DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 20     <-- 20 -->        PDF

i južni dio u gruboj prosjećnosti opravdana. Linija koja približno razdvaja ta
dva dijela Dinarida može se zacrtati otprilike cestom Senj—Otočac—Plitvička
jezera koja prolazi uglavnom kroz najniže položaje između navedenih skupina
dinarskog masiva.


Razlike u utjecaju činilaca klime, u okviru naših istraživanja, odrazuju se
fitogeografski u razlici omjera smjese vrsta drveća:


listače četinjače
% drvne mase


sjeverno područje 49 51
južno područje 72 28


Razlike, dakle, nisu malene. Budući da je bukva drvo uglavnom oceanske klime,
a jela je drvo oceanski ublažene kontinentalne klime, navedene razlike u klimi
i u omjeru smjese razmjerno su dobar dokaz za opravdanost razlučivanja Dinarida
Hrvatske na sjeverno i južno područje.


Sjeverno područje


Po smjesi vrsta drveća, Risnjak koji je najsjeverniji u čitavom planinskom
lancu Dinarida (graniči sa Slovenijom) mnogo se razlikuje od Velike i Male
Kapele.


Tabela br. 5


Risnjak
Debljinski Listače Četinjače
razred cm ´s/o drvne mase


I 10 — 20 65 35


II 21 — 30 63 37
III 31 — 40 49 51
IV 41 — 50 32 68
V 51 — 60 19 81
VI 61 — 12 88


Na području Risnjaka, razmjerno vrlo malen prosječni omjer drvne mase
bukve prema jeli i smrči, 38 : 62. Utjecaj je to odnosa smjese u višim debljinskim
razredima. Prema podacima pril. tab. br. 5, u tim je razredima veoma
malena drvna masa bukve. Samo od II/III deblj. razreda do prvog postotak
smjese bukve veći je od postotka smjese četinjača.


Unatoč tako visokom prosječnom omjeru drvne mase navedenih četinjača,
proces obukovljenja veoma je snažan. Najsnažniji je bio u daljoj prošlosti, kako
to pokazuju razlike u omjerima smjese između debljinskih razreda VI do II.


Po podacima tabele jasno se vidi kako se naglo penje postotak drvne mase
bukve od najvišeg debljinskog razreda prema najnižem, odnosno da mnogo
pada postotak četinjača.


Potkraj tog razvitka, proces obukovljivanja se smiruje (vidi razlike u
omjerima smjese između III i I deblj. razreda) ,što ipak ne znači da bi se u
mladom naraštaju mogao razvijati takav ili obratan proces.


Dakle: unatoč veoma velikom broju stabala (sjemenjaka) četinjača i razmjerno
malom broju bukovih, bukva se mnogo obilnije pomlađivala, proširi
vala i razvijala u donjim slojevima sastojine. Toliko obilno da se razvio problem
trajnosti gospodarenja jelom i smrčom, te bi se morala ostvarivati opća