančić za rektora Velike škole. Novembra 1869. postavljen je po drugi put za rektora. Na proslavi sv. Save održao je govor »Kopaonik i njegovo podgorje«. I 1873. Pančić je postavljen za rektora. Te godine izvršena je, na prijedlog Pančića, reorganizacija Velike škole, po kojoj se Filozofski fakultet dijeli na Istorijsko-filološki i Prirodno-matematički odsjek. Uvedeno je više novih predmeta, a među njima i anatomija i fiziologija bilja. Velika škola dobiva obilježje ustanove za stručno obrazovanje. Dano joj je pravo da sama bira rektora. U smislu novih propisa Pančić je i 1874. bio izabran za rektora. Međutim, kako je rekao, rektorovati bilo je teško i mučno, jer profesori bijahu liberali — vladini ljudi, a studenti pretežno radikali i socijalisti. G. 1879. izabran je Pančić za starješinu Prirodno-matematičkog odsjeka. G. 1867. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti izabrala je Pančića za dopisnog člana. Naredne godine učinila je to i Mađarska akademija nauka. G. 1884. izabralo je Botaničko društvo u Brandenburgu Pančića za dopisnog člana. G. 1868. zatražio je Pančić da se oslobodi predavanja iz agronomije, što je vršio već 15 godina. Povodom toga ukinuta su predavanja iz agronomije na Velikoj školi. Razlog će biti što je iste godine osnovano Društvo za poljoprivredu, koje od 1869. izdaje svoj časopis »Težak«. Već onda Pančić je vršio i druge razne funkcije. Tako je 1869. bio član Komisije za škole. 18.9 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 8 <-- 8 --> PDF |
G. 1869. Aleksinačka čitaonica izabrala je Pančića za počasnog člana. To isto učinila je i Podrinjska sloga u Loznici 1870. Pančić je bio i član Srpskog arheološkog društva. G. 1870. postavljen je Pančić za narodnog poslanika. U Narodnoj skupštini održanoj u Kragujevcu septembra te godine Pančić je izabran za potpredsjednika. U toj funkciji primio je niz novih zaduženja. Tako je bio predsjednik Komisije za učiteljske škole i Komisije za narodno pozorište. Na njegov prijedlog u učiteljskoj školi uvedeno je učenje jednog stranog jezika. Učestvovao je kod izrade zakona o štampi, zakona o Zemljodjelskoj školi, zakona o pozorištu i dr. Naredne godine Pančić je ponovno postavljen za narodnog poslanika i opet bio izabran za potpredsjednika Narodne skupštine. Prilikom zaključenja skupštine 1870. Društvo za poljoprivredu priredilo je u Kragujevcu izložbu poljoprivrednih proizvoda. Tom prilikom Pančić je održao predavanje »Nešto o našim šumama«, gdje je istakao važnost šuma u Srbiji i potrebu njihova većeg čuvanja. U jesen iste godine otvorena je u Požarevcu Zemljodjelsko-šumarska škola, kojoj prirodoslovni kabinet Velike škole ustupa 21 agronomski model. G. 1871. Pančić je učestvovao u Komisiji za ocjenu šteta od velikih poplava u nekoliko okruga. Bio je član odbora Zadužbine Nikole Čupića. Predsjednik odbora te zadužbine bio je od 1880—1883. G. 1872. Pančić je bio jedan između osnivača Srpskog lekarskog društva. G. 1873. Pančić je izvršio naučno putovanje u Crnu Goru. Izvršio ga je smjerom: Trst — Rijeka — Senj — Gospić — Split — Kotor — Cetinje — Kolašin — Kom — Morača — Zeta — Vir — Kotor — Grahovo — Kotor — Trst — Beč — Beograd. Kao član Komisije za škole Pančić je 1873. predlagao da se u gimnaziji zavede ispit zrelosti, a na Velikoj školi državni ispit. G. 1875. učestvuje u Komisiji za prirodne nauke. Naredne godine predlagao je Pančić da se nastava u osnovnoj školi produži na 5 godina. G. 1874. dobila je Velika škola pomoć od 1400 talira za podizanje botaničke bašte, za koju je dano zemljište u blizini Dunava, u površini od 1,7 ha. Pančić je postavljen za upravitelja botaničke bašte. To je zapravo prvi botanički vrt kod nas (Prof. A. Hein z osnovao je botanički vrt u Zagrebu 1890). Iste godine Pančić učestvuje kao delegat Srbije na Međunarodnog kongresu botaničara u Firenci. Tom prilikom pregledao je napuljski, pariški, praški i bečki botanički vrt i muzej. Augusta 1875. uspjelo je Pančiću da na Tari planini, nakon 20-godišnjeg mukotrpnog traženja, pronađe omoriku. Pronašao ju je u Zaovinama, a prepoznao ju je po sitnim ljubičastim češerima. Izmjerio je stabla visoka do 30 m i debela do 40 cm. G. 1880. pronašao je nalazišta omorike na Stocu. Za Tursko-srpskog rata 1876. bio je Pančić vojni liječnik u Beogradu. Pri tome je odlikovan ordenom Takovskog krsta. I za Rusko-turskog rata 1878. Pančić je bio šef bolnice na Vračaru. Za Srpsko-bugarskog rata 1885. Pančić je bio dobrovoljni liječnik u bolnici koja je bila smještena u Velikoj školi. G. 1877. Pančić se teško razbolio prilikom službenog puta u Soko-grad i Aleksinačku banju, kamo je putovao povodom pada jednog meteorita. Naredna godina bila je za Pančića također vrlo teška, jer mu je umrla supruga, dvije kćerke i punica. Pančić je imao 7 djece, i to 3 sina i 4 kćeri. Dva mlađa sina umrla su mu već kao mala djeca. Preživjeli su ga: Petar, Jelena i Milica. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Početkom 1880. osnovan je pri Ministarstvu prosvjete Glavni prosvetni savet. Između 11 redovnih članova Savjeta postavljen je i Pančić. Na prvom zboru Savjeta početkom maja za prvog predsjednika izabran je Pančić. Savjet je izdavao časopis »Prosvetni glasnik«. U novoj funkciji Pančić je primio i nova zaduženja. Bio je član odbora za polaganje profesorskih ispita, te predsjednik Komisije za nastavne programe iz prirodnih nauka u gimnazijama i realkama. G. 1880. izdvojena je iz prirodoslovnog kabineta mineraloško-geološka zbirka i predana suplentu J. 2 u j e v i ć u. Naredne godine Pančić je obišao važnije botaničke vrtove u Evropi i proučio njihovo uređenje. Bio je u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Engleskoj. Marta 1882. boravio je u Beču u vezi problema oko zagrijavanja staklenika. Septembra 1884. učestvovao je na Internacionalnom ihtiološkom kongresu u Beču, odje je održao predavanje. Povodom proglašenja Srbije kraljevinom februara 1882. Pančić je bio kao predsjednik Srpskog učenog društva primljen s ostalim funkcionerima kod kralja. ´ <-´ Već 1877. Pančić je navršio 30 godina službe, te je trebao biti penzioniran, s time da zadrži katedru botanike. Ministar prosvjete zahvalio se Pančiću što je pristao da i dalje »svetli znanjem svojim« u Velikoj školi i mladoj botaničkoj bašti. Koncem 1883. zatražio je Pančić da ga se penzionira, jer je navršio 36 godina državne službe, ali da i dalje upravlja botaničkom baštom. Molba nije uvažena, jer nije bilo zamjene. Početkom juna 1884. Pančić odlazi na 6-tjedno liječenje odi išijasa u blizini Beča. I zimi 1887. bio je Pančić na liječenju u Beču. Oktobra 1884. postavljen je Pančić za člana Državnog saveta. Od ranijih dužnosti zadržao je jedino dužnost honorarnog profesora botanike i upravitelja botaničke bašte. Iste godine pronašao je Pančić nalazišta »zeleničeta« na Ostrozubu, gdje raste u obliku niskog grma. Posljednje putovanje na Kopaonik izvršio je u junu 1886. Septembra 1886. osnovana je Srpska akademija nauka. Uključeni su članovi Srpskog učenog društva, koji su njegovali čistu nauku, kao što je to bio Prirodno-matematski odsjek. Aprila 1887. postavljen je Pančić za prvog predsjednika Akademije na 3 godine. U Akademiji su formirana 4 odsjeka: za prirodne, društvene i filozofske nauke, te za umjetnost. Prvi sastanak Akademije otvorio je predsjednik Pančić 28. IV 1887. Zamolio je akademike da ga »potrpe« i pomognu kad zbog starosti i slabosti ne bude mogao ispunjavati novu dužnost kako bi trebalo i kako bi želio. Koncem šk. god. 1886/87. Pančić je razriješen dužnosti honorarnog profesora i upravitelja botaničke bašte. Međutim, on je i dalje vodio brigu o botaničkom kabinetu i botaničkoj bašti. Na izradi djela »Prvenac flore Balkanskog poluostrova« zatekla je Pančića teška bolest. Bilo je to pod konac 1887. U septembru posljednji je put predsjedavao na sjednici Akademije. Za godišnji skup Akademije u februaru 1888. uputio je dva pisma o osnovnim načelima u radu. 25. II 1888. umro je Pančić. Sahranjen je o državnom trošku na groblju kod crkve sv. Marka. Želio je da se sahrani u sanduk od omorike. Za tu: svrhu nabavio je omorikove daske i odredio koji će mu majstor sagraditi mrtvački sanduk. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Poslije smrti Pančića odlučila je Akademija da se preštampaju sva njegova djela. Za tu svrhu izabran je i poseban odbor. Zaključeno je da se sitniji spisi prikupe u jednu knjigu. Ministarstvo prosvjete htjelo je otkupiti Pančićeve spise, ali nije došlo do nagodbe s porodicom. Botanički vrt poslije Pančićeve smrti u proljeće 1888. bio je poplavljen Dunavom. Voda je oštetila staklenike i nasade. Naredne godine nadošla je voda s druge strane. Trebalo je tražiti povoljnije mjesto. Kralj Milan stavio je na raspolaganje svoju baštu u Palilulskom kraju, zvanu »Jevremovac«. Udruženje studenata Prirodno-matematskog odsjeka pokrenulo je akciju sa Pančićev spomenik. Kralj Milan priložio je 4000, općina 4000, a Pančićev zet Milan Mostić 1000 dinara. Odlučeno je da se spomenik podigne u parku prema Velikoj školi u blizini botaničkog kabineta. Spomenik je izradio u Parizu 1891. kipar Đorđe Jovanović , a otkriven je 1897. Na svečanosti je prisustvovao i kralj Aleksandar Obrenović. O 100-godišnjici rođenja Pančića održala je Srpska akademija nauka svečani skup na komu je Prof. 2. Juriši ć podnio rad »Život i rad Dr J. Pančića «. Prof. N. Ko š a n i n prikazao je životni put i djelovanje Pančića. Maja 1938. Akademija je održala svečani skup povodom 50-godišnjice Pančićeve smrti. Poslije Prvog svjetskog rata umrla je Pančićeva najmlađa kći Milica, udovica advokata Milana Mostića. Tom prilikom prenesene su kosti Pančića na novo groblje i sahranjene s njenim posmrtnim ostacima. Grob je time ostao zaboravljen. Bio je daleko od reda velikana, gdje mu je bilo mjesto. Januara 1950. na prvom savjetovanju biologa Srbije dotakao se S. Stanković u uvodnom govoru i Pančićeva 42-godišnjeg rada, kao i njegovih zasluga za razvoj srpskih prirodnih nauka, te ponovno osvježio ideju izdavanja Pančićevih djela. G. 1951. planinari Srbije ostvarili su davnu Pančićevu želju da vječno počiva na Kopaoniku. Iz omorikovih dasaka sagrađen je sanduk i 5. VII 1951. izložen s kostima Pančića u auli starog Univerziteta. Planinari su prenesli sanduk u dugoj povorci na željezničku stanicu i prevezli ga na Kopaonik, gdje je narednog dana obavljena sahrana u mauzoleju izgrađenom iz kopaoničkog granita na najvišem vrhu Kopaonika prozvanom »Pančićev vrh«. Time je izražena zahvala srpskog naroda uspomeni velikog Pančića. G. 1954. rodni kraj podigao je u Bribiru spomenik Pančiću. Na toj svečanosti učestvovale su delegacije Srpske akademije nauka, Beogradskog Univerziteta i dr. RADOVI JOSIPA PANCICA 1. »Verzeichniss der in Serbien wildwachsenden Phanerogamen, nebst den Diagnosen einiger neuer Arten«. Objavilo Zoološko-botaničko društvo u Beču 1856. Rad obuhvata 1806 vrsta koje je Pančić skupio i obradio zadnjih 10 g. u Srbiji. Opisano je 5 novih vrsta i 22 nove odlike postojećih vrsta. S radom Pančić je bio vrlo nezadovoljan zbog krupnih grešaka prilikom štampanja i zbog neugodnosti u vezi s time na stručnom polju; 2. »Plantae Serbiae rariores aut novae«, 3 sveska, 1856, zajedno s V i s i anij em; 192 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 11 <-- 11 --> PDF |
3. »Über den Umtausch von Samen wildwachsender Pflanzen«, Flora, Regensburg, 1857. U radu Pančić predlaže da se sakuplja sjeme rijetkih biljaka i šalje naučnim ustanovama; 4. »Die Flora der Serpentinbergen in Mittel-Serbien«. Objavilo Zoološko- botaničko društvo u Beču 1859. Rad obuhvata serpentinsko područje gorskog lanca Kopaonik—Avala. Opisano je 11 novih cvjetnica; 5. »Zur Moos-Flora des Nordöstlichen Banates«. Objavilo Zoološko-botaničko društvo u Beču 1860. Mahove je determinirao E. Hamp e iz Blanckenburga; 6. »Ribe u Srbiji«, Glasnik Društva srpske slovesnosti, Beograd, 1860, 167 str. Opisano je 66 vrsta riba iz Srbije i 26 iz drugih zemalja. Osim naučnih donesena su i narodna imena. 7. »Živi pesak i bilje što na njemu raste«, Glasnik Društva srpske slovesnosti, 1863. Rezultat istraživanja iz 1853—1862. na živim pijescima u Podunavlju od Rama do Timoka; 8. »Jestastvenica za učenike Velike škole — Zoologija«, Beograd, 1864. Udžbenik. Prikaz u »Vidovdanu« i »Vili«. Drugo izdanje izišlo je u Beogradu 1872; 9. »Flora u okolini Beograda«, prvo izdanje, Beograd 1865. Obuhvata 427 rodova i 1057 vrsta fanerogamnog bilja. Sadržane su osnove srpske terminologije bilja. U drugom izdanju, 1878, uvrštene su važnije paprati i mahovi. U trećem izdanju, 1882, nalaze se upute o čuvanju rijetkog bilja. Četvrto i peto izdanje prošireno je naknadno pronađenim biljkama. Šesto izdanje, 1892, priredio je 2. J u r i š i ć; 10. »O šafranu«. Rad podnesen i prihvaćen na sjednici Odbora za prirodne nauke Srpskog učenog društva, Beograd, marta 1865. g.; 11. »Jestastvenica za učenike Velike škole — Mineralogija i geologija«, Beograd, 1866. Udžbenik. Naznačeni lokaliteti minerala u Srbiji. Ocjena u »Vili«, -s napomenom: Izašao je »alem« u našoj sirotinjskoj naučnoj književnosti; 12. »Botanische Ergebnisse einer in Jahre 1856 unternommenen Reise in Serbien«. Objavljeno u Austrijskom botaničkom časopisu u Beču 1867. Sadrži rezultate florističkog proučavanja Kopaonika; 13. »Ptice u Srbiji«, Beograd, 1867; 14. »Zur Flora des Banates«. Objavljeno u Austrijskom botaničkom časopisu u Beču 1868; 15. »Jestastvenica za učenike Velike škole — Botanika«, Beograd, 1868, u 1000 primjeraka. Udžbenik se dijeli na Fitotomiju i Fitografiju. Pančić luči u Srbiji 3 florističke oblasti: floru ravnica (Pomoravlje, Podrinje, Kolubarje), brdsku i alpinsku floru; 16. »Građa za faunu Kneževine Srbije«, Glasnik Srpskog učenog društva, Beograd, 1869; 17. »Šumsko drveće i šiblje u Srbiji«, Glasnik Srpskog učenog društva, Beograd, 1871, 184 str. Knjiga je napisana kao priručnik. U njem su dane osnove za prvu našu dendrologiju, s kratkim, dosta jasnim opisima važnijih morfoloških i geografskih osobina drveća i grmlja. Iza uvoda slijedi »Analiza rodova « .odnosno ključ za njihovo određivanje, te indeks naučnih naziva na latinskom, srpskom, njemačkom i francuskom jeziku. Opisan je 71 rod i 189 vrsta, od čega je bilo 177 autohtonih. Kao nove vrste opisane su: Acer intermedium 193 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Pane., A. macropterum Vis. i Genista subcapitata Pane. U djelu još nema omorike, jer je ona otkrita 1875. Od stranih vrsta navedeni su: divlji kesten, pajasen, bagrem, višnja, dudovi, orah, žalosna vrba, razne topole, molika, ariš, kiselo drvo, šimšir i vučac. Opisano je 9 vrsta javora. Spominju se kao autohtone: lovorvišnja, mušmula i dunja. Muniku na Murtenici, Ozrenu idr. Fukare k je kasnije nazvao »Pinus Heldreichii var. Pančić« (Šumarstvo, 1962, s. 181): 18. »Flora Kneževine Srbije«, Beograd, 1874. Obrađene su vaskularne biljke koje od prirode rastu u Srbiji. Opisan je Acer macropterum, kojeg je Pančić našao 1856 na Jastrepcu, a determinirao ga je Visiani 1860. Taj javor vrlo je bliz s Acer Heldreichii Boiss. Pančić je ovim djelom pokazao da je flora Srbije vrlo bogata, iako nema ondje mediteranskog i alpskog bilja. Floru Srbije podijelio je na floru Šumadije, floru istočnih Alpa i floru južnih Karpata. Na djelu Pančić je radio 28 godina. Opisao je 19 novih vrsta, od kojih je on sam determinirao 16, 2 s Visianijem, a jednu Visiani; 19. »Elenchus plantarum vascularum quas aestate a. 1873 in Crna Gora legit Dr J. Pančić«, Beograd, 1875, u 500 primjeraka. Opisano je 1298 vrsta, među kojima 9 novih; 20. »Eine neue Conifere in den oestlichen Alpen«, Beograd, 1876, u 100 primjeraka. Prikaz omorike s opisom na latinskom jeziku, ali pod nazivom >*Pinus omorica Panč.«. Tada su bila poznata nalazišta u Zaovinama, na Janjcu više Štule, te u Bosni na brdu Semetešu, nedaleko Višegrada; 21. »Jestastvenica u osnovnoj školi«, Beograd, 1876; 22. »Dr Roberto Visiani«, Glasnik Srpskog učenog društva, 1879. Nekrolog R. Visiani-u koji je umro 1878 u Padovi, gdje je sačuvan njegov herbar; 23. »Soko-banja — prvi meteorit u Srbiji«. Objavilo Srpsko učeno društvo, 1879; 24. »Botanička bašta u Beogradu«, Prosvetni glasnik, Beograd, 1881, i posebna knjižica. Prikaz razvoja botaničkog vrta od 1875—1880, sa skicom vrta; 25. »O ortopterama Srbije«, Beograd, 1883. Opisano 137 vrsta životinja; 26. »Građa za floru Kneževine Bugarske«, Glasnik Srpskog učenog društva, 1883, i posebna knjižica; 27. »Dodatak flori Kneževine Srbije«, Beograd, 1833; 28. »Čovek u prethistorijske doba«, »Starinar«, Beograd, 1885; 29. »Ribarstvo u Srbiji«, Srpske novine, Beograd, 8. III 1885. Problem nestajanja riba kao posljedica uništavanja šuma (brži vodotoci i poplave); 30. »Omorika— nova fela četinara u Srbiji«, »Težak«, 1887, br. 1, s jednom fotografijom i dvije table slika, i posebna knjižica; 31. »Der Kirschlorbeer in Süd-Osten von Serbien«, Beograd, 1887. NAUČNI, PEDAGOŠKI I DRUŠTVENI LIK JOSIPA PANCICA Pančić je bio velik naučenjak prirodoslovac, u prvom redu florista i sistematičar bilja, odličan pedagog i pravi narodni prijatelj. U stručnom radu Pančić je stekao tri osnovne zasluge, koje su mu ovjekovječile spomen i ime. Pančić je prvi počeo samostalno i temeljito proučavati srpske zemlje s obzirom na prirodoslovna istraživanja. On je stvorio školu 194 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 13 <-- 13 --> PDF |
mladih ljudi, koji su nastavili njegov rad. Pančić je izgradio osnove domaće naučne prirodoslovne terminologije. U prirodoslovnom radu preteča Pančića u Srbiji bio je Gligorije L a z i ć. On je objavio 1836., dakle 10 godina prije dolaska Pančića u Srbiju, knjigu »Prosta naravna istorija ili opisanije najvažnij naravnij telesa«. Pančić je prirodoslovna istraživanja produbio i proširio. On je digao Srbiju u tome pogledu na visinu naprednih zemalja. Zahvaljujući Pančiću »flora Srbije može se uporediti s florom Belgije i Švicarske, koje se smatraju za najbolje i najpotpunije«, rekao je Prof. A. Kanit z na svečanom skupu Mađarske akademije nauka u Budimpešti održanom u čast Pančića 1893. Proučavajući srpsku floru Pančić je otkrio 102 nove vrste, te time pronio slavu Srbije širom svijeta. Od drvenastih vrsta otkrio je Pančić: Acer intermedium Panč., A. macropterum Vis., Euphorbia fragifera Panč., Picea omorica Panč., Rosa belgradensis Panč., R. slancensis Panč., R. ornifolia Panč., R. vrncensis Panč. i dr. Pri izradi stručne terminologije koristio je Pančić radove Vuka Marin k o v i ć a, i Bogoslava Š u 1 e k a, a pridržavao se i Vukova Rječnika. U stvaranju terminologije uspješno je savladao taj pionirski posao i postigao^ velike rezultate. Dao je čvrste osnove današnjoj botaničkoj terminologiji. Pri tome mu je pomoglo odlično poznavanje narodnog jezika. Pančić je osnovao prirodoslovni kabinet i u njemu uredio opsežne zbirke. Stvorio je veliki herbar srpske i evropske flore, koji se danas nalazi u Botaničkom zavodu Univerziteta u Beogradu. Herbar je za Pančićeva života narastao na preko 30.000 primjeraka, u 282 svežnja, a nalazio se u 9 velikih dvokrilnih ormara. Herbar predstavlja ogromnu naučnu vrednotu. On je izvršio i svoju odgojnu ulogu. Pančić je u više navrata izdvajao herbarske kolekcije i stavljao ih na raspolaganje srednjim školama. Pančić je osnovao i uredio botanički vrt, koji je odigrao važnu ulogu ne samo kao demonstracioni nego i kao edukativni objekt. Uzgajao je u njemu domaće, kao i razno egzotično bilje koje je od interesa za naše prilike. Botanički vrt odigrao je znatan utjecaj na podizanje vrtlarskog kadra, kao i na podizanje parkova i proširenje ukrasnog bilja. Povodom 70-godišnjice života Pančića na banketu priređenom u njegovu čast 1884. rektor Velike škole predao mu je album, u kom je Pančić oslovijen kao: doktor medicine, profesor botanike, osnivač prirodoslovnog kabineta, osnivač i upravitelj botaničkog vrta, državni savjetnik, predsejdnik Srpskog učenog društva, dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Mađarske akademije nauka i Botaničkog društva u Brandenburgs posjednik ordena Takovskog krsta i sv. Save, pisac prve srpske botanike, zoologije, mineralogije i geologije, te pisac prve srpske dendrologije, poznati savjetnik o čuvanju šuma, najbolji terminolog, narodni poslanik, potpredsjednik Narodne skupštine, te uzor-klasik. Oslovljen je kao heroj prirodnih nauka na slavenskom jugu. Najveći uspon postigao je zauzimanjem mjesta prvog predsjednika Srpske akademije nauka (1887). Prilikom otkrića spomenika Pančiću rektor Velike škole J. 2 u j e v i ć naglasio je da je Pančić bio dika Škole, gdje se uspeo do orlovskih visina, da je u dužnostima bio besprijekoran, u radu neumoran, u ustrajnosti nenadmašen, a u ophođenju s drugima korektan i mekotan. Marljivost, čestitost, savjesnost i solidnost bile su glavne odlike Pančića. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 14 <-- 14 --> PDF |
U arhivu Srpske akademije nauka sačuvana su Pančićeva pisma Vuku , S. Novakoviću, Đ. Daničiću, D. Kozaru, te mnogim stranim učenjacima na njemačkom i francuskom jeziku. Ostalo je nepoznato zašto Pančić nije podržavao veze sa tadanjim uglednim naučenjacima u Hrvatskoj, kao što su bili J. Š loser (1809—1882), Lj. V u k o t i n o v i ć (1813—1893) i B. S u1 ek (1816—1895). S Daničiće m je surađivao i dok je bio u Beogradu i dok je bio tajnik Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Kao pedagog Pančić je imao velike uspjehe. Bio je odličan uzgajač omladine. U učenicima znao je probuditi volju i interes za prirodne nauke. U svakoj zgodi bio je svojim učenicima najbolji savjetnik. Poznata je bila njegova parola: »U radu je život, a u vršenju poslova dužnost«. Predavanja su mu bila uvijek dobro pripremljena, demonstrirana objektima, te protkama sitnim humorom, ugodna i zanimljiva. Isticao se vazda vedrim raspoloženjem, preciznošću izlaganja i čistoćom govora. Na ispitima bio je dobroćudan i strpljiv. Učenici su ga voljeli i poštivali. Povodom 70-godišnjice života oni su priredili svom uvaženom profesoru bakljadu sa preko 100 bakalja, koje su podsjećale na broj biljaka koje je Pančić za svog života otkrio i obradio. Tom prilikom Pančić je u amanet omladini ostavio: floru srpskih zemalja, botanički kabinet i botanički vrt Velike škole. Značajna je njegova posljednja poruka omladini, po kojoj će tek dubokim poznavanjem i proučavanjem prirode pokazati koliko voli i poštuje svoju otadžbinu. U Srbiji se Pančić osjećao kao kod svoje kuće. Narod ga je smatrao domaćim čovjekom. Za 6-godišnjeg boravka u Kragujevcu narod ga je zavolio, jer je bio dobar liječnik i mnogo se trudio na suzbijanju bolesti u narodu. Prema bolesnicima, kao i inače prema ljudima, bio je vrlo dobar i prijatan, a prema pretpostavljenim učtiv i blag. Sirotinju je liječio besplatno. Često je liječio ljude na dug. »Tefteri« mu bijahu puni »veresije«, kako je jednom zgodom pisao. U svom opsežnom i raznovrsnom društvenom radu vodila ga je živa želja za dizanjem i napretkom naroda. U Srbiji imao je Pančić punu slobodu u radu, veliku podršku i pomoć. Naišao je na povoljne financijske prilike za svoj naučni i nastavni rad, povoljnije nego što bi ih tada imao u Hrvatskoj. Stekao je široko povjerenje i priznanje. Na svečanom skupu Srpske akademije nauka i umjetnosti povodom 50-godišnjice Pančićeve smrti predsjednik Akademije A. Beli ć naglasio je da su za Pančića bili Hrvati ono isto što i Srbi i obrnuto, te da mu je to bila isto tako sveta istina kao i istina u nauci kojoj je vazda služio. Danas, povodom 150-godišnjice rođenja J. Pančića jasno se ističe njegov orijaški lik. On je najbolje ocrtan riječima predsjednika Tita : »Za naše narode Pančić je značajna ličnost, ne samo po svom stvaralaštvu, enciklopedijskom umu i velikom doprinosu prirodnim naukama, već i po tome što je predstavljao sponu između kulture Hrvatske i Srbije i bio vjesnik bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda«. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ON THE OCCASION OF THE 150th ANNIVERSARY OF BIRTH OF JOSIP PANCIĆ Summary In the article is described the life and work of Dr. Josip Pančić born on the Croatian Seabord, and who worked in Serbia for 42 years (1846—1888), first as a physician in Kragujevac, later as a professor of botany at the Phylosophical Faculty of the Universitj´ (»Velika škola«) in Beograd. He organized and developed investigations in the field of natural sciences in Serbia. He was an excellent florist and systematist of plants. He discovered 102 new plants among which also the well- known Picea omorika Pančić is found. He arranged a cabinet of natural sciences with a herbarium of over 30,000 specimens. He founded and arranged a botanical gardens. He was a rector of the University (»Velika škola«) for many years, member of Parliament, vice-chairman of the Parliament, Privy Councillor, corresponding member of many scientific institutions, and chairman of Serbian Academy of Sciences. He wrote a great number of scientific papers. He was the author of the first Serbian textbook of botany, zoology, mineralogy and geology, as well as the first Serbian dendrology. He was buried in a mausoleum on Mt. Kopaonik. |